U Holandiji potvrđena pojava kravljeg ludila
Foto: ilustracija
Holandske vlasti potvrdile su da je krava koja je uginula na jednoj farmi u toj zemlji imala takozvanu bolest ludih krava, rijetku neurodegenerativnu bolest goveda koja može da izazove smrtnosno oboljenje mozga kod ljudi koji jedu zaraženo meso.
Farma na kojoj je krava uginula je izolovana, a sama zaražena životinja „nije bila dio prehrambenog lanca i ne predstavlja opasnost…
View On WordPress
0 notes
Jednom sam probala te tvoje usne od čemera
i ko će ovo ludilo da otjera?
30 notes
·
View notes
Put u plus
"Okolina nam je siva al na mobu su dobre kamere
Hranim svoje paranoje, svoje strahove i ludilo
Čekam zrake sunca a prizivam samo crnilo
Ogledala su na cesti, na TVu je samo tupilo
Sakrij dijete brzo dok ovo tupilo nije upilo
Upit će i kod kuće nešto mu je mater lupilo
U kupatilu se plače u boravku se samo glumilo
Šamarački odgoj, ništa se care nije naučilo
Kolektivna depresija, sve mi se smučilo!"
8 notes
·
View notes
Kada smo se dogovorili da ćemo se konačno videti,
bio sam ubzuđen kao vojnik pred zakletvom
i prvi put sam pazio kako ću se obući,
menjao sam stvari pred ogledalom,
šta mi stoji,
a šta ne,
i obećao sam sebi da neću da se ponašam kao seljak,
kao derište,
svašta sam isplanirao kao da ćeš mi biti žena,
monologe sam u glavi pisao kao pesme,
imao sam tremu jer znam ćeš biti lepa.
Predložio bih ti da idemo u "Ulicu"
blizu Balkanske,
tamo slušaju jazz, blues, sve,
tamo se ne skupljaju klinci
i tamo imam smelosti da igram.
Paziću da se ne napijem,
da ne uprospastim sve i priznam i šta treba i šta ne treba,
jer ja nemam snage za izvinjenja i za krive poteze.
Poneo bih ti prve aprilske lale
umotane u beli papir,
rekao bih ti da napuniš teglu vodom i da ih čuvaš,
dok ne budu morale da uvenu.
Želeo sam da te gledam kao neko svetsko književno delo,
a potom da te ljubim
tako kao da jedem med.
Da se ježim od tvojih dodira kao mokro telo posle iznenadnog letnjeg pljuska.
Ti si ludilo u mojim plućima
i ja hoću to da znaš.
Želeo sam tvoja bosa stopala po asfaltu
dok je ovaj grad tih i miran,
a meni napola otkopčanu košulju.
Da staviš prste samo gde nikada nisi stavila.
Da pešačiš po mojoj koži gde god ti poželiš.
Želeo sam da te konačno uvedem u moj stan broj 29 i da muzika bude spremna,
da osamdesete zavladaju,
da upoređujemo rukopise dok žrvljamo kojekakve gluposti,
da upalimo sveće koje mirišu na vanilu
i da otvorimo prozore da se mirisi mešaju sa mirisom jutra.
Da nastavimo da pijemo
i da se umiriš u mom zagrljaju
i ništa više od toga.
Želeo sam da ti tada kažem da ti verujem.
Želeo sam da ti kažem da sada sve može.
Želeo sam da ti kažem da ne vrede novci,
letovi,
gradovi i daleke destinacije
kad ja tebe imam u rukama.
Želeo sam ti kažem da si moć i da nemaš vrednost.
Ali ti mene ne voliš,
a ja sam pesnik,
ja sam se šalio za ovo sve
i ovo će sve samo ostati dobar materijal,
moja režija
čiju ćeš ulogu odigrati sa drugim.
Aplaudiraće mi masa,
a meni će biti svejedno.
U sudoperi je osvanula jedna šolja kafe,
krevet je nenamešten i na njemu jedan jastuk,
budi me radio
i kažu da će danas biti hladan dan.
I pravo da ti kažem, boli me glava.
I boli me briga.
Vidimo se drugi put.
129 notes
·
View notes
Eskapizam.
