#Kokoši | Explore Tumblr Posts and Blogs

pollonegro666 · 1 year

Text

2022/12/10 En la primera planta tenían una exposición de muñecos que formaban un gran portal de belén con muchas figuras humanas y muchos primos pollos, gallinas, patos y pavos.

On the first floor they had an exhibition of dolls that formed a large nativity scene portal with many human figures and many chicken cousins, hens, ducks and turkeys.

Google translation into Italian: Al primo piano avevano una mostra di bambole che formavano un grande portale del presepe con tante figure umane e tanti cugini di pollo, galline, anatre e tacchini.

Google Translation into Portuguese: No primeiro andar havia uma exposição de bonecos que formavam um grande portal de presépio com muitas figuras humanas e muitos primos galinhas, galinhas, patos e perus.

Google Translation into French: Au premier étage, ils avaient une exposition de poupées qui formait un grand portail de crèche avec de nombreuses figures humaines et de nombreux cousins poulets, poules, canards et dindes.

Google Translation into Arabic: في الطابق الأول كان لديهم عرض للدمى التي شكلت بوابة كبيرة لمشهد المهد مع العديد من الشخصيات البشرية والعديد من أبناء العم الدجاج والدجاج والبط والديك الرومي.

Google Translation into German: Im ersten Stock hatten sie eine Puppenausstellung, die ein großes Krippenportal mit vielen menschlichen Figuren und vielen Vettern, Hühnern, Hühnern, Enten und Truthähnen bildete.

Google Translation into Albanisch: Në katin e parë ata kishin një ekspozitë kukullash që formonte një portal të madh grazhd me shumë figura njerëzore dhe shumë kushërinj, pula, pula, rosat dhe gjelat e detit.

Google Translation into Armenian: Առաջին հարկում նրանք ունեին տիկնիկային ցուցադրություն, որը կազմում էր մի մեծ մսուր պորտալ՝ բազմաթիվ մարդկային կերպարներով և բազմաթիվ զարմիկների, հավերի, հավերի, բադերի և հնդկահավերի հետ:

Google Translation into Bulgarian: На първия етаж имаха куклен дисплей, който образуваше голям портал за ясла с много човешки фигури и много братовчеди, кокошки, кокошки, патици и пуйки.

Google Translation into Czech: V prvním patře měli loutku, která tvořila velký portál jeslí s mnoha lidskými postavami a mnoha sestřenicemi, slepicemi, slepicemi, kachnami a krůtami.

Google Translation into Croatian: Na prvom katu imali su lutkarski prikaz koji je činio veliki portal jaslica s mnogo ljudskih figura i mnogo rođaka, kokoši, kokoši, pataka i purana.

Google Translation into Slovak: Na prvom poschodí mali bábkovú výstavu, ktorá tvorila veľký portál jaslí s mnohými ľudskými postavami a mnohými bratrancami, sliepkami, sliepkami, kačkami a moriakmi.

Google Translation into Slovenian: V prvem nadstropju so imeli lutkovno predstavo, ki je tvorila velik portal jasli s številnimi človeškimi figurami in številnimi bratranci, kokošmi, kokošmi, racami in purani.

Google Translation into Estonian: Esimesel korrusel oli nukunäitus, mis moodustas suure sõimeportaali, kus oli palju inimfiguure ja palju nõbusid, kanu, kanu, parte ja kalkuneid.

Google Translation into Suomi: Ensimmäisessä kerroksessa heillä oli nukkenäyttely, joka muodosti suuren seimiportaalin, jossa oli monia ihmishahmoja ja monia serkkuja, kanoja, kanoja, ankkoja ja kalkkunoita.

Google Translation into Greek: Στον πρώτο όροφο είχαν μια μαριονέτα που σχημάτιζε μια μεγάλη πύλη φάτνης με πολλές ανθρώπινες φιγούρες και πολλά ξαδέρφια, κότες, κότες, πάπιες και γαλοπούλες.

Google Translation into Dutch: Op de eerste verdieping hadden ze een poppenkast die een groot kribbeportaal vormde met veel menselijke figuren en veel neven, kippen, kippen, eenden en kalkoenen.

Google Translation into Norwegian: I første etasje hadde de en dukketeater som dannet en stor krybbeportal med mange menneskeskikkelser og mange søskenbarn, høner, høner, ender og kalkuner.

Google Translation into Polish: Na pierwszym piętrze mieli wystawę kukiełkową, która tworzyła duży portal żłóbka z wieloma postaciami ludzkimi i wieloma kuzynami, kurami, kurami, kaczkami i indykami.

Google Translation into Romanian: La primul etaj aveau o expoziție de păpuși care forma un portal mare de iesle cu multe figuri umane și multe veri, găini, găini, rațe și curcani.

Google Translation into Russian: На первом этаже у них был кукольный театр, который образовывал большой портал яслей со множеством человеческих фигур и множеством двоюродных братьев, кур, кур, уток и индеек.

Google Translation into Serbian: На првом спрату су имали луткарску поставу која је чинила велики портал за јасле са много људских фигура и много рођака, кокошака, кокошака, патака и ћурки.

Google Translation into Swedish: På första våningen hade de en dockutställning som bildade en stor krubbaportal med många människofigurer och många kusiner, höns, höns, ankor och kalkoner.

Google Translation into Turkish: Birinci katta, birçok insan figürü ve birçok kuzen, tavuk, tavuk, ördek ve hindi ile büyük bir yemlik portalı oluşturan bir kukla gösterisi vardı.

Google Translation into Ukrainian: На першому поверсі у них була лялькова виставка, яка утворювала великий портал ясел з багатьма людськими фігурами та багатьма двоюрідними братами, курками, курками, качками та індиками.

Google Translation into Bengali: প্রথম তলায় তাদের একটি পুতুল প্রদর্শন ছিল যা অনেকগুলি মানব মূর্তি এবং অনেক কাজিন, মুরগি, মুরগি, হাঁস এবং টার্কি নিয়ে একটি বড় ম্যাঞ্জার পোর্টাল তৈরি করেছিল।

Google Translation into Chinese: 在一楼，他们有一个木偶表演，形成了一个巨大的马槽入口，上面有许多人物形象和许多表亲、母鸡、母鸡、鸭子和火鸡。

Google Translation into Korean: 1층에는 많은 인간 형상과 많은 사촌들, 암탉, 암탉, 오리, 칠면조가 있는 큰 구유 포털을 형성하는 인형극이 있었습니다.

Google Translation into Hebrew: בקומה הראשונה הייתה להם תצוגת בובות שיצרה פורטל אבוס גדול עם דמויות אנושיות רבות והרבה בני דודים, תרנגולות, תרנגולות, ברווזים והודו.

Google Translation into Hindi: पहली मंजिल पर उनके पास एक कठपुतली प्रदर्शन था जिसने कई मानव आकृतियों और कई चचेरे भाई, मुर्गियाँ, मुर्गियाँ, बत्तख और टर्की के साथ एक बड़ा नाँद पोर्टल बनाया।

Google Translation into Indonesian: Di lantai pertama mereka memiliki pajangan boneka yang membentuk portal palungan besar dengan banyak figur manusia dan banyak sepupu, ayam, ayam betina, bebek, dan kalkun.

Google Translation into Japanese: 1 階には、多くの人物と多くのいとこ、雌鶏、鶏、アヒル、七面鳥がいる大きな飼い葉桶のポータルを形成する人形展示がありました。

Google Translation into Kyrgyz: Биринчи кабатта алар көптөгөн адам фигуралары жана көптөгөн аталаштар, тоок, тоок, өрдөк жана үндүк менен чоң акыр порталын түзгөн куурчак дисплейи бар болчу.

