Tumgik
#neodlučnost
Text
Panta rei.
pod ovim nebom
večeras
zaleđena
na mostu vremena
posmatram
peščani sat
pun zvezdane prašine
danima prošlim
nevidljivo ušće
u dane buduće
nažulja me neodlučnost
pod stopalima
ipak nedovoljno da potrčim
može li se umreti
od stajanja u mestu?
najduži su minuti
pred svanuće
pružam prste
da ih zadržim,
da sprečim
prve zrake jutra
koji će mi nežno
okupati lice
telo se aklimatizovalo
na noći
samotne
hladne
a koža
još pamti
opekotine
nadanja
obećala bih
ovaj put
neću leteti
preblizu sunca,
ali sam se
uverila
da drugačije
ne umem.
- Katarina
21 notes · View notes
radiogornjigrad · 11 days
Text
Ana Nikvul: RAST SVEMIRA U PLUĆIMA
slikovnost saša montiljo “Neodlučnost je traženje snage u drugome. Neodlučan čovek traži snagu u nekome drugome da bi došao do toga šta zapravo želi”, rekao je Manitu gledajući kako prva lasta pokušava da napravi gnezdo na drvetu u dvorištu u koje se upravo uselio miris života. Kljunom je zabijala suve grančice u labavo spleten venac, one su padale, ona odletala, donosila druge, pa opet nanovo…
Tumblr media
View On WordPress
0 notes
venusinaconverse · 1 year
Text
ja sam godišnja doba. menjam se.
duša kameleona. neodlučnost okeana.
oduvek ti je bilo teško da održiš korak:
if I walked, you had to run;
and if I ran, you had to be left behind.
želim da se vijorim na vetru
puštene kose s besom u očima
if it comes - let it
and if it goes - let it.
postoje spisi koje treba spaliti
nek izgori do pepela aleksandrijska biblioteka naše duše
grejaće me tvoji rukopisi
žena je zgrešila.
ženu je prevarila zmija.
žena je zmija.
svlačim svoju kožu, odbacujem staru sebe;
ko bi pomislio?
oči mezimice i jezik otrovnice
i played you well, my beloved
i dont play the odds,
i play the man.
nisam vična instrumentima,
vična sam ljudima.
da li se vreo čaj prosuo
po tvojoj beloj košulji?
ostaviću ti dar u vremenu.
ostaviću ti kožu.
ljuštura neka te podseća na ono što bejah
i prestadoh da budem
i ono što radih
i prestadoh da radim
you played it dirty, i played it even dirtier
obesi prošlost o čiviluk za kad ti zafali malo nežnosti
long live our reign
long live our love
grleni smeh.
kao da prosipaš bisere o mermernu ploču.
you think you're smarter than me
with all your bad poetry
fuck all your abc's, alphabeth boy.
1 note · View note
Text
Ako nekome drugom upališ fenjer, biće osvetljen i tvoj Put… Mlad Mesec u Jarcu
Ako nekome drugom upališ fenjer, biće osvetljen i tvoj Put… Mlad Mesec u Jarcu
23. Decembra u 11h08am (GMT +1h Bgd) Mlad Mesec na 01° 35′ Jarca Sabijski Stepen na kojem će se naći ovaj Mlad Mesec pod nazivom “Tri rozete u gotičkoj Crkvi, a jedna od njih je uništena tokom rata” je vezan za snažan karakter, prevladavanje kriza, očuvanje vrednosti, sakralne građevine, stabilnost, restauraciju, ali i slabosti, detstrukciju, neodlučnost, strahove, neprijatelje i…
Tumblr media
View On WordPress
0 notes
booksbylana · 2 years
Text
✨ Staša Aras, Horror vacui ✨
"Horror vacui" roman je o osjećaju besciljne praznine, ili bolje rečeno - strahu od praznine (kao što sam naslov govori). Autorica kroz roman opisuje svoju junakinju Vesnu (ako nam se dobro predstavila u gotovo posljednjoj rečenici knjige), koja ne vodi baš neki pretjerano zanimljiv život.
