valida me je privlacilo kod nje to
sto
iako sam je znao vrlo dobro
nikad nisam znao
sta mogu da ocekujem od nje na primer
da li ce me cekati gola u krevetu
sa nozem u rukama
ili nekim pitanjem
nesto kao
da li mi je lepsa ujutru ili uvece.
14 notes
·
View notes
Siemano🌺
Czesc witam wszystkich ktorzy czytaja te wypociny bo mi daleko do mickiewicza xD
Wiec moze wam powiem trch o mnie... akualnie zaczynam to pisac jest godzina 01:38
Lubie placki
Jak mialem 11 lat pisalem creepypast w mojim notniku na tel ale to usunolem bo chetnie bym to wrzucil tu xD.
Mam super duper homophobicv mom
Dzisiaj se znalazlem dziewczyne🌺
Chodze na karate mojim hobby jest rizkrecanie temperowek idk
🔪Jak rozkrecic temperowke🔪
Jesli n masz odpowiedniego przyrzadu czyli sirubokreata bierzrsz noz i rozkrecasz nozem /jesli n masz tepych nozyczek tez da rade/
Bede tu moze pisac ff
Ucze se niemieckiego
Ostatnio bylem u mojego brata ktory n mial plytek w lazence
6 notes
·
View notes
zalopojka
teza koju sam odbijala prihvatiti je da u ljudskoj srzi postoji stalni nagon za rjesavanje problema te ako problema nema, sami cemo ga stvoriti. retrospektirajuci, toliko se stvari moglo izbjeci uzivajuci u miru i prosperitetu.
zasto mi spokoj nikada nije opcija? zasto imam potrebu stvarati si probleme nad problemima samo da imam nesto na sto se mogu fokusirati i u skladu tugovati? moja priroda nikada mi nece biti jasna. ne zelim padati u “cliche” mentalno oboljelih i biti uvjerena da je odgovor na sve trauma.
prepoznajem clanove obitelji po koracima? mora da je trauma. trzam se na dodir? zasluzna je trauma. potpuno se izoliram nakon dusevne povrijede? trauma 1/1. medutim, ne mogu se oduprijeti konstataciji koja tvrdi da su upravo los odgoj i zapostavljanje razlog mojoj cerebralnoj afekciji.
kada je osoba u formativnim godina naucena patiti, nema izlaza. postaje rutina. postaje poznato. postaje ugodno. nazivati patnju ugodnom uistinu je morbidno, no gore ju je iskljucivo takvu dozivljavati.
djecja glava koja je naucena da suti, trpi i postuje. djevojcica koja nije smijela odgovarati, nije smjela imati misljenje i nije ju se htjelo dozivjeti, a kamo li cuti. dijete koje je nauceno biti pokorno, otici u sobu i obavezno njezno zatvoriti vrata ili bi nastupile posljedice.
frustracija. bijes. prezir. ali jedini plod tih emocija bile su suze. kako? naucena sam da je plac primjeren samo za tugu. nisam tuzna, ljuta sam. ali curice ne smiju biti ljute. frustracije su se nakupljale i nisu znale gdje pobjeci. sto glasova prolazi glavom. jedini nacin da ih usutkam je da si zadam bol. taj trenutak urezan mi je u pamcenje zauvijek. to jedno djelo u sekundi postaje moja najveca greska, ali i jedina moralna podrska.
dugo vremena mi je jedina utjeha bila vlastita ruka kojom sam si brisala suze i koju sam dizala na sebe. postao je ogavan ciklus. vecina incidenata nije ni bilo izazvano mojim nesigurnostima, vec mojom bespomocnoscu. sebe sam mucila zbog djela drugih. zbog djela koja nisam mogla kontrolirati. zbog djela koja sam vise puta pokusala popraviti, ali nisu bila moja da ih ispravljam. svaki uzvik u pomoc bio je ili ignoriran ili ugusen.
zasto? samo sam htjela ljubav. samo sam htjela paznju. nisam to zasluzila. bila sam dijete. nisam samo morala trpiti komentare primitivnih vrsnjaka, nego i radnje osoba koje bi mi trebale dozivotno biti izvor najvece ljubavi i podrske.