Google Translation into Malay: Di tingkat satu mereka mempunyai pameran boneka yang membentuk portal palungan besar dengan banyak figura manusia dan ramai sepupu, ayam, ayam, itik dan ayam belanda.

Google Translation into Panjabi: ਪਹਿਲੀ ਮੰਜ਼ਿਲ 'ਤੇ ਉਨ੍ਹਾਂ ਕੋਲ ਇੱਕ ਕਠਪੁਤਲੀ ਡਿਸਪਲੇ ਸੀ ਜਿਸ ਨੇ ਬਹੁਤ ਸਾਰੇ ਮਨੁੱਖੀ ਚਿੱਤਰਾਂ ਅਤੇ ਬਹੁਤ ਸਾਰੇ ਚਚੇਰੇ ਭਰਾਵਾਂ, ਮੁਰਗੀਆਂ, ਮੁਰਗੀਆਂ, ਬੱਤਖਾਂ ਅਤੇ ਟਰਕੀ ਦੇ ਨਾਲ ਇੱਕ ਵਿਸ਼ਾਲ ਖੁਰਲੀ ਦਾ ਪੋਰਟਲ ਬਣਾਇਆ ਸੀ।

Google Translation into Pashtun: په لومړي پوړ کې دوی د ګوډاګی ننداره درلوده چې د ډیری انسانانو شخصیتونو او ډیری تره زامنو، چرګانو، چرګانو، مرغانو او مرغانو سره یو لوی خنجر جوړ شوی و.

Google Translation into Persian: در طبقه اول آنها یک نمایشگر عروسکی داشتند که یک پورتال بزرگ آخور را با بسیاری از پیکره های انسانی و تعداد زیادی پسرعمو، مرغ، مرغ، اردک و بوقلمون تشکیل می داد.

Google Translation into Tagalog: Sa unang palapag ay mayroon silang puppet display na bumubuo ng isang malaking sabsaban na portal na may maraming pigura ng tao at maraming pinsan, inahin, inahin, itik at pabo.

Google Translation into Thai: ที่ชั้นหนึ่งมีการจัดแสดงหุ่นเชิดที่สร้างประตูรางหญ้าขนาดใหญ่ที่มีร่างมนุษย์จำนวนมากและลูกพี่ลูกน้อง ไก่ ไก่ เป็ดและไก่งวงจำนวนมาก

Google Translation into Urdu: پہلی منزل پر ان کے پاس ایک کٹھ پتلی ڈسپلے تھا جس نے بہت سے انسانی اعداد و شمار اور بہت سے کزنز، مرغیوں، مرغیوں، بطخوں اور ٹرکیوں کے ساتھ ایک بڑا چرنی کا پورٹل بنایا تھا۔

3 notes · View notes

gtaradi · 1 month

Link

#Đakovo #humor #kućniljubimci #OŠVladimirNazor #TenaPanić

0 notes

goevol44 · 4 months

Text

Kokoš na silvestrovo, svinjina na novo leto: simbolična sporočila ali pregovorna modrost?

Ali so naši spomini in izkušnje resnično ovire za naš napredek? Ali pa so morda ravno tisti, ki nas oblikujejo in nam dajejo moč za doseganje naših ciljev ? #simbolika #novoleto #silvestrovo

” Obožujem prašiče . Psi nas zveličujejo . Mačke nas prezirajo . Prašiči nas tretirajo kot enake . “Winston Churchill V Sloveniji je že stoletja prisoten običaj, da se na silvestrovo jé kokoš, na novo leto pa svinjina. Zakaj pa prav te dve nedolžni živalci ? Kokoš je simbol za preteklost. Ker kokoši s kokodakanjem začnejo šele zjutraj, ko je dan že začet, naj bi predstavljale preteklost,…

View On WordPress

0 notes

ivicajandricek · 4 years

Text

Život na selu,ili raj na zemlji.

#Kokoš #Kokoši #Zagreb #Croatia #Hrvatska #Nature #Rajnazemlji #Zagorje #Hrvatskozagorje #Selo

2 notes · View notes

julianmtblog · 3 years

Text

Kokoš Trails Area: 1st approach

All mountain bikers from the area know it as one of the most important spot to ride close to the #city of #Trieste: Kokoš in Slovenian or Monte Cocusso in Italian is the highest hill on what we can call Coastal #Karst so that piece of Karst influenced by the #Adriatic sea clima also delimited by the ex border between Italy and Slovenia.

As from @trailforks had a look on this link (a Mount trail area doesn’t exist since we had to replicate it: one under Italy, the other in Slovenia) but it is quiet full of All Mountain mountain bike trails with some part of them with Enduro passages. Basing on Single Track Scale they are mostly S2 with some S1 and S3.

View from Kokoš slope Pese/Pesek side watching the Gulf of Trieste

I suggest for the first times to climb it from the village of Pese/Pesek arriving until Cocusso Pound formed by many karst rocks with a view to south, so the #Gulf of Trieste and to west to all Karst plateau.

By proceding on a singletrack you descend a bit by arriving to a gravel road, follow it to right and you’ll arrive to the Slovenian side of the Mount as you fill find the refuge on the mount, Koča na Kokoši.

Koča na Kokoši

Drink in there a good Laško beer and some sweets and prepare yourself for the first descend by Wild Prasec (in english wild pork) trail.

An S1 trail with some flow section that will bring you to the village of Grozzana/Gročana.

Discover more on julianmtb.com

#kokos #mountain bike #trails #karst #mountain bike guide #mountain bike trails #single track #all mountain #enduro

2 notes · View notes

josipcekolj · 3 years

Text

VELESOVE POTOČNICE

Iz suza moje mame izrastaju mirisne dunje,

Čuvamo ih u kovčezima da ih ne pronađu stranci,

Pera šojki plave se na pragu da ne zaboravimo kako raste život

U prabakinom lijesu

Sakrili su peneze, da je izbave od šamara

I batina koje je nekad sama darovala, da je ne ulove

Strašni duhovi koje je rado veličala u psovkama,

Peneze, peneze, peneze za Velesa,

Velesu da lakše pođe

Naricati je teško

Za onima koji su drugovali sa sjenama,

Naricati je teško za onima koji su popljuvali buduće korijene,

Teška je krastava vrba koja nas je zakrivala, dajte, peneze za Velesa

Nekad smo imali trideset kokoši,

Onda tri, sad je jedna, lasice su zacrvenile noć

I moja je mama postala uzvišena proročica u bijelom

I samo je ponavljala taj glupi život, taj glupi život

Teška je ta crnina koju donose mlade smrti

Djedova i očeva, mladi odlasci u njemačke i kanade,

Još je teža koprena žena koje ostaju s premalo polja da nahrane

Sve što su im zapisali u podsjetnike, teške su motike i posude

Kada ti ih zašiju za kožu, moja je mama rekla da samo žene

Znaju kako je živjeti na selu, prije nego se sagnula oprati

Pod

#josipcekolj #cekolj #pjesme #poezija #poetry #poem #zagreb #hrvatska #croatia

2 notes · View notes

covjek-casopis · 4 years

Photo

književna premijera: (AUTOBIOGRAFSKI) ROMAN VESNE MARIĆ "PLAVA PTICA", 12/2019, Sandorf, ulomak