Vesna je u nesretnome braku, prekinula je trudnoću, a i općenito nije dobroga ženskog zdravlja, jer kao što znamo, stalno očekuje tu - "mengu."
Mjesto radnje ovoga djela je grad Zadar, a vrijeme radnje vrijeme Europskog prvenstva u nogometu. Ono što mi je izrazito simpatično kod ovoga djela jest da je svako poglavlje nazvano po jednoj utakmici s Prvenstva.
Roman je ovo dnevničkih zapisa jedne žene u Dalmaciji dok upari ljetna žega, a um smišlja "fine refleksije o životu, samostanima, o hrani (ona prestaje jesti meso na neko vrijeme), o bilju i o moru, o mirisima i bojama, svim senzacijama, ona odlazi u prostore prošlosti, u rodnu kuću, ona se budi, ona se traži." (Kruno Lokotar)
Najdraži citati:
✍️ "Sreću treba stalno obnavljati kao i sve ostalo što želimo da traje."
✍️ "Kaže Tatjana Gromača: 'Zbog čega odgajati nekoga u duhu iskrenosti i poštenja, kada već sve u ovome svijetu ide u pravcu neiskrenosti i nepoštenja. "
✍️ "Konvencije u prehrani najmorbidniji su oblik fašizma."
✍️ "Misliti o stvarima znači osujetiti djelovanje do neke točke."
✍️ "Ne činiti ništa, samo to može spasiti ovaj svijet."
✍️ "Neodlučnost je bolest svijeta."
✍️ "Nezadovoljan čovjek gubi od čovječnosti onoliko teži nepravda u koju je uronjen."
✍️ "Ali ono što želiš biti moraš činiti svaki dan."
✍️ "Odluka je sposobnost da se misao sprovede u djelo. Bilo kakva. Djelovanje je bitno."
#bookstagram #bookstagrammer #booksbooksbooks #books_by_lana
instagram
0 notes
balkanin · 2 years
Text
Gojko Berić : Zemlja kojoj su nacionalisti iskopali grob
Gojko Berić : Zemlja kojoj su nacionalisti iskopali grob
Gojko Berić  Dejan Jović, profesor na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu, koji među desničarskim hrvatskim intelektualcima važi za “podnošljivog” Srbina, ima jednostavnu teoriju o ulozi Zapada u postkomunističkoj Bosni i Hercegovini. Jović, naime, smatra da je početkom devedesetih BiH bila neuspjeh Zapada, a da je u Daytonu završila kao uspjeh Zapada. Neodlučnost, pa i ravnodušnost Evrope…
Tumblr media
View On WordPress
0 notes
frekventan · 2 years
Text
medijska neodlučnost za odabir iluzija dovešće do toga da kaktusi ustvari imaju male bodljikave penise, sa ukrašenim vrhom bijelim laticinim cvijetom.
sve bi bilo dobro da nas ne nagovaraju da s vremena na vrijeme duvamo dim cigarete u pravcu vjetra da bi dobili dupli užitak i jačinu cigara, naravno udišući ga kroz nos.
ko je nama rekao da je svijet u krugao, a ne iz kruga?
ko je nama rekao da su oblaci nastali uticajem atmosfere, a ne od grupe stond-manijaka iz Bruklina?
još gore, ko je nama rekao planina nastala tektonskim pomjeranjem ploča, a da se ustvari naša Zemlja posle dugog spavanja nije još istegla.
a mi kosimo livade.....