Sve što se desi u jednom danu, podsetnik je samo na sve ono što se ne desi. Nisam pesimista, bar ne mislim da jesam. Davno bih se svela na obična slova u kamenu da je tako. Istina, dva puta sam došla sasvim blizu, ali svaki put me je spasilo nešto veće i ne znam je li to Bog i da li ima Boga. Ako je stvaran, padam na kolena pred njim. Sklapam dlanove i molim da mi pokaže pravi put. Svet je previše bučan, a ja se u toj buci oduvek loše snalazim. Guglala sam definiciju eskapizma. Gugl kaže: „od engleske reči escape, koja se prevodi kao: pobeći, bežati. Sam pojam je relativno nov, a podrazumeva bežanje iz svakodnevice, beg od života, beg od stvarnosti (u svet mašte i fantazije), kao i izbegavanje odgovornosti”. Ne bi bio prvi put da mi kažu - bežiš od odgovornosti. Ne znam je li to do kraja pravedno. Ne bežim od odgovornosti, bežim od vaših zahteva, očekivanja, ideja toga ko bi trebalo da budem. Kameleon čije boje volite samo dok su poput vaših. Neću da budem odgovorna za njih, istina. Od svih puteva kojima sam mogla da pođem danas, izabrala sam samo jedan. Onaj poznati, onaj sigurni. Nesigurni. Nisam ja za tu sigurnost. Brkam pojmove, klasika. Jednom sam umesto da odem u školu, otišla u kafanu i napila se sa potpunim strancima u sred dana. Imala sam 17. Svašta radimo kad imamo 17. Sa skoro 25, kao treba da si prerastao to. Ne pijem već više od pola godine. I telo kaže, nemaš više 17. Taj dan sam izabrala - drugo, drugačije. Nisam znala šta će se desiti, nikad ranije nisam bila u toj kafani i nisam poznavala te ljude, a bili su stariji od mene i teško da su baš bili uzorni građani - čim piju rakiju u tri popodne sa nekom nepoznatom klinkom. Ta struja koja mi je prolazila kroz telo, dok sam zamišljala kako neko vadi pištolj, bum - jedan metak i nema me. Ili kako ulazim u nečija kola, u nečiji stan i možda ostajem do jutra. Ili kako će mi neka od ovih priča što ih baš sad pričamo promeniti čitav tok sudbine. E ta struja, za nju i dan danas živim. Nisu je razumeli ni sa 17, a kamoli sada. Nešto nije u redu sa tobom. Nešto zaista nije u redu sa mnom. Želim da ličimo jer mi delujete tako srećno, ali i ne želim, jer u vama nema života. Ja sam crno/belo. Za mene je ili život ili smrt. Šta ti znači život u kom sve možeš da predvidiš? Ponedeljak ili sreda ili četvrtak, ma sasvim je nevažno, sve je to jedan te isti dan. „Šta ima novo kod tebe? Jedno te isto kod mene. I uvijek je bilo, ooo isto ludilo”. Kladim se da možeš da napišeš na papir doslovce ceo sutrašnji dan. Možda i celu godinu, dve, pet. Ako je to odgovornost, neka hvala, ja biram eskapizam. Glava mi je možda u oblacima, ali vi ni ne vidite oblake osim kad gledate vremensku prognozu. Vi nosite kišobrane, ne osećate kapi kiše, čak ni kada vam liju niz obraze. Ništa vas ne obuzima. Smireni, staloženi, mrtvi. Volela bih da vas povučem za ruku i da plešemo po sred pljuska. Neke i jesam. I voleli su me zbog toga. Nisu voleli mene; voleli smo isto. Voleli smo tu struju koja nas drma. Voleli smo: život. Kad magija prestane, hteli su upravo ono čega se oduvek gnušam. Sigurnost. Rutinu. Dosadu. Nisam ja za te staze. Ni sada, sa skoro 25. Nije meni to u krvi. Biram neizvesno. Biram eskapizam. Biram da sam živa.
- Katarina
27 notes
·
View notes
Gde su namera i zelja ciste masta i treba da bude prljava...
#handsomegay #handsome #jebac #zgodan #komsija #ludilo #zezanje #sala #kaoti #danas #lepotelo #topfrajer #6pack
22 notes
·
View notes