Dobro jutro, komšija

Sjećam se te TV snimke koja je kasnije postala legendarna. Prosvjednici hodaju ulicama Sarajeva i najednom svi zajedno zaliježu poput duge trave koja se povija na vjetru. Ljudi su se ogledavali, unezvijereni, pitajući se što im je to prozujalo pored glava i tako grubo srušilo onu djevojku. Djevojku iz Dubrovnika, studenticu, na jednom od mostova oborio je snajper i njeno je tijelo ležalo ispruženo u prljavoj, plitkoj Miljacki. Ona je bila prva žrtva rata. Snajperi su se skrivali u Holiday Innu, izgrađenom osam godina ranije za Zimske olimpijske igre 1984. godine. Ispočetka je ljudima prirastao srcu. Davali su mu nadimke kao „jaje na oko“ zbog žutog pročelja koje bi zimi provirivalo kroz nanose snijega. Nedjeljom bi svi onamo išli na kavu. Bilo je to mjesto svih mjesta u gradu. Za vrijeme rata, u hotelu su bili smješteni strani novinari, koji bi noći probdjeli u mračnim i hladnim sobama, razmišljajući o smislu života i o tome što su uopće radili ondje, dok su granate uništavale i posvuda ostavljale ožiljke na prestravljenom gradu. A na početku rata, toga sunčanog proljetnog dana, u istim su tim sobama sjedili snajperisti koji su pucali u mnoštvo pod sobom. To sam gledala u prijenosu uživo, s obitelji, u našem dnevnom boravku u Mostaru. Pojam „reality TV“ još nije ni postojao. Kad je djevojka pala pogođena, kost nam je stala u grlu. Majka je odmah u panici telefonirala sestri u Sarajevo. Provjeravanje jesu li rođaci i prijatelji živi ubrzo će postati omražen i redovan dio naših života. Radio je glasno pozivao na ulice. Voditelj je rekao da moramo „pobijediti tirane“. Već smo danima prosvjedovali. „Dobro jutro, komšija“ bio je novi, čovjekoljubivi moto, koji je svim silama zagovarao multietničku Bosnu i Hercegovinu. Sudjelovala sam u tome otvorena srca i strčala se niz stepenice na ulicu. Toga dana okupljenih je bilo manje. S brda je dopirao zvuk strojnica, koji nikada prije nisam čula. Zvučala je bizarno, ta prava paljba strojnica: kao cvokot zuba ili kad profesionalni krojač radi za šivaćom mašinom. Nije bila ugodna pomisao da bi taj cvokot sad lako mogao biti smrtonosan, za razliku od nečega što bismo čuli samo u američkim akcijskim filmovima. Toga smo dana otišli kući ranije, a sljedećeg jutra nitko nije rekao „Dobro jutro, komšija“. To, doduše, nije bio moj prvi susret s ratom. Nekoliko dana ranije, dok sam se vraćala iz škole, gromoglasna eksplozija zatresla je grad. Prozori oko mene popucali su, ljudi su vikali, tlo je podrhtavalo i svi su bježali u različitim pravcima. Rat je doslovno započeo velikim praskom, a naš je svijet skončao istom bukom iz koje se i rodio milijardama godina ranije. Nisam znala što bih i umjesto da slijedim instinkt i bacim se na tlo (kao u partizanskim filmovima), otišla sam kući. Pokucala sam na susjedova vrata pa smo pokušali dokučiti odakle je eksplozija došla. Promatrali smo obzorje s njegovog balkona. Dimilo se sa sjeverne strane grada. Rekao je: „Mora da je Sjeverni logor.1 Otamo se dimi.“ Kimnula sam. Nisam imala pojma gdje je Sjeverni logor niti je li to što govori istina. Bio je oblačan proljetni dan, bilo je toplo i tek smo počeli izlaziti u kratkim rukavima i piti kavu na terasama. Bagremovi cvjetovi zamirisali su ulicama i bilo je to moje najdraže doba godine. Zaputila sam se prema dućanu u kojem je majka radila, jer sam htjela vidjeti što se događa u gradu. Ljudi su stajali uokolo u velikim grupama. Vladala je konfuzija i svatko je govorio nešto drugo. Djeličci razgovora zapinjali su mi za uši: „Ne vjeruj nikome. Svi lažu.“ „Kažu da se radilo o cisterni punoj nafte, vozač je bio u kabini. Ispečen je. A još je držao volan. Mora da je bio dobar vozač.“ Putem sam svratila do kuće najbolje prijateljice. Njezin otac g. Dušan bio je u vojsci pa sam mislila da bi možda on mogao malo razjasniti situaciju. G. Dušan je bio velik čovjek. Toga dana izgledao je još veći nego obično. I nervozan. Sjedio je za kuhinjskim stolom i borio se s križaljkom, a sudeći prema tome koliko je križao, ništa mu nije polazilo za rukom. „Hoće li biti rata, gospodine Dušane?“, upitala sam nakon što sam malo uvodno s njim pročavrljala i pokušavala se dosjetiti sinonima za riječ „ulje“. „Ne, neće biti rata, dušo. To je samo mali nered, ništa ozbiljno. Ništa ne brini“, rekao je. I dalje se pitam je li lagao ili se doista nadao da će se sve to brzo ispuhati. U majčinom dućanu mušterije su nagađale o tome što se dogodilo. I tamo je svatko imao drugačiju priču. Jedino što je bilo pouzdano jest da je cisterna eksplodirala blizu vojnih zgrada Sjevernog logora. Moj susjed je bio u pravu. Ljudi su govorili o uroti vojske, ili su tvrdili da je eksplozija bila slučajna, ili pak da je „neprijatelj“ podmetnuo cisternu. Tko je bio neprijatelj, razmišljala sam, ali nisam ništa pitala, jer sam se bojala da će me zasuti novim teorijama. Majčin kolega poslužio je kavu. Bio je to ljubazan čovjek koji je kasnije ubijen u sabirnom logoru. Mediji su plasirali kontradiktorne informacije pa se ubrzo počelo pričati o „dezinformiranju“ i o tome kako je ono glavno oruđe za širenje straha i mržnje. „Ne vjerujte ničemu što čujete. Dezinformacije vas mogu stajati života“, izgovorio je čovjek na radiju. Rano sljedećega jutra netko me nazvao telefonom. Bila je to moja prijateljica, kći g. Dušana. „Otac mi je rekao da nikome ne govorim, ali mi odlazimo iz grada. On kaže da je to samo na neko vrijeme, dok se stvari ne smire. Brzo ću se vratiti. Morala sam ti reći.“ To me slomilo. „Onda se brzo vrati. Nedostajat ćeš mi“, rekla sam. Spustila sam slušalicu i ustala da pogledam kroz prozor, kao da će mi nešto vani reći hoće li biti rata ili neće. Ona je bila jedna od mnogih Srba koji su taj tjedan napustili grad i nikad se nisu vratili. Moja srpska rodbina također je toga tjedna otišla iz grada. Mi smo ostali i prosvjedovali za mir, kao kokoši koje čekaju da netko dođe i otfikari im glave. Nevrijeme je toga dana prohujalo gradom, obojalo zrak jarko narančastom i počupalo stabla. Gledala sam kako crijepovi padaju s krovova i razbijaju se na ulici. Bila je to predivna oluja. Poslije su ljudi govorili: „To je loš znak. Bit će rata“, i ja sam se pitala je li to što ljudi napuštaju grad polovicom ožujka, ta eksplozija od prethodnog dana, nacionalistička propaganda, rastuće nepovjerenje – nisu li te stvari loš znak? Zašto ste izabrali baš oluju kao predskazanje? Uvečer, dok sam pregledavala korijenje izvaljenih hrastova na ulici, oglasila se još jedna eksplozija blizu moje kuće. Automobil je projurio i netko je iz njega bacio ručnu bombu u kafić koja je sve samljela u komadiće. Na ulici su ležala mrtva tijela, ranjeni, čuli su se krikovi, zavijanje sirena ambulantnih kola i policije. Godinama kasnije srela sam nekoga tko je bio u tom automobilu. Rekao je da je bio na putu kući kad mu se prijatelj zaustavio i ponudio da ga odbaci. Sjeo je u auto, a prijatelj je rekao: „Moramo samo nešto odbaciti usput.“ Nije na to obratio posebnu pažnju. Krenuli su niz ulicu, a tip koji je sjedio na suvozačkom mjestu i kojeg nikad prije nije vidio, spustio je prozor. Auto je usporio, a on je u kafić ubacio nekakav zavežljaj. Vozač je nagazio na gas, a za sobom su ostavili zaglušnu eksploziju. Čovjek koji je bio na putu kući tjedan dana iza toga nije progovorio ni riječi. Kafić je bio mjesto u kojem su se okupljali vojni rezervisti. Tih dana su odsvakud nicali brojni rezervisti i pojavljivali se na ulicama, a posebno u kafićima. Bili su to uglavnom stariji muškarci u izgužvanim, blijedozelenim uniformama, koji su nosili oružje. Bilo je tu članova toliko vojnih i paravojnih odreda da dobrim dijelom uopće nisi mogao znati kome pripadaju. Stalno su uzrokovali nerede, pijani su ulazili na javna mjesta i tjerali sve van i pucali po zidovima sa svojim pohabanim kalašnjikovima. Bilo je pucanja (koje je i dalje trajalo) i u Sloveniji i Hrvatskoj, ali nitko nije mislio da će rat stići i u Bosnu i Hercegovinu. Bilo je to nemoguće. Mi smo se svi voljeli. Htjeli smo nezavisnost multietničke zemlje. Ali nakon općih izbora ispalo je da se ipak ne volimo baš toliko. Svi su voljeli samo sebe i glasali samo za svoje nacionalističke stranke. Mediji su stalno mijenjali priču tako da sam prestala slušati radio i gledati vijesti. Dezinformacije, zapamtila sam, šire samo strah i mržnju. Nakon bombe bačene na kafić, majka je odlučila da će najbolje biti da mene i sestru pošalje u Sarajevo. To je glavni grad, rekla je, tamo se ništa neće dogoditi. U tom je trenutku zamisao da će Sarajevo biti sigurno bila veoma raširena i neobjašnjiva pretpostavka mnogih ljudi. Narednog dana otišli smo na željezničku stanicu, ali smo doznali da su svi vlakovi otkazani zbog barikada oko Sarajeva. Bila je to intervencija odozgo, kasnije smo zaključili, jer je dva dana poslije započela opsada grada. Dok su granate zasipale Sarajevo, tetka je plakala preko telefona i govorila nam da joj je kuća odmah ispod kasarne na brdu odakle su i dolazile granate. Bilo je gotovo nemoguće pobjeći. Granatiranje je započelo i u Mostaru, probudilo me zavijanje sirene za opću opasnost. Bio je to zvuk koji je klizio gore-dolje kao kad pas zavija na mjesec. Majka je trčala kroz kuću vičući: „Hajde, hajde, spremite se, idemo u sklonište.“ Sjurili smo se niz stepenice i pridružili se svim susjedima u mračnom podrumu u kojem su dotad stanovali samo ugljen, cjepanice i miševi. Bilo je tu starica s malim tranzistorima koje su stiskale na uši, djece koja su se bezbrižno igrala, zabrinutih majki, a bila je i Olja, jedna od mojih susjeda, u osmom mjesecu trudnoće. Muškarci su ulazili i izlazili, raspravljali o naoružavanju i o „obrani žene i djece“. Mladići iz susjedstva koji su se upisali u Teritorijalnu obranu, improviziranu obrambenu formaciju sastavljenu od mjesnih muškaraca, dolazili su se pokazati u uniformama koje su se sastojale od maskirnih hlača i jedne kacige na njih trojicu. Nastavilo se širenje dezinformacija. Ljudi su stalno dolazili u sklonište i govorili stvari poput: „Armija se probila kroz liniju obrane i ubija sve pred sobom!“ ili „Iz obližnjeg sela stižu vijesti o biološkom oružju! Svi su pomrli!“ Panika bi se širila skloništem od čega bi majke stale plakati, muškarci bivali sve zabrinutiji, a lica starica tonula u sve dublje gađenje. Sve su to već vidjele.