0 notes
3domina1 · 3 years
Text
NEODLUČNOST - Ubojica ostvarivanja želja
NEODLUČNOST – Ubojica ostvarivanja želja
Neodlučnost je ono što se događa kada ne možete donijeti odluku ili ste razapeti između više odluka. Citati neodlučnosti pokazuju da se taj osjećaj javlja u mnogo različitih situacija i da ljudi koji imaju problem s neodlučnošću nisu pokretači svijeta. Pravi test vođe je njihova sposobnost trenutnog donošenja odluka i praćenja. U borbi neodlučnost može biti kobna, ne samo za osobu koja ne može…
Tumblr media
View On WordPress
0 notes
trudimseskroz · 7 years
Text
Slabosti pretvaram u vrline
Sigurnost je neprijatelj rasta.
Iliti "Certainty is the enemy of growth."
Pročitala na nekoj stranici za samopomoć
I usta mi se razvukla u osmijeh.
Brate ja sam toliko nesigurna da mora da sam narasla ne samo metaforički, nego i doslovno.
1 note · View note
Text
dvadesete
eksplozije
slomovi
strahovi
panike
lutanja
shvatanja
prihvatanja
borba
bunt
neiskustvo
ambicije
iluzije
snovi
cepanja
samoća
ludila
sastajanja
rastajanja
emocije
učenje
odlučnost
neodlučnost
neposlušnost
vera
sumnja
vernost
izdaja
nesanice
poroci
“jedan je život”
poljupci
zagrljaj
strast
udarci
kidanja
vikanja
rasprave
tišine
zore
mostovi
noći
zvukovi sa bulevara
razmišljanja
odluke
preispitivanje
volim te
prezirem te
moralnost
nemoralnost
eksperimentisanje
dokazivanje
isticanje
povlačenje
promene
smeh
suze
tajne
prerano za onu “neću nikad više”
previše puta izgovorenu
viski i cigarete
psovke
knjige i časopisi
različiti muzički žanrovi
kafane
klubovi u suterenu
komercijala i alternativa
uspomene
razbarušena kosa
kožna jakna
prve čežnje za detinstvom
kritikovanje života
merenje izdržljivosti
odgovornost
neurednost
greške
ponos
prkos
radoznalost
sloboda
upoznavanje sa tobom
pronalaženje
iskrenost
prve laži
snalaženje
entuzijazam
smelost
kontradiktornost
jesam
nisam
ko sam?
2K notes · View notes
oneofyoutblog · 3 years
Text
Žao mi je što uvek dodjem ovde kad nešto ne valja, obećavam da ću jednom pisati o nekim vedrijim temama.
Danas se mi mladi susrećemo sa svime i svačime. Odrastanje, prihvatanje realnosti, izlazak iz komforne zone...padaju ozbiljne odluke, koje mogu dosta ozbiljno uticati na našu budućnost. Pritisak je veliki, onaj sopstevni koji sami sebi namećeno, ali isto tako i pritisak društva, koje je puno predrasuda koje su sudaraju sa našom sujetom. Tu je i pritisak roditelja, nerazumevanje, ili čak nezainterrsovanost, ima raznih slučajeva.
Neodlučni ste, treba vam neko ko će vas prosvetlliti ili vam reći šta da uradite..e onda imamo isti problem. Kažu da to noramo sami da prelomimo. Zaitsa svaka čast svima koji znaju ili su ubedjeni da znaju šta žele. Neki su sebi strogo zacrtali medicinu, etf, pravo i tako dalje, da ne nabrajam sve.. Odlučno stoje pri toj odluci i punom parim se spremaju da ispune svoj cilj. Kažem još jednom svaka čast. No ima i gomila nas koji ne znamo šta ćemo. Ranije smo manje ili više bili svesni da će taj trenutak doći, ta velika odluka, koja tad mozda nije izgledala toliko veliko, mislili szćte mozda da će se sve razjasniti, mozda nekome i jeste i drago mi je zbog vas. Mene zanima da li je to neka neodlučnost loša? Da li je loše što ne mogu da ceo svoj život usmerim na jednu stranu, nije li to ograničavanje? Naravno niko meni ne brani da se sa strane bavim i drugim stvarima, ali ipak...Kako i mogu da odlučim, kad idem u gimnaziju gde je sve opšte i ništa konkretno. Niko nije pričao o ekonomiji, menadzmentu, marketingu i gomili drugih delatnosti, za koje se mozemo opredeliti u okviru usko specijalizovanog fakulteta. Da li je loše što me zanima psihologija, knjizevnost, filozofija, muzika, film i pozorište, menadzment u gomila drugih stvari u isto vreme?