reakcija na prvi pokusaj samostalnog pogubljenja bila je da sam dramaticna. bila je da sam glupa. bila je svadanje tko ce me voditi na hitnu jer ih je oboje sram. bila je pognuta glava na putu. bila je tisina pred doktorima. “objasni gospodinu zasto si to napravila”. kako da mu objasnim nered koji je u meni? kako da mu objasnim da me svakim glasom koji vam izade iz usta produ trnci? kako da mu objasnim da sam slijepa tocka sve dok vam ne treba pomoc?
uglavnom, patnja mi je ugodna jer je sve sto znam. pronasla sam svoj mir u potrganom siljilu, previjanjem nad skoljkom i ugusenom placu. cijelo vrijeme misleci da je to normalno. nitko nije imao zabrinutu reakciju, samo zgadenu, a na to sam vec navikla. ne mogu opisati stres koji sam osjecala kad mi je receno da moram potraziti strucnu pomoc. zasto? zasto mi zelite oduzeti jedine stvari koje mi pomazu? zasto mi opet zelite oduzeti mir? zasto mi zelite oduzeti sve sto imam?
necu nikada osjetiti nista toplije od patnje. nista mi nije poznatije od te specificne boli u srcu kojoj bi samo probod nozem bio spas. oduvijek ce mi prvi bijeg biti do dijela uma koji mi govori da ce sve biti u redu uz malo prolivene krvi. nakon svih ovih godina, nakon svih terapija, tableta, psihijatara, psihologa, ekg-a, eeg-a i hospitalizacija, uvijek se vracam tamo. prikvacilo se na mene kao tumor i odbijalo se stagnirati. postalo je refleks.
rezultat svega je da ne mogu bez patnje. ne mogu bez boli. ne moze i ne smije sve biti savrseno. ako mi netko drugi nece narusiti dusu, morat cu sama. morat cu sama stvarati elaborativne situacije koje se nikada nece dogoditi, s jedinim ciljem da si slomim srce. da si izvucem zadnji komadic iz serotoninskih zupcanika kako bi se u potpunosti mogla posvetiti depresiji.
mrzim ovaj kompleks. mrzim nacin na koji sam programirana. mrzim sve sto me cini onom koja jesam. kako bi se trebala voljeti kad bi se prezirala da samu sebe upoznam? popraviti glavu i navike je nesto najteze sto sam ikad iskusila. ali da zavrsim na sretnoj noti, daleko sam dogurala. stvarno jesam. postoje losi dani i postoje jos gori dani, ali tuzna istina je da ce tako biti do kraja zivota.
medutim ne brinem jer imam andela cuvara s mnogo funkcija. stiti me od same sebe. nije to lak posao. drzi moje misli na okupu bez da to zna. strazari pred hipotalamusom i regulira sve strahove. zbog njega primarna mi je emocija ljubav. zaljubljujuci se u njega sam se ponovno zaljubila u zivot. zbog njega nisam u grobu. i vjecno sam mu zahvalna.
2 notes
·
View notes
Brozems op de Slinge bij buurtwinkelcentrum Asterlo, 28 augustus 1961.
Een grote groep „brozems” - nozems op bromfietsen -heeft maandagavond de bewoners van de Rotterdamse wijk Pendrecht lange tijd in opwinding gehouden met een massale vechtpartij- Toen de politie tenslotte op het strijdtoneel verscheen, waren vrijwel alle knapen verdwenen Zeven jongens werden naar het bureau gebracht voor een verhoor.
De fotograaf is Ary Groeneveld en de foto komt uit het Stadsarchief Rotterdam. De informatie komt via delpher.nl uit het Limburgsch Dagblad van 30 augustus 1961.
2021
0 notes
PRETEĆI NOŽEM SILOVAO JE SATIMA J. Z. (67) iz Banatskog Novog Sela namamo devojku u samački hotel u Pančevu - Pančevac
https://pancevac-online.rs/331603/preteci-nozem-silovao-je-satima-j-z-67-iz-banatskog-novog-sela-namamo-devojku-u-samacki-hotel-u-pancevu/
View On WordPress
0 notes
He Closed the Gap Between Humans and Apes
When Frans de Waal was a psychology student at Nijmegen University (renamed in 2004 to Radboud University), in the Netherlands, he was tasked with looking after the department’s resident chimpanzees—Koos and Nozem. De Waal couldn’t help but notice how his charges became sexually aroused in the presence of his fellow female students. So, one day, de Waal decided to don a skirt, a pair of heels,…
View On WordPress
0 notes