Tih dana smo prijatelj i ja otišli u jedan od malobrojnih kafića koji su i dalje radili. Bio je miran dan i željeli smo raditi nešto od čega ćemo se osjećati normalno. Poslije smo se odlučili prošetati, ali su nas na ulici neki ljudi zaustavili. „Kamo ćete?“, pitali su. „U šetnju“, odgovorili smo. „Jeste li normalni?“, vikali su užasnuto. „Vode se borbe na ulicama! Idite kući!“ Otišli smo kući premda je nebo bilo plavo a njime su se valjali pusličasti oblaci. Svježi, proljetni listovi nizali su se u svim nijansama zelene: smaragdne, žablje, boje graška i metvice. Park je za nas proizvodio svježi, proljetni kisik, dok sam razmišljala o mraku i vlazi podruma u koji sam se morala vratiti. Kod kuće majka je sjedila pored radija i plakala. „Taj čovjek“, jecala je, „na radiju. Drži najveću branu u Bosni i prijeti da će je dići u zrak ako vojska ne prestane granatirati njegov grad.“ Pojačala sam ton. Murat, čovjek o kojem je bilo riječ, nazvao je nacionalni radio i obznanio svoju prijetnju. Ondašnji predsjednik Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegović, vođa Jugoslavenske narodne armije u Bosni, general Kukanjac, i Muratova sestra Nura su svi sudjelovali u telefonskom razgovoru koji je radio stanica prenosila uživo. Murat je tvrdio da sa sobom ima sto kilograma eksploziva i da će dići branu u zrak i potopiti pola zemlje, ako ne izađu u susret njegovim zahtjevima. Problem je bio u tome što je general nijekao da njegova vojska granatira. Bilo je očito da laže. Vojska je puno granatirala. Predsjednik je preko radija pokušao umiriti Murata. „Nemoj, Murate. Nemoj još“, rekao je. „Kako on to misli još?“, upitala sam majku. „Učinit ću to, dići ću je u zrak!“, vikao je Murat. Glas mu je drhtao. Zatim se uključila sestra: „Murate, pomisli na ljude koji će se udaviti ako digneš branu u zrak!“ „Pa onda, Nuro, reci generalu da prestane granatirati naš grad i ubijati naše ljude“, odgovorio je Murat. „Prestani granatirati, generale“, rekla je Nura generalu odlučnim glasom. General se opirao: „Nikoga mi ne granatiramo. To radi netko drugi. Mi ne bismo granatirali nevin narod. Možda vaši ljudi granatiraju sami sebe i optužuju nas za to.“ To mi se učinilo kao domišljata teorija, ali Murat je zaurlao: „Jebem ti mater, Kukanjac, kako možeš lagati?“ uživo na nacionalnom radiju. General je poklopio i ja sam zapljeskala. Bio je to malen ali značajan šamar koji su ljudi Bosne i Hercegovine zadali Jugoslavenskoj vojsci. Netko se nedavno prisjetio Murata i pitali smo se što se s njim dogodilo. Ispostavilo se da nije imao nikakav eksploziv, blefirao je od početka.