Birati ono što voliš ili oni što je KORISNO i PRAKTIČNO, UPOTREBLJIVO, ono od čega IMA HLEB . . . muka mi je od toga, rečenice "spusti se na zemlju", "vrati se u realnost" i tako to...samo imam da kažem NEĆU!!!
Ako ste vi odustali od svojih snova i ako ne verujete više u humanost i lepotu, nemojte meni to oduzimate. Imam pravo da sanjam, da idealizujem, da maštam, i ne, ne znali to da nisam svesna sveta oko sebe, samo gledam dobro u ljudima. Završiću povredjena zbog toga, slomiće mi krila, da sve to stoji, jer život je borba, da ne kažem da je pun uspona i padova, sreća nije konstantna, jedino što je konstantno jeste borba. Ali neću da pokleknem, nemojte me gušiti, nemojte me sputavati, to je moj život i moja odluka. Mogu da vas volim najviše na svetu, ali ipak sam ja persona za sebe i to je moja stvar.
Volela bih da ljudi imaju više razumevanja, da žele da saslušaju, da su smireni i da zapravo misle o tudjim osećanjima...PRIČAJTE ljudi, priča rešava sve, ali ne lažna priča, ISTINA samo istina, kakva god da je!
Nadam se da će sve doći na svoje mesto, valjda nikad nije kasno, tako kažu..💫
Tumblr media
4 notes · View notes
Text
Pieces of me/ pokušaji razrešenja ili o muškom i ženskom principu.
Nemam mira, nakon tvoje izjave da previše filozofiram, pa mahnito istražujem preplitanja i razlike između nauke i filozofije. Zaključujem da smo to ti i ja, ti si preciznost, pravila, logika. Ja volim pitanja bez odgovora i odgovore u obliku pitanja. Kuda me je to dovelo? A mora li nekuda? Ja sam u stanju da obiđem čitav kosmos i da nikuda ne stignem, bar ne po tvom poimanju. Zar ta tvoja nauka nije opsednuta pravilnim definicijama? Hajde reci mi, šta znači stići negde. Završiti putovanje? Ne žuri mi se u tome. Mogla bih umesto toga pomešati noć i dan, san i javu, tvoje razloge i moje izgovore ili kako ono već… Ima neki Andrićev citat, (i namerno ću parafrazirati jer nije bitno sad što je Andrić), kaže, najsuroviji postupak koji možete učiniti nekom svom bližnjem je da dok vam govori o svojim emocijama, vi nudite logiku. Surovost te se ne tiče, dokle god je potkovana činjenicama. Ne volim ja ni slatke laži, niti se branim od gorčine. Samo bih malo da egzistiram van tih okvira. Tebi je potrebna jedna staza koju ćeš slediti, a ja volim pogrešna skretanja i lavirinte i zaobilazne putanje. Čujem već tvoja opravdanja koja me uopšte ne dotiču. Hoćeš da ti kažem šta ja mislim o tom tvom realnom svetu u kom navodno treba da živimo? Za nekog ko tvrdi da se vodi čvrstim i opipljivim dokazima, previše veruješ u bajke. Reci mi šta čini tvoje iluzije vrednijim od mojih? Snaga je u brojevima, zar ne? Uostalom, ja spuštam mač, a i štit. Ti veruješ u dihotomiju. Ja verujem u kaleidoskop. Ostavljam mesta dihotomiji jer ne mogu ni da je prihvatim ni da je odbacim, ona je za mene ponovo misao u kom i postojanje i nepostojanje nemaju ni početak, ni kraj. Svaku liniju je čovek svojom rukom crtao, a ruka sudbine brisala. I na sve ovo ćeš ponovo slegnuti ramenima jer: ja filozofiram i mogla bih samo ovo da pustim; kao da ne znaš da ja ništa nikad nisam pustila.. osim svega? Nemam jednostavan odgovor. Ili se samo trudim da ti ubacim nervozu jer te kida neizvesnost i neodlučnost koja meni daje krila i čini da verujem u nemoguće. Znaš li šta je najgore od svega? Što uprkos svemu, ja u dubini sebe mislim da si ti skroz u pravu. E, to je strašno! Ovo nije svet koji naročito vrednuje ženski princip, koji i ti bez trunke žaljenja odbacuješ poput požutelog lista koji ti je sleteo na kaput. Muški princip bespogovorno usvajamo kao Apsolutnu Istinu nad svim istinama. Želiš zaključak od mene, ali nemam zaključak. Setim se onog zida sa grafitom Question Everything, a ispod toga je neko napisao Why? E, ja sam ti takva, ja sam poput tog koji je to napisao. Ti ćeš i dalje tvrditi da prosto previše filozofiram, a ja bih te pitala: a zašto? Kažu li istraživanja nešto o tome?
