#feministkinje

[krvolok]

a šta je problem sa terficama? iskreno pitam jer meni je ono za šta se zalažu sasvim okej i razumljivo

trebalo mi je vremena da smislim šta da ti kažem na ovo jer ne želim da oteram nekoga ko deluje kao da traži iskrenu diskusiju ali realno? zato što su transfobične. to je to. možda ti ne misliš da su transfobične ili misliš da je njihov feminizam bitniji od njihove transfobije ili si ti takođe transfob. ali ja nisam transfob i ne volim transfobe i to je moj problem s terficama.

po mom Ličnom i Iskrenom mišljenju prava žena i prava trans ljudi moraju da idu zajedno. jej intersekcionalnost ili šta već. ne možeš da se zalažeš za "sve žene" a da u isto vreme izlivaš takvu opsesivnu i jezivu mržnju prema trans ženama kakva postoji na terf forumima, i koja se UVEK u neko doba prelije na ostale žene koje ti "deluju trans". da ne pričam koliko terfica svojevoljno sarađuje sa klasičnim konzervama i fašistima jer im nije problem da se ulizuju patrijarhiji kad im ide u korist.

takođe ne znam koja su od njihovih zalaganja tebi "sasvim okej i razumljiva" - sama trans ekskluzija (što opet moze da znači milion stvari)? stav protiv porna/prostitucije? jednostavan feminizam? radikalni feminizam uključuje milion mikro-pokreta pa čak i takozvane "trans-inkluzivne radikalne feministkinje". od svega toga ja ne znam koja su uverenja tebi privlačna pa samim tim ne mogu direktno da ti odgovorim na pitanje.

i krajnje ja ne znam dovoljno o terficama da ovde napišem ceo esej koji će njihovu ideologiju da izazove na nivou koji bi tebi bio zadovoljavajući. moj blog nije posvećen terf diskursu, niti je generalno politički. terfizam nije nešto o čemu volim da pričam. razumi da ovo meni daje isti osećaj kao da mi je neko prišao i pitao me "zašto je eugenika loša" i stavio teret rasklapanja te ideologije na mene, a ja sam bukvalno samo. neko ko sedi za kompjuterom i rebloguje sranje mimove.

razumem da je ljudima dosadio meki i performativan pop-feminizam koji mi svi moramo da trpimo danas. meni je isto dosadio. feminizam je lišen besa i zuba ali i dalje svaki dan čuješ o nekoj novoj stvari koja je uspela da iziritira anti-feministe. s jedne strane vidiš "HAS FEMINISM GONE TOO FAR? a female video game character is wearing pants. this marks the end of western society" a sa druge strane vidiš "OMG hey girls :3 do you want to be a FIRECE, INDEPENDENT WOMAN? buy our beuty products to prove that you can be a feminist and NOT UGLY!! #girlpower". da se čovek ubije iskreno.

posebno je naporno u društvu kakvo moramo da trpimo ti i ja gde domaći muški ne bi ni za boga jedan tanjir oprali dok zapadni evropljani pričaju sranja o tome kako su "balkanske žene idealne jer su siromašne i žele tvoje pare a feminizam ih još nije dotakao pa su sve fine i submisivne."

ali možeš biti feminista a da se ne prikačiš za neku drugu vrstu predrasuda lol ¯\_(ツ)_/¯

#inače jesi ti ista osoba koja mi je prošli anon poslala..... ako jesi onda još par i bićemo bestiessss 🥰🥰 #ali ako mi ovaj post privuče toksični roj koji predstavljaju tumblr terfice isključujem anon. nmg brate

[lookerweekly]

U utorak, 7. marta u 19 časova, u Bioskopu Balkan biće otvorena izložba „Slobodan let: Maga Magazinović, kroz vremensku i prostornu disperziju“. U fokusu ovog transmedijskog projekta je ličnost Mage Magazinović (1882-1968), reformatorke, teoretičarke umetničke igre, filozofkinje, aktivistkinje i feministkinje, koreografkinje, osnivačice Škole za ritmiku i plastiku.  

| LookerWeekly

https://lookerweekly.com/najavljujemo/slobodan-let-o-magi-magazinovic-u-bioskopu-balkan/

#Izložbe #Najavljujemo...