____________________________________________

VESNA MARIĆ rođena je 1976. u Mostaru. Napustila je Bosnu i Hercegovinu i preselila se u Veliku Britaniju u dobi od šesnaest godina. Studirala je češku književnost na School of Slavonic and East European Studies na UCL-u u Londonu nakon čega je radila za BBC World Service. Piše turističke vodiče za Lonely Planet i novinarske tekstove za The Guardian i BBC Online. Ulomak iz knjige Plava ptica, koju je u engleskom izvorniku 2009. objavio prestižni izdavač Granta, dobio je nagradu Penguin Decibel za nove prozne glasove, a roman je dosad preveden i objavljen na pet jezika. Dobitnica je nagrade za najbolju kratku priču u časopisu The New Philosopher 2019. Vesna Marić živi između Madrida i Londona i dovršava novi roman.

#Vesna Marić #Plava ptica #roman #proza

3 notes · View notes

exyu-rock-lovers · 5 years

Text

Teško vrijeme za matore, prijatelju moj

ljudi postaju nalik na kokoši

slabo vide i rano liježu

a jutrom žure na kopanje

zbijeni u gomile duvana

džepova usukanih od znoja dlanova

zalaze svuda i u sve guraju nos

Azra - Teško vrijeme

85 notes · View notes

prijedor24 · 7 years

Text

Austrija: Sedam hiljada kokoški završilo na cesti nakon što je kamion udario u stub (VIDEO)

Oko sedam hiljada kokoški završile su na jednoj od glavnih austrijskih cesta nakon što je kamion koji ih je prevozio udario u stub na autoputu A1 u blizini Linza.

Duž puta od 160 metara bile su razbacane kutije sa uginulim i povrijeđenim životinjama, a hiljade kokoški je trčalo s obje strane autoputa, saopćila je policija.

Nakon ove nezgode više od stotinu policajaca i vatrogasaca hvatalo je…

View On WordPress

#Austrija #autoput #Kokoši

0 notes

brlog · 5 years

Text

Stigli smo u Bangkok!

Grad je ogroman i prljav. Vozimo se vlakom prema centru, bukirali smo si sobicu u hostelu na rubu Chinatowna. Prva dva dana provodimo više – manje u borbi protiv jet laga: spavamo, onda se spustimo na ulicu nešto pojest, pa se vratimo spavat. Treći dan već je malo bolje, uspijevamo se ustat iz kreveta prije 2 popodne, i onda ko za inat Luku opere fibra i proljev – jebiga, bilo je pitanje vremena. Nasreću, spakirali smo masu medicine sa sobom, i 2-3 Lupoceta i par žličica Enteros gela kasnije on je kao nov, živahan i gladan :)

Slika 1: Izležavanje u bankoškom brlogu

Život blizu Chinatowna je praktičan jer na dohvat ruke imaš ponudu raznovrsnih autohtonih jela koje lokalci prodaju na ulici – po više nego prihvatljivim cijenama. Moš pojest ručak za 50 tajlandskih bahti (cca 10 kuna), i ono šta je najbolje od svega, na hranu čekaš maksimalno 3-4 minute, šta je jako važno kad pokušavaš ukrotit vječno gladnu zvijer poput Luke. Svaki ulični prodavač je specijaliziran za samo jednu vrstu jela, pa tako neki rade noodle, neki pad thai, a neki lignje na štapiću. Nađe se tu još i pokoji frigani škorpion, kamenice, patke i kokoši koje mrtve i očerupane vise na kolicima i smrde.

Slika 2: Chinatown - noću jednako hektičan kao i danju

Slika 3: Kuha se na ulici, jede se unutra: Thipsamai Pad Thai

Slika 4: Najbolji pad thai u gradu na tanjuru = osmijeh na licu

Osim smrada sirovog mesa koji je zaštitni znak Chinatowna, tu je još i neizostavni smog zbog kojeg masu ljudi nosi maskice na licu, pa se tako u dućanima osim standardne ponude mogu nać i maskice različitih dizajna – još jedan accessory koji treba modno uklopit u svoju odjevnu kombinaciju.

Spas od buke, smrada i vrućine dobro je potražit u gradskim parkovima. Kad zađe sunce, ekipa oblači sportsku odjeću i odlazi u parkove na rekreaciju. Park u kojem smo bili imao je pravu pravcatu teretanu – na otvorenom. Ništa čudno, jer tu se većina stvari odvija na otvorenom. Pa smo tako šetajuć uz kanal vidili ekipe kako jedu i cugaju na podu, na ulici. Malo ćiribimbiš kroz njihove prozore i jasno ti je zašto: kuće su im rupe, neodržavane i načičkane stvarima, puno je ljepše onda bit vani. Sušta suprotnost tome je vozni park, jer svi voze nove i nabrijane pick-upove, oprane i ulaštene.

Isto kako su prodavači hrane specijalizirani za jednu vrstu jela, tako su i svi drugi specijalizirani za nešto, i vrlo praktično grupirani po ulicama. Pa tako u jednoj ulici svi prodaju cipele, u drugoj plastične kanistre, u trećoj felge. Ako znaš šta trebaš i di to možeš nać, cijelo iskustvo šopinga je manje traumatično nego inače!

Po gradu se krećemo uglavnom metroom, brodom i taksijem. Taksi je jeftin i moš doć bilodi za max. 100 bahti, ali treba inzistirat na tome da se upali taksimetar, jer te inače žele prevarit. Isto kao i tuk-tuk, s kojim se nismo nijednom vozili, ali funkcionira na način da kažeš vozaču di želiš ić i onda se dogovorite za cijenu. S tuk-tukom se voze samo turisti i vozači ih uvijek pokušavaju nasamarit, pa tako za relacije koje bi taksijem platio 40 - 50 bahti oni traže 200. Nama ipak najdraži način javnog prijevoza u Bangkoku je brodić. Bangkok, poznat još i kao Venecija istoka, je naime nastao na delti rijeke Chao Phraya, i cijeli grad je ispresijecan kanalima. Prvi kanali su iskopani krajem 18. stoljeća u obrambene svrhe, a do sredine 19. stoljeća njihova glavna zadaća postala je transport i navodnjavanje. Život se odvijao uz kanale, i oni su povezivali sve dijelove grada. Krajem 19. stoljeća, da se olakša transport velikih količina robe europskim trgovcima, mnogi kanali su nadsvođeni i pretvoreni u ulice, što je pretvorilo Bangkok u grad orijentiran cestovnom prometu. To je za posljedicu imalo ubrzan rast broja automobila i nenormalno zagađenje, zbog čega se danas pojačano radi na izgradnji infrastrukture javnog prijevoza. Javni prijevoz na vodenim putevima postoji od 1970-ih, i danas je najugodniji način transporta (barem meni). Brodovi su brzi i učinkoviti, zaustavljaju se na stanicama max. minutu, i jefitni su (cca 15 bahti / 3 kune). Dodana vrijednost je vjetar u kosi i pogled na živopisne kućice uz kanale. Postoje naravno i turistički brodovi koji voze gore-dole uz rijeku Chao Phraya i koštaju 15 puta više, ali njih ostavljamo bogatim turistima kojima se ne da proučavat vozni red.