-Katarina
15 notes · View notes
misternikola · 4 years
Text
dvadesete
eksplozije
slomovi
strahovi
panike
lutanja
shvatanja
prihvatanja
borba
bunt
neiskustvo
ambicije
iluzije
snovi
cepanja
samoća
ludila
sastajanja
rastajanja
emocije
učenje
odlučnost
neodlučnost
neposlušnost
vera
sumnja
vernost
izdaja
nesanice
poroci
“jedan je život”
poljupci
zagrljaj
strast
udarci
kidanja
vikanja
rasprave
tišine
zore
mostovi
noći
zvukovi sa bulevara
razmišljanja
odluke
preispitivanje
volim te
prezirem te
moralnost
nemoralnost
eksperimentisanje
dokazivanje
isticanje
povlačenje
promene
smeh
suze
tajne
prerano za onu “neću nikad više”
previše puta izgovorenu
viski i cigarete
psovke
knjige i časopisi
različiti muzički žanrovi
kafane
klubovi u suterenu
komercijala i alternativa
uspomene
razbarušena kosa
kožna jakna
prve čežnje za detinstvom
kritikovanje života
merenje izdržljivosti
odgovornost
neurednost
greške
ponos
prkos
radoznalost
sloboda
upoznavanje sa tobom
pronalaženje
iskrenost
prve laži
snalaženje
entuzijazam
smelost
kontradiktornost
jesam
nisam
ko sam?
54 notes · View notes
jesenjiv · 5 years
Text
Lu Salome
Petak, gužva, kiša. Proljeće tek počelo, moram malo do svog sela, da ne propustim behar. Ulazim u autobus, nema slobodnog mjesta, ili sjedi već dvoje ljudi ili sjedi neko sam, a pored njega ili nje stvari koje ne planira pomjeriti. Pa prođem skroz na drugi kraj autobusa, dva mjesta ispred sećije sjedi neka crvenokosa sama, pitam je li slobodno, ona reče da sjednem. I prije nego sam sjeo, skinem ruksak i ostavim ga iznad sjedišta, a iz torbe za laptop izvadim knjigu Kad je Niče plakao, pa i tu torbu ostavim u bunker iznad. Smjestio se ja i kako uzimam knjigu djevojka do mene vrisnu. Pogledam u nju, a ona sva vesela kaže
- Joj kako je fantastična knjiga, baš nedavno pročitala, počela već drugu njegovu, mislim na Jaloma!
- Da nije možda Liječenje Šopenhauerom? - upitah.