[kozmopolitizam]

♡

[dommymommylatex]

ISTORIJA FEMINIZMA

Feminizam je verovanje u socijalnu, ekonomsku i političku jednakost polova. Iako u velikoj meri potiče sa Zapada, feminizam se manifestuje širom sveta i predstavljaju ga različite institucije posvećene aktivnostima u ime ženskih prava i interesa. Žene su bile ograničene na kućnu sferu, dok je javni život bio rezervisan za muškarce. U srednjovekovnoj Evropi, ženama je uskraćeno pravo da poseduju imovinu, da studiraju ili da učestvuju u javnom životu. Krajem 19. veka u Francuskoj su i dalje bili primorani da javno pokrivaju glavu, a u delovima Nemačke muž je i dalje imao pravo da proda svoju ženu. Čak i početkom 20. veka, žene nisu mogle ni da glasaju niti da imaju izborne funkcije u Evropi i u većem delu Sjedinjenih Američkih Država. Žene su bile sprečene da posluju bez muškog predstavnika, bilo da je u pitanju otac, brat, muž, pravni zastupnik ili čak sin. Udate žene nisu mogle da vrše kontrolu nad sopstvenom decom bez dozvole svog muža. Štaviše, žene su imale mali ili nikakav pristup obrazovanju i zabranjeno im je da se bave većinom profesija. U nekim delovima sveta takva ograničenja za žene traju i danas. Mejnstrim feminističke liderke uspele su da marginalizuju ekstremnije zahteve, ali nisu uspele da obezbede glas za žene. Tek kada je druga vrsta radikala, Alice Paul, ponovo pokrenula pokret za pravo glasa u Sjedinjenim Američkim Državama kopirajući engleske aktivistkinje. Kao i Amerikanci predvođeni Nacionalnom unijom društava za pravo glasa, u početku su svojoj borbi pristupili učtivo, sa ženskim lobiranjem. Ali 1903. godine disidentska frakcija predvođena od strane Emmeline Pankhurst koja je započela je seriju bojkota, bombardovanja i piketa. Njihova taktika je zapalila naciju, a 1918. godine britanski parlament je proširio glasanje na ženske ukućane, supruge domaćina i žene sa diplomiranim univerzitetima starijim od 30 godina. Godine 1920.  Američki feminizam je ostvario svoj prvi veliki trijumf usvajanjem ‘Devetnaestog amandmana’ na Ustav. Kada je ključni cilj prava glasa postignut, feministički pokret je praktično propao i u Evropi i u Sjedinjenim Državama. U nedostatku ideologije izvan postizanja glasanja, feminizam se podelio na desetak odvojenih grupa: Zajednički kongresni komitet žena, grupa za lobiranje, borila se za zakonodavstvo za promovisanje obrazovanja i zdravstvene zaštite majki i beba; Liga žena birača organizovala je registraciju birača i edukativne akcije; i Ženska sindikalna liga pokrenula je kampanju za zaštitno radno zakonodavstvo za žene. Svaka od ovih grupa je dala neki građanski doprinos, ali nijedna nije bila posebno feminističke prirode. Ispunjavajući vakum, Nacionalna ženska partija, na čelu sa Paulom, predložila je novu inicijativu za uklanjanje diskriminacije iz američkih zakona i približavanje žena jednakosti kroz Amandman o jednakim pravima koji bi zabranio svaku diskriminaciju na osnovu pola koju je odobrila vlada. Borbe su počele jer mnoge feministkinje nisu tražile strogu jednakost; borile su se za zakone koji bi direktno koristili ženama. Pol je, međutim, tvrdio da zaštitno zakonodavstvo – kao što su