Slika 5: Prometni kaos i suludi cable management

Slika 6: Luka je sretan jer se vozimo u brodiću

Slika 7: Kondukter na brodiću - uzoran primjer primjene zaštite na radu

Vozili smo se brodićem po rijeci skroz na sjever da bi došli do Chatuchak marketa, i kanalima skroz na istok da bi u nekom predgrađu kupili opremu za gopro. Brodićem smo išli i posjetit kuću Jima Thompsona, američkog arhitekta koji je dao otkaz i otišao u vojsku, a potom ga je sudbina odvela na Tajland, gdje je prvo za vrijeme 2. svjetskog rata radio kao špijun za preteču CIA-e, potom kao vojni ataše za kolegu s faksa, da bi na kraju završio prodavajući zapadnjacima ručno tkanu tajlandsku svilu. Kuću je sagradio tako da je kupio 6 tradicionalnih drvenih tajlandskih kuća u različitom stilu, i doslovno ih dao razmontirat i premjestit u Bangkok, naravno složivši od njih zgodnu kompoziciju s tropskim vrtom, terasicama, bazenčićem i neizostavnim komarcima koji dolaze u kompletu s bilokakvom vodom stajaćicom.

Slika 8: Tropski vrt s bazenčićem u kući Jima Thompsona (na slici su još i komarci koji se ne vide)

Naš nas je put odveo i u noviji dio Bangkoka, s blještavim šoping centrima koji su blještavi samo izvana, a iznutra doslovno izgledaju kao pazar na 6 katova. Ali najbizarnije je to šta se na trgiću ispred šoping centra održava cjelodnevna pank fešta, s bendovima koji se izmjenjuju svakih sat vremena. Prostor je ograđen ogradom i naplaćuje se ulaz! Ostali smo poslušat neki američki bend s 3 zgodne pičije, a oko stejđa su se načičkali mladi i stari nedojebi fotkat selfije sa zgodnom basisticom. Interesantno je i to da tajlandski pankeri čak i na neugodnim tropskim temperaturama ne odustaju od marti i uskih traperica i kožnjaka. Ne znam bil im skinula kapu ili ih šutnula u guzicu.

Slika 9: Luka ispred MBK šoping centra

Slika 10: Pank koncert ispred tog istog šoping centra

Mi smo svoj noćni izlazak u Bangkoku obavili u subotu, na Lukin nagovor jer ja sam ipak stara baba i htjela sam ostat doma u bankoškom brlogu čitat knjigu. Na našu veliku žalost gotovo svi dobri underground klubovi su se zatvorili u zadnjih godinu dana zbog novog zakona koji im dozvoljava da rade samo do 2 ujutro, tako da smo završili u plejsu koji se zove Studio Lam i izgleda ko minijaturna verzija Mastersa, i imali su reggae/roots/dancehall večer. Upad 200 bahti, piva 160 bahti. Skupo čak i za naše pojmove, a kamoli za tajlandske! Nakon 2 ujutro ekipa se kupi iz klubova i onda afteriraju - a di drugo nego na ulici. Mali ulični restorani su otvoreni, 7/11 rade cijelu noć, cuga se na pločniku i na zidićima i sluša se muzika s mobitela. Ispred finih hotela patroliraju fine kurve, a ispred onih jeftinijih one malo manje fine. Htjeli smo pogledat neki sexy show u red light districtu (Luka koji je connaisseur je spominjao show s curama koje lansiraju ping pong loptice iz pipica), ali i sex klubovi zatvaraju u 2 ujutro, tako da smo ostali zakinuti za to, vjerujem nezaboravno, iskustvo.

Slika 11: Studio Lam (da nisu sve zasrali s visećim led trakama po stropu bio bi sasvim solidan klubić)

Prije napuštanja ovog smrdljivog velegrada priuštili smo si i malo welnessa, pa smo se tako jedno popodne bućkali u bazenu, a potom otišli na tajlandsku masažu (250 bahti), šta mi je osim vožnje brodićem ostalo u najljepšem sjećanju.

A onda smo sjeli na noćni vlak za Chumphon, gdje ćemo slijedeće jutro hvatat katamaran za Koh Tao. Vlak je star i budi u meni tople emocije. Vagon se sastoji od redova po 2 nasuprotna sjedala sa svake strane, a onda se u neko doba pojavi kondukter i pretvori ta sjedala u krevet, a onda još odozgo spusti drugi, viseći krevet, izvadi posteljinu, jastuke, dekice, cijeli komplet! Sve mi je to jako uzbudljivo, tim više šta je i Luku i mene dopalo da spavamo na gornjem katu jer su ispod nas neke stare bakice koje se ne mogu pentrat. Svaki krevet ima svoju zavjesicu pa onda imaš i malo privatnosti dok spavaš (ili šta već radiš u krevetu). Sve je to upotpunjeno zvukom rotacije ventilatora u vagonu, i bukom kotača koji prolaze preko tračnica. Vrlo je živopisno, ali isto tako i nemoguće zaspat od te silne buke. Zato u zoru stižemo u Chumphon mrtvi umorni pa dok čekamo katamaran spavamo na klupici na kolodvoru, a potom doručkujemo rižu i čaj kod tete na štandu za 12 bahti, dok se 50 metara dalje grupa zapadnjaka gužva u redu za palačinke. Baš su šašavi ti Rimljani!

Slika 12: Bankoški željeznički kolodvor Hua Lamphong u art deco stilu

Slika 13: Luka romantično gleda kroz prozor vlaka

Slika 14: Kondukter namješta krevete. Primjetite maskice!

Slika 15: Napokon me dopalo da spavam na gornjem krevetu!

