Ne štedi ljubav.
Daj joj sve što imaš.
Ogoli se pred ljudima svojom jednostavnošću.
Pokaži im se u svjetlu u kojem oni nikada ne bi.
Pruži im svoje svjetlo, ali se ni pod koju cijenu ne naginji u njihov mrak.
19 notes
·
View notes
Hajde da odemo u šetnju ove jeseni dok me držiš za jednu ruku a drugom jedemo vruće kestene, hajde da mi kukaš kako ti je hladno dok ja razigrano hodam žutim lišćem. Hajde, samo neka bude ove jeseni i neka se ponovi svake.
89 notes
·
View notes
Dijelili smo skolsku klupu, uzinu, tajne i strahove. Pomagala bih ti na svakom kontrolnom, pisala ti pismene sastave, napominjala te da trebas nauciti lekciju.. Ti bi mene branio od drugih, stajao u moju zastitu i uvijek bio blag prema meni. Nasmijavao bi me kad sam tuzna, pomagao mi i ucio necemu sto ne znam. Provodili smo dosta vremena zajedno. Meni su mnoge zavidjele na tome. Ti, jedan od najzgodnijih u skoli, fudbaler sa smedjim ocima i uvijek urednom frizurom, poklanjao bi meni najveci dio svoje paznje... Priznajem, jesi. Pokazivao si mi da sam ti bitna, ali ipak samo kao najbolja drugarica. A kao i obicno sto bude, ja, ludo zensko od samog pocetka zaljubljena u tebe. Ali nedovoljno hrabra da ti to i priznam. Uzivala sam u tvojoj paznji, glumeci da sam ti samo drugarica.. Kroz citavo skolovanje je bilo tako. Niko nije saznao za ljubav s moje strane. Tako je ostalo i dan, danas. Na kraju skolovanja putevi su nam se razisli, ja na svoju stranu, ti na svoju... Nisam ni sanjala da cemo zavrsiti tako da se nikad vise ne cujemo ni telefonom, a o drugome da i ne pomisljam.
Po zavrsetku skole, izgubili smo apsolutno svaki kontakt.
Nisam te vidjela citave cetri godine. Ne znam kako ali nismo imali niti jedan susret, pa ni onaj slucajni. Meni je to u jednu ruku godilo... Zaboravljala sam te, pomalo. Ali nikad toliko dovoljno da te prestanem voljeti.. Dosta puta sam razmisljala o tome da li ti ikad padnem na pamet, pomislis li na mene.. Mnogo puta sam se nadala da cu te sresti, ili barem vidjeti iz daleka, cisto da vidim da li si se promijenio, odrastao. Ali nisam.. Valjda je sudbina rijesila da te zaboravim i nastavim dalje..
Bas kad sam mislila da si otisao u nepovrat, da te necu sresti i da sam te zaboravila, desi se obrnuto. Nakon cetri godine sasvim slucajno, stojeci u guzvi, na koncertu, na stadionu se okrenem iza sebe i vidim te kako stojis na tribinama i pogledom trazis nekoga.. Ne sjecam se kakav je osjecaj bio.. Ne znam da li sam zadrhtala.. Jedino cega se sjecam je nada da si i ti mene vidio i da ces mi prici, bar da me pozdravis. Ali nisi.. Ne znam da li si me vidio, a nisi htio prici, ili nisi pa si otisao... Vjerovatno cu dugo razmisljati o tome, kao sto i o tebi razmisljam evo vec tri dana, ponovo... Nisi prisao, mozda je i bolje tako... Ne znam. Jedino sto znam jeste da bih sve ovo mozda trebala pisati tebi, u poruci, ali nemam hrabrosti idalje.. Nakon cetri godine, idalje si lijep, cak i ljepsi nego prije, a ja idalje potajno, ali u manjoj mjeri zaljubljena u tebe.
Prva ljubavi, najbolji prijatelju, cuvaj mi se i budi mi sretan... Ja cu se vec snaci.. ❤❤
-a.d.
10 notes
·
View notes