zakoni koji nalažu maksimalne osmočasovne smene za radnice u fabrici – zapravo zatvaraju vrata mogućnosti ženama namećući skupa pravila poslodavcima, koji bi tada bili skloni da zapošljavaju manje žena.Pitanja su bila na pretek. Da li bi žene mogle biti oslobođene diskriminacije, a da se ne ošteti tako potreban aparat blagostanja i zaštite? Šta je bio cilj feminističkog pokreta — da stvori punu jednakost ili da odgovori na potrebe žena? A ako je cena jednakosti bila odsustvo zaštite, koliko je žena zaista želelo jednakost? Krajem 1960-ih, dakle, pojam pokreta za ženska prava je zaživeo u isto vreme kada i pokret za građanska prava, a žene svih uzrasta i okolnosti bile su uvučene u debate o rodu, diskriminaciji i prirodi jednakosti. Treći talas feminizma pojavio se sredinom 1990-ih. Predvodile su ga takozvana generacija Xsersa koja je, rođena 1960-ih i 70-ih godina u razvijenom svetu, postala punoletna u medijski zasićenom i kulturno i ekonomski raznolikoj sredini. Iako su imale značajne koristi od zakonskih prava i zaštite koje su dobile feministkinje prvog i drugog talasa, one su takođe kritikovale stavove i ono što su smatrali nedovršenim delom feminizma drugog talasa. Treći talasi su nasledili institucionalne moći koju su stvorili drugi talasi, uključujući programe ženskih studija na univerzitetima, dugogodišnje feminističke organizacije i dobro uspostavljene izdavačke kuće kao što su Ms. magazin i nekoliko akademskih časopisa. Ovi izlazi su postali manje važan deo kulture trećeg talasa nego što su bili u drugom talasu.Izražavajući svoju zabrinutost, feministkinje trećeg talasa su aktivno podmetale, kooptirale i igrale se na naizgled seksističkim slikama i simbolima. To je bilo evidentno u dvosmislenosti i ironiji jezika koji ljudi obično usvajaju u svojim samoprezentacijama. Namera trećeg talasa blistala je kroz sirov humor, iskrenost i horor drame Eve Ensler ‘Vagina monolozi’, istraživanje ženskih osećanja o seksualnosti koje je uključivalo teme usredsređene na vaginu, različite kao što su orgazam, rođenje i silovanje; pravedni bes pokreta grrrls, nereda pank roka i razigranost, ozbiljnost i subverzija devojaka Gerrilla, grupe umetnica koje su nosile maske gorila u pokušaju da razotkriju ženske stereotipe i bore se protiv diskriminacije umetnica.Treći talas je mnogo više uključivao žene i drugih rasa i devojke nego prvi ili drugi talas. Kao reakcija i suprotstavljanje stereotipnim slikama žena kao pasivnih, slabih i vernih, ili alternativno kao dominantnih, zahtevnih i emaskulativnim, treći talas je redefinisao žene i devojke kao asertivne, moćne i koje kontrolišu sopstvenu seksualnost. U popularnoj kulturi ova redefinacija je dovela do ikona moćnih žena koje su uključivale pevačice poput Madone,  kao i žene prikazane u televizijskim serijama kao što su Buffy the Vampire Slayer (1997–2003), Sek i Grad (1998–2004) itd. Medijski programi za decu sve više prikazuju pametne, nezavisne devojke i žene u glavnim ulogama, uključujući Diznijeve heroine kao što su Mulan (1998) i Helen Par i njena ćerka Violet (The Incredibles, 2006) i televizijske likove kao što je Dora (Dora the explorer, 1999–2006).