4 notes · View notes

mentalnahigijena · 2 years

Photo

Vučić se najviše plaši hrabre Marinike, žene koja bi ga mogla i srušiti s vlasti. Evo tko je žena koju vrijeđaju, napadaju i na nju bacaju žive kokoši Naspram 'četničke' vlasti Aleksandra Vučića, u srbijanskoj opoziciji već dugo dominiraju uglavnom 'nedićevci' i 'ljotićevci' – glasi pomalo karikaturalna, no i prilično istinita dosjetka. No, da uz kronično nezadovoljstvo režimom u Srbiji još itekako ima i zdravih oporbenih snaga, svjedoče zbivanja upravo ovih dana: masovni prosvjedi, ali i oštar start kampanje ujedinjene opozicije koja je demonstrativno bojkotirala prošle izbore. Na to još i više upućuje strah Vučića i vučićevaca od jednog ženskog imena koje se sve više ističe kao izgledan pandan autokratskom i manipulativnom Šešeljevom učeniku. Njezino ime je Marinika Tepić, bivša je novinarka, i biti će nositeljica izborne liste Saveza za Srbiju kojega čine Stranka slobode i pravde (SSP), Narodna stranka (NS), Demokratska stranka (DS), Pokret slobodnih građana (PSG) i još nekoliko udruga. Žestina kojom na nju s klasičnih šovinističkih pozicija nasrću arkanovci, šešeljevci i ostali režimski liblinzi i huškači ilustrira golemu paniku u redovima vlasti. Upravo je kao nacionalnu izdajnicu napao idejni vođa Arkanovih Belih Orlova, redatelj Dragoslav Bokan, nazvavši je javno Rumunjkom koja patološki mrzi Srbe, a ona mu je uzvratila kaznenom prijavom za izazivanje rasne, vjerske i nacionalne mržnje. Nakon njezinih istupa vezanih za zadnje masovne prosvjede reagirao je i Aleksandar Vučić osobno, poručivši naciji da je funkcionerka SSP-a "lažov" i da "ne postoji stvar koju nije uradila protiv države“. Ima li od toga bolje preporuke za novu političku nadu? Marinika Tepić, djevojački Čobani, rođena je 1974. godine u Pančevu, u manjinskoj rumunjskoj obitelji. Udana je za Milana Tepića, nekadašnjeg funkcionera Koštuničinog DSS-a, te s njime i dvoje djece danas živi u Novom Sadu. U rodnom gradu završila je školu klavira, te u Beogradu diplomirala engleski i rumunjski jezik i književnost. Prije nego što se počela baviti novinarstvom, Marinika Tepić je dvije godine radila kao profesorica u školi. U tjedniku „Libertatea“ potom je bila urednica i kolumnistica, a surađivala je i s drugim neovisnim medijskim kućama poput Vojvođanske mreže, BIRN-a i Televizije „B92“... Iz novinarstva je u politiku ušla preko Lige socijaldemokrata Vojvodine poznatog oporbenjaka i antiratnog aktivista Nenada Čanka. Na meti kritika vlasti Marinika Tepić se našla zbog 'neoprostivog grijeha' što je prije par godina u srbijanskom parlamentu inicirala prijedlog rezolucije o osudi genocida u Srebrenici. Vlast, kao i 'nedićevci' i 'ljotićevci' iz opozicije, često je napadaju optužbama da je previše građanski orijentirana, te nedovoljna patriotkinja po njihovom fašističkom obrascu. Ona se baš i ne da lako zastrašiti. Politici se, po vlastitom priznanju, posvetila jer je shvatila da mora početi javno raditi na afirmaciji vrijednosti zbog kojih je kao novinarka 15 godina kritizirala elite. U srbijansku skupštinu ušla je kao zastupnica 2014. na listi stranke Nenada Čanka, a prije dvije godine postala je potpredsjednica Stranke slobode i pravde bivšeg beogradskog gradonačelnika Dragana Đilasa. Marinika Tepić se nakon pokušaja iniciranja rezolucije o genocidu u Srebrenici suočila s ozbiljnim prijetnjama smrću brojnih srpskih desničarskih grupa, a Beograd su ukrasili i prijetećim grafitima protiv nje. U veljači ove godine, nakon što je na konferenciji za novinare optužila vladu Srbije da surađuje s mafijom, jedan član Srpske napredne stranke na nju bacio živu kokoš. Razotkrila je i trgovinu oružjem na Bliski istok koju su organizirali Vučićevi stranački dužnosnici, a u travnju je optužila pitoresknog gradonačelnika Jagodine Dragana Marinkovića Palmu, lidera stranke Jedinstvena Srbija, da je uglednicima podvodio maloljetnice na svojim zabavama. Usprkos iznesenim dokazima, do danas mu se ništa nije dogodilo, no rejting Marinike Tepić poprilično je od svega toga narastao i ozbiljno prijeti mafijaško-šovinističkim mrežama koje se u Srbiji pletu još od davnih zločinačkih dana slavnog Slobe i njegove klike. S. Dalmacija

0 notes

gtaradi · 6 months

Link

#GimnazijaPožega #MarijaMaglajić #putopis #Slavonija #Vetovo

0 notes

urbanidesnicar · 3 years

Text

Odakle si? IšČapljine.

Anti-vakseri i anti-maskeri, su samo neki od izraza koje koriste globalistički mediji. Da naglase kako smo neodgovorni i sebični, jer ne brinemo o zdravlju ostalih. Na lijepom, čistom Hrvatskom jeziku se to kaže: ZDRAVI LJUDI. Ako je grijeh biti zdrav, onda pristajem biti grješnik do kraja života. Idioti su prešli sve granice, jer im ne ide sve po planu. Vjerojatno su prekoračili zadani rok, pa su postali malo "neurozni". Naročito drug Papak, koji navodno gubi strpljenje. Što bih onda ja trebao reći? Odnedavno umjesto Čokolina, u mlijeko drobim Normabele.

Što će biti sa zdravima, kad sotonjare cijepe planirani broj ljudi? Zajebano pitanje, jer nitko od nas ne zna kako psihopatski mozak razmišlja? U svakom slučaju se treba pripremiti na najgore. I po mogućnosti imati plan B. "Svatko ima pravo na svoj izbor", kaže pekinezer Vili. A onda dodaje: "U RH nema obveznog cijepljenja u ovom trenutku". U OVOM TRENUTKU!? To znači da će ga 100% uvesti i samo čekaju povod. Hoće li to biti imaginarni "novi soj" ili nešto treće, uopće nije bitno.

Stručnost stožera je odavno upitna. Tko ih je izabrao i dao im ovlasti, koje ni Robert Mugabe nije imao? Dovoljno je da jedna osoba izvještava o zdravlju nacije. Na primjer, vrlo poštovani gospodin Goran Bare. Čovjek je genijalac i doktorirao je na temi injekcija i pravilne uporabe istih. Ovaj skromni humanista je eksperimentirao na vlastitoj koži, da ne bi ugrozio druge. Dajte momku prigodu, jer se narod sve češće pita: "Gdje je nestao čovjek?”

Nakon 18 mjeseci (nepotrebnog) ludila, idemo rekapitulirati neke stvari. Koliko nas je poznavalo nekoga tko je umro od korone? Ali stvarno. Mislim na slučajeve gdje je urađena obdukcija, i uzrok smrti je bila ISKLJUČIVO kineska gripa? Ja ne znam nikoga. Ovdje ne računam stare ljude i osobe narušenog zdravlja, jer njih može ubiti i najobičnija prehlada.

Polemika između cijepljenih i necijepljenih postaje stvar prošlosti. Jer sad imamo i treću skupinu. Ljude koji su toliko isprepadani, da se ne žele vratiti normalom životu. Smetaju im svi, pa čak i ljudi koji su dva puta zavrtali rukave. Mediji im pune glavu katastrofičnim scenarijima, tako da su ovi fanatici spremni do kraja života ostati doma. I odreći se kontakta sa mnogobrojnom rodbinom i prijateljima. Nema ih puno, ali su zato idealni za manipulaciju. Dobiti će prostor u medijima i poslužiti sekti kao model uzornih i primjernih građana. I da ne zaboravim. 30% svih cijepljenih je dobilo placebo (šećernu vodicu). Zašto? Kad bi odjednom svi počeli kukati, žaliti se na nuspojave i umirati, bilo bi malo sumnjivo. A to se ne smije dogoditi, jer je sve ovo isplanirano do savršenstva.

Lažni liječnici se pozivaju na lažne studije i iznose nam lažne podatke. Evo jedne informacije, koju nećete naći u njihovim medijima. Cijepljene osobe su 27 puta podložnije zarazi koronom, od nas sa prirodnim imunitetom. Izvor: Studij Izraelskih znanstvenika sa Harvarda, 7.9.2021. Reci ovo javno i odmah će te proglasiti "teoretičarem zavjere". Jasno je da zavjera stvarno postoji, jer joj upravo svjedočimo. Ako posumnjaš u šuplji narativ SZO, postaješ "diplomirani teoretičar opće prakse".