Odgovorila je potvrdno, te me upitala jesam li pročitao i Šopenhauera, rekoh da nisam, ali da znam o čemu se radi i dok sam to izgovarao, lagano sam otvorio knjigu u rukama. Potom je i ona raspetljala slušalice, a ja sam čitao. Nakon petnaestak minuta osjetim da mi njeni prsti dodiruju rame, pogledam prvo njenu ruku na svom ramenu (da se uvjerim da nije mašta), a zatim i njeno lice, a ona mi reče
- De nemoj ovo da propustiš!
i usmjeri pogled ka prozoru, oči su joj sjajile (u tom trenutku nisam bio siguran je li to sjaj od radosti ili tuge zbog neke divne nostalgije). Napolju su bile dvije duge, jedna nam je bila tako blizu i tako jasna, postojana, da sam imao osjećaj da će stajati tu zauvijek, da će se djeca igrati na njoj, druga je, pak, bila dalja i nejasnija. Gledajući malo duge, malo djevojku, nisam mogao da odlučim je li divniji njen pogled, ta njena zadivljenost i radost zbog toga što upravo posmatra ili taj nesvakidašnji prizor vani. Zapravo, oba prizora su mi nesvakidašnja. Mada, mnogo rjeđe sam upoznavao ljude koji uživaju u malim, jednostavnim stvarima, nego što sam slikao duge mobitelom. Neodlučnost, kao san, mi prekidoše njene riječi.
- Samo me još priroda iznova i iznova fascinira i raduje, sve drugo me je razočaralo...
Nisam htio ništa da kažem, gledao sam njene, odjednom umorne, oči, pokušavao se sjetiti je li crna sjena oko njih bila razmazana i prije duge. Duga je ipak bila njena tuga. Nervozno je prevrtala slušalice u svom krilu, pa sam preklopio knjigu i razgovarali smo o filozofiji, nekim opasnim ljudima, jadnicima i knjigama, sve dok autobus nije pristao u njenom gradiću. Prije nego je izašla reče mi
- De još jednom da pogledamo nebo, je l’ de da je ljepše ovako kad je šareno, nego kad je ono samo plavo?
Rekoh da jest i zaista, nebo je bilo tako divno, crveno i bijelo, ljubičasto i plavo, rozo i crno. Žalio bih da sam to samo na slikama vidio.
- Vidimo se. - nasmiješila se i ispratih je.
Za prezime i broj nisam pitao, ne bi bilo lijepo, kad već zna za moju Lu. Ostat će kao san, lijepo sjećanje na jedan proljetni petak.
46 notes · View notes
withlovebex · 5 years
Text
Lutam i tražim tu boju da obojim svet. Da ljudi napokon shvate i prihvate stvarnost, da kroz život moraju da se bore, a oni su na žalost svi tako neiskusni i veruju samo u snove i iluzije. Zato i ostaju sami u tom ludilu. Zatim, naiđu emocije i neodlučnost, a počeli su sumnjati u veru. Nesanica i izdaja ih ubija, ali ipak ostaju mirni, a onda sve ispočetka. Kreću poljupci u kasnoj noći, zagrljaji. Strastvene ponoći po udaru kazaljki na satu. Tišina i razmišljanja sedeći na klupi u ranoj zori. Donošenje odluka, promena. I na samom kraju povlačenje od svega, a najpre od sebe samog. Greška je to, ponos je kriv za sve. Upoznajte sebe, budite radoznali, slobodni i iskreni. Obojite svet zajedno samnom.
1 note · View note
preporodbn · 2 years
Text
Opsada Beča 1683. godine (XXI dio)
Opsada Beča 1683. godine (XXI dio)
Piše: Saud Grabčanović Pregovori Habzburga sa saveznicima o stvaranju vojske za spas Beča Glavnog zapovjednika carske vojske Karla von Lothringena je ljutila pasivnost cara Leopolda u organizovanju međunarodnog vojnog saveza za pomoć Beču, a u većoj mjeri neodlučnost njegovih ministara. Carski su emisari bili poslani na kneževske dvorove u Njemačkoj, ali još uvijek nije bilo nikakvog konačnog…
Tumblr media
View On WordPress
0 notes