Sve veća lakoća objavljivanja na Internetu značila je da su e-zinovi (elektronski časopisi) i blogovi postali sveprisutni. Mnogi ozbiljni nezavisni pisci, da ne pominjemo organizacije, otkrili su da internet nudi forum za razmenu informacija i objavljivanje eseja i video zapisa koji su svoju poentu izneli potencijalno ogromnoj publici. 

Iako neki raspravljaju o tome, mnogi tvrde da je četvrti talas feminizma počeo oko 2012, sa fokusom na seksualno uznemiravanje, sramoćenje tela i ‘kulturu’ silovanja, između ostalog. Ključna komponenta bila je upotreba društvenih medija za isticanje i rešavanje ovih problema. Novi talas je nastao usred brojnih incidenata visokog profila. U decembru 2012. mlada žena je brutalno grupno silovana u Indiji i nakon toga umrla, što je izazvalo lokalne proteste i međunarodni bes. Posle toga je dve godine kasnije usledila kampanja Gamergate, manifestacija takozvanog „pokreta za muška prava“ koja je nastala na veb lokaciji 4chan. GamerGate je navodno nastojao da promoviše etiku u novinarstvu video igara, ali u stvarnosti je to bila kampanja uznemiravanja protiv „ratnika socijalne pravde“. Zbog toga su često bile žene koje su se protivile ženskim stereotipima u video igricama i koje su kasnije bile preplavljene pretnjama smrću i silovanjem.

Nedvojbeno je još značajniji bio pokret Me Too, koji je pokrenut 2006. u Sjedinjenim Državama kako bi pomogao žrtvama seksualnog nasilja, posebno ženama tamnije kompleksije. Kampanja je privukla široku pažnju počevši od 2017. godine, nakon što je otkriveno da je filmski mogul Harvey Weinstein godinama nekažnjeno seksualno uznemiravao i napadao žene u industriji. Žrtve seksualnog uznemiravanja ili napada širom sveta (raznih etničkih grupa) počele su da dele svoja iskustva na društvenim mrežama, koristeći hešteg #MeToo. Pokret je rastao tokom narednih meseci kako bi osudio desetine moćnih ljudi u politici, biznisu, zabavi i medijima.

#feminizam #istorija

[marinakrleza]

Neophodna je ženska solidarnost i ljudskost

Da sam mogla bolje sročiti poruku koju želim prenijeti ljudima na Dan žena, sročila bih ju, ali ovaj put to je vrlo konstruktivno učinila novosadska novinarka Erzika Pap Reljin koju poštujem kao ženu i kolegicu u čiju sam se radnu etiku imala priliku nekoliko puta uvjeriti. Njezin nedavni Facebook status prenosim u cijelosti, prilagođen na hrvatski jezik: Dan žena, odnosno 8. ožujak obilježava se kao sjećanje na požar u tekstilnoj tvornici u New Yorku 1911. godine u kojem je poginulo više od 140 žena. Praznik je ustanovljen na prijedlog njemačke političarke Clare Zetkin. Zapadni svijet je Dan žena uglavnom prestao obilježavati 30-ih godina 20. stoljeća, dijelom i zato što su ga povezivali s komunizmom. Međutim, feministkinje su ga revitalizirale 60-ih godina 20. stoljeća. Za Međunarodnu godinu žena proglašena je 1975. godina. Tada su Ujedinjeni narodi počeli formalno obilježavati Međunarodni dan žena. U sjećanju mi je ostala i vijest da je na web stranici Stormfronta Srbija o Osmom ožujku pisalo da „u našem srpskom običajnom kalendaru datum 8. mart nije nikakav bitan dan, osim što pada uoči praznika „Obretenja“ ili „Vratoloma“ koji uvijek pada 9. ožujka. U običajnom životu Srba, tijekom kalendarske godine, ima dosta dana koji se slave kao ženski praznici – posvećeni su i majčinstvu – Materice, Babinje, zatim u slavu plodnosti i udanih zrelih žena. Današnji 8. ožujak je licemjeran navodni praznik, samo jedan dan od 365 drugih, praznik koji je u vezi s komunističkom ideologijom, a ne istinski praznik žena“. U sjećanju mi je ostala i rečenica čuvene AFŽ aktivistkinje Ide Sabo da joj je za vrijeme rata bilo lakše biti u šumi s puškom u ruci, nego poslije rata raditi na mijenjanju svijesti o rodnoj ravnopravnosti. Nekad je Međunarodni dan žena kod nas bio dan potrošačke groznice, svečanih akademija, karanfila i poganskog obožavanja majki, učiteljica, kolegica. U vremenu tranzicije to je „praznik" za objelodanjivanje izvještaja u kojima se primjećuje, prije svega, da je proces kojim žene počinju sudjelovati u, na primjer, parlamentarnom životu, vođenju poduzeća, medija i u akademskom svijetu – spor. Ali, tko će i kako, u državi u kojoj se rijetko koji zakon pravedno primjenjuje, natjerati poslodavce da prestanu s diskriminacijom i koja će žena, suočena s besparicom, prijaviti poslodavca koji joj komentira izgled ili je pita o osobnim planovima? Ne kažem da su svečane akademije na kojima su dijeljeni karanfili sa zadatkom da prežive taj dan i pripite kolege koje su slavile - ono što nam nedostaje, ali  Google je prije nekoliko godina podsjetio na Dragu Ljočić koja je bila prva žena liječnica u Srbiji. Medicinu je studirala u Zurichu, kao jedna od rijetkih studentica medicine u to vrijeme. Nije bila samo prva liječnica u Srbiji, bila i je i prva žena s "titulom" časnice te prva koja je, nakon udaje, zadržala svoje prezime. Teško se zaposlila u državnoj službi. Nije imala pravo na jednaku plaću niti penziju. Javno se zalagala za stjecanje ženskih prava i do kraja života ostala vjerna mladenačkim idejama o socijalnoj jednakosti. Danas često čujemo žene, neovisno o njihovim godinama, koje tvrde da im Dan žena ništa ne znači jer nema ženske solidarnosti i da je feminizam nepotreban. Mislim da nije u redu zaboraviti žene koje su izgradile ono što imamo danas. Kada pišem i spominjem žensku solidarnost, navest ću i osobni primjer. Dok sam bila u bolnici, a i poslije dok sam se oporavljala, kuhala nam je bivša supruga mog muža Siniše. Ta gesta mogla bi poslužiti kao primjer da se određene predrasude mogu nadići - prije svega ljudskošću. I to je ono što nam je neophodno ne samo 8. ožujka. Eržika Pap Reljin