Velike farmaceutske kompanije mlate grdnu lovu na cjepivima. To znamo. I ne postoji niti jedan razlog, zašto bi se odjednom toga odrekli. "Prozor mora pasti!", rekao je ćopavi. Tako su nas učili u 1. osnovne. "Cijepljenje se mora nastaviti!", kaže sekta. I TO SVAKE GODINE, DO KRAJA ŽIVOTA! OKlen mi sad to? Zbrojio 2 i 2 i dobio 4. Rezultat je točan, ali je li politički korektan? Dok mi ovdje besjedimo, oni razvijaju novo cjepivo. Koje će nas čuvati i od korone i od gripe. Dakle 2 u 1. Stručni naziv je “mRNA-1073" i na tome projektu rade Novavax i Moderna. Ubrzo će se uključiti i drugi igrači, jer svatko želi svoj dio kolača. Za sada. Jer sutra mogu dodati i sredstvo za eutanaziju, pa će biti: "platiš 1 - dobiješ 3". I besplatan sprovod. Valjda će i slijepci konačno progledati, i shvatiti da medicinskom teroru nema kraja? Sve dok im netko ne kaže: "DOSTA!". A taj netko smo MI.

Loša vijest za Gretenčiće. Unatoč histeričnim napadima debila koji vjeruju u "globalno zagrijavanje", stvari su upravo obratne."Tope se ledenjaci, diže se razina mora, nestaje Antarktik, svi ćemo umrijeti...". Hoćemo ali u k*rcu! Ne samo da se led ne topi, nego se proširio. I to najviše u zadnjih 15 godina. A to tvrde znanstvenici. PRAVI. Što ćemo sad, drugovi imbecili? Možda promijene priču, pa sad proglase globalno zahlađenje? Ali to nije sve. Uputili su proglas ženama, da umjesto vibratora koriste kukumare. Baterije, okoliš... i.t.d.

Voljeni vođa je izuzetno duhovit. Pa svako malo ispriča vic. Ovaj zadnji mu "pjeva": "Kad uvedemo euro, rast će plaće i povećat će se životni standard." Prvo, nije kad nego ako? Jer ljudi već rade na organizaciji referenduma. Ovaj put bez Lovre. Drugo, u NITI JEDNOJ državi EU nije poboljšan životni standard, uvođenjem ove globalističke valute. Po čemu bi mi bili izuzetak?

Pupi zvani limun sa šajkačom, kaže: "Svi bi trebali imati osjećaj slobode da uz zastavu RH, razviju i srpsku trobojku". Slobodno braćo četnici. Razvijajte zastave, kokarde, tijesto za štrudel, jufke za burek... Ali isključivo u svojoj pripizdini, zvanoj SMRDIJA. I ja bi volio imati osjećaj slobode, pa na balkonu razviti Ustašku zastavu. Ali mi ne da udbaška vlast. Kažu da je ovu bratstvo-jedinstvenu inicijativu pokrenuo čika Vučko. Poznatiji kao "dete sa stidnim usnama". Je li moguć obratan scenarij? Nema šanse. Ili da bar Mahniti praCjednik pozove sva tri Sarajevska hrvata, da uz "ljiljane" razviju i šahovnice? Bojim se da bi vrlo brzo dobili prefiks "rahmetli".

Smrdija je jedina država na svijetu koja je umjesto proslave neovisnosti, proglasila dan žalosti. Jer apetiti su bili puno veći. Fale: Kosovo, BiH, tzv. "krajina", a i drugo oko u glavi se pomalo kurchi. Ali.... Sviđalo se to nama ili ne, oni će uvijek imati povlašten položaj u odnosu na nas. Kod Rusa, Kineza i bivšeg zapada. Tako je oduvijek bilo, i biti će. Je li netko stvarno misli da je posrbljavanje RH slučajno? Guraju nas u novu jugu gdje ćemo imati dva glavna grada. Brisel i Beograd. Koji Zagreb? Nije bitno kako će se ova čudnovata tvorevina zvati, bitan je sadržaj.

Zahvaljujući VELEIZDAJI koja je od 3.1.2000 postala i službena politika naše zemlje, opet smo okupirani. I to od strane onih, kojima smo 95. j*bali kevu. A vrhunac smo dostigli NJEGOVIM dolaskom na vlast. Punokrvna kobila Andrea upravo zabija posljednji čavao u lijes, ove nekada ponosne države. Daleko najveći IZDAJNIK u bogatoj povijesti Hrvata. I šire...

Jedan Referendum su nam ukrali, a onaj o braku nam žele poništiti. Uvođenjem nekakvog "zakona o životnom partnerstvu osoba istoga spola". Iliti PEDERLUKA. I to po hitnom postupku, jer očito nismo dovoljno progresivni. Ovaj put kmeri nemaju ništa s tim, jer je SDP odavno izgubio smisao postojanja. Najveći živući um Sabora, Gosp. Hasanbegović kaže: "Hrvatska ljevica ima svoga novoga vođu koji se zove Andrej Plenković".

Sa naslovnica jugo medija, već danima odzvanja naslov: "Britanski državljanin u Vukovaru zapalio Hrvatsku zastavu". Prva pomisao prosječnog čitatelja je, da se momak napio i pravio pizdarije. Jer što ima englez protiv naše zastave? Što ako se taj "nestaško" zove Aleksandar Crnadak? ČETNIK SA DNA KACE! Onda priča poprima sasvim drugu dimenziju. I kao takva može naštetiti "stabilnoj koaliciji". Sve je jasno i ne treba dalje filozofirati. Ipak, ova nepodnošljiva lakoća laganja vrijeđa zdrav razum. Pogotovo jer su neki kvazi-domoljubni portali, također krili identitet mladog četalja. Riga mi se, ali se netko od ukućana zaključao u zahod. S balkona? Nema smisla...

Da je položaj Hrvata u BiH katastrofalan, znaju i kokoši na grani. Dosta njih je izbjeglo u RH, jer su morali spašavati živu glavu. Danas je stanje malo drugačije. Njihov položaj je i dalje težak, ali je West Herzegovina i dalje nepokorena. Vazda bila i ostala. Najbolje nam se skloniti u Herceg Bosnu, dok ovo ne prođe. Tamo su ljudi još uvijek ljudi, i vode relativno normalan život. Uštipci, sir iz mišine, bukara vina, domaća škija, ganga u C molu...

"Jebo zemlju đe naranča neće", rekao je Freud (Frojd). Tek se poslije sjetio, da bi seks mogao biti korijen svega. U Hercegovini su svi zdravi, jer nemaju stožera, niti gledaju HTV. Lako se uklopiti, jer ničiji dida nije bio u partizanima. Čiste i ispeglane crne uniforme, su složene na šufitu i čekaju neke bolje dane. A ako te netko pita odakle si, samo mu reci "išČapljine". U sekundi se dvije pive pojavljuju na stolu.

Orban se oteo kontroli, pa čak i prijeti. Sotonjare su odmah poslale Vatikanskog klauna Franju, da spasi što se spasiti može. "Primite izbjeglice otvorenih ruku", kaže globalistički "patrijarh". U prijevodu, pustite džihadiste da vam sjebu državu i način života. Koji će vam K.? Slikari naivci tipa Generalić, se još uvijek pitaju je li nas to Crkva izdala? Jok, ja sam. Možda progledaju kad nam službeni jezik nam postane Arapski i kad počnemo pisati sa desna na lijevo. A,e.

Unatoč svim lošim vijestima, nema predaje ni po koju cijenu. Moramo ostati ponosni i uspravni, jer će doći trenutak kada ćemo vječno ležati. A treba voditi računa i o zdravlju, pogotovo mentalnom.

"Bolje je biti bogat i zdrav, jer kad si siromašan džaba ti je što si bolestan", rekla je mater od Jasmina Stavrosa. Ili je to ipak bio Grunf?

"ZA DOMOVINU SPREMNI"

0 notes