#dan žena #međunarodni dan žena #jednakost spolova #rodna ravnopravnost #8. mart #8. ožujak #osmi mart

[radiogornjigrad]

Pismo zapadnoj levici iz Ukrajine

Pismo zapadnoj levici iz Ukrajine

Harkov, željeznički kolodvor Mnogo smo naučili od vas mi iz postsovjetskog sveta. Kada kažem „mi“ mislim na atomizovane i uglavnom nepovezane komuniste, demokratske socijaliste, leve anarhiste, feministkinje i aktiviste iz Kijeva, Lavova, Minska, Sankt-Peterburga i drugih gradova koji sada tonu u užas rata i policijskog nasilja. Nakon što je naša marksistička tradicija degradirana, sklerotizovana…

View On WordPress

#Volodymyr Artiukh

[justsomeoneunordinary]

a bre jebem to ovih zapadne feministkinje prave se kao da su one jedine koje imaju probleme s ženomrzac a onda ko da nevide kad druge imaju svoje probleme koje imaju da trpe. gledaju na drugu stranu čim dođe do rasna pitanja al u momentu nešto se kaže protiv belu ženu (obično iz zapadne) - i ako je opravdano - onda bre usta imaju ogromnu. a nemožeš ništa da kažeš jel onda je to tvoja internalizovana mizoginija koja tu priča. ma ajde jedi govno

[marijastrajnic]

08 March 2018 We Should All Be Feminists I’ve took some photos of the Milica Magazine first publication “We Should All Be Feminists”. here»

#milica magazin #we should all be feminists #svi bi trebalo da budemo feministi i feministkinje #chimamanda ngozi adichie #marija strajnic #milica

[prijedor24]

U BANJALUCI TRAŽIO ŽENU ZA ZABAVU Biznismen zakucao na pogrešna vrata

Muškarac, koji je, navodno, biznismen iz zapadne Hercegovine, nedavno je telefonom nazvao Fondaciju “Udružene žene” Banjaluka i pitao da preko njih “nabavi ženu”, tačnije “curu za povremena druženja”.

Zainteresovani je, kako se ispostavilo, za družbenicu “za seks i zabavu”, ali je zakucao na pogrešna vrata, tražeći da mu u toj raboti “provodadžišu” najistaknutije banjalučke feministkinje.

Na…

View On WordPress

[kozmopolitizam]

“So tell me gentleman, tell me the time and place where it was easy to be a woman.”

— Andrew Sean Greer, The Impossible Lives of Greta Wells

[mndstz]

Karli Klos konačno otkrila zašto je napustila "Anđele"

Bila je jedno od najprepoznatljivih lica brenda "Viktorijas sikret" do 2015. godine, a onda je prestala da radi za njih - tek sada je otkrila zašto! Lepa manekenka Karli Klos (26) otkrila je da je napustila jato "Anđela" zbog toga što je ideal lepote nametnut od strane te kompanije učinio da se oseća neprijatno. U intervjuu za američki "Vog", ona je rekla da je u to vreme izučavala teoriju feminizma na Univerzitetu u Njujorku, što joj je dalo potpuno drugačiji pogled na život. Zbog kontracepcije izgubila posao! "Razlog zbog kojeg sam odlučila da prestanem da radim za 'Viktorijas sikret' je to što nisam osećala da me to prikazuje u pravom svetlu. Kroz taj posao nisam mogla da pošaljem lepu poruku svim mladim ženama širom sveta o tome šta znači biti lep. Mislim da je to bio presudan trenutak u mom životu kao feministkinje, kada sam shvatila da mogu da napravim svoj izbor, da pričam svoju priču, bilo kroz kompanije sa kojima biram da radim ili kroz ono što želim da pokažem svetu". Lepotica je istakla da se plašila gubitka posla, ali je shvatila da joj je razdvajanje od te kompanije omogućilo da se njen glas čuje na neki drugi način. Ni kriva ni dužna - u centru skandala "Tek sada imam dovoljno samopouzdanja da stanem uspravno i da znam da moj glas ima snagu", rekla je manekenka. Karli je u međuvremenu imala mnoštvo modnih angažmana, a i na ljubavnom planu joj dobro ide – nedavno se udala za američkog biznismena Džoša Kušnera.   Let's block ads! (Why?)

[sobakaisti]

Današnji praznik je dobar povod da se podsetimo da bi svi trebalo da budu feministi i feministkinje. Svakog dana.

An inspiring speech by Chimamanda Ngozi Adichie reminds us that we should all be feminist. Every day.

#sobakaisti #8thmarch #8mart #literoigra #Chimamanda Ngozi Adichie #ted talk #inspire #feminism #feminist #international feminism

[radiogornjigrad]

Biserka Drbohlav: Dan žena i demagogija

Biserka Drbohlav: Dan žena i demagogija

Protest za ženska prava u pozi spomenika “Neustrašive djevojke”, New Yorku 2017. Photo, New York Times. Slavljenje Međunarodnog dana žena u nas bude svake godine obogaćeno nekim “specijalnim efektom” na granici dobrog ukusa, tj. pameti – bilo da se političari svih fela naguraju na trg ko kumice na placu natječući se tko će dobaciti više pažnje “ljepšem spolu” (one ružne, gay i feministkinje mogu…

View On WordPress

#biserka drbohlav #Dan žena i demagogija #osmi mart

[efektimedija]

Pluralizam

Zagovornici pluralizma veruju da mediji više ne prave diskriminaciju po polovima, iako su to nekad zaista radili. Naprotiv: u želji da budu politički korektni, mediji se, u stvari, i previše trude da ženama dodeljuju uloge koje ne odražavaju stvarne muško - ženske odnose.

Pluralisti, takođe, smatraju da je diskriminacija po polovima, barem u medijima, prošlost i da žene i muškarci imaju jednak status u medijima. Nasuprot tome, feministkinje i dalje veruju da je to ostvareno, spoljni izgled jednakosti koji se pojavljuje na televiziji jeste samo dimna zavesa koja skriva još uvek postojeće nejednakosti.

Sa čime se Vi slažete?

[jedimolivolicom]

"ZA ŽIVOT si daj bubreg", "Želim na studij, ne na lomaču", samo je dio transparenata koje su u Zagrebu nosili prosvjednice i prosvjednici protiv konzervativne manifestacije "Hod za život". http://ift.tt/eA8V8J

http://www.index.hr/vijesti/clanak/hrabre-i-ponosne-feministkinje-dokazale-su-danas-da-ipak-nismo-u-srednjem-vijeku-/971359.aspx

#index