terstuzlanka

[terstuzlanka]

Ne znam kako bih tebe opisala. Možda jer počinjem zaboravljati. Ne sjećam se baš najbolje tvog glasa, ali se sjećam da me smirivao. Ne sjećam ti se više pogleda, ali znam da sam u njemu vidjela ljubav. Ne sjećam se dodira, ali me svaki tuđi boli. Jedino čega se još uvijek sjećam jeste osmijeh. Još uvijek mi se smiješ, onako dječački, onako iskreno. Nadam se da je ostao isti. Voljela bih da ga vidim opet. Ako me sretneš, nasmij se, makar i kroz suze. Samo se nasmij. ⁽ʳᵉᵏᵒⁿᵛᵃˡᵉˢᶜᵉⁿᵗⁿᵃ⁾

[terstuzlanka]

Ne znam da li Bog postoji,

ali često se molim da si ti dobro,

da si sretan, da ti ništa ne fali.

Da ti je toplo i da nisi gladan. 

Da si se naspavao i da nisi imao noćne more.

Molila sam mu se u burnim noćima da ustaneš ujutro.

Molila sam ga da te čuva.

Ako postoji čuo me do sada.

-isidorin-sal (i opet misliš kako mi nije stalo)

[terstuzlanka]

Pola stvari što si pričala nisam razumeo 

Uvele ruže ne mirišu 

U ovom stanu sve me podseća na tebe 

Sećanja gasim u pikslu 

-Kobi - Skini masku - feat. Tompe

[terstuzlanka]

Kad si se udala.

Nisam shvatio koliko ćeš mi faliti. Čak mi je bilo drago što si otišla, jer će tvoja soba sada biti moja. Na vjenčanju sam bio srećan, kao i svaki brat kad mu se sestra udaje. A onda, baš neku veče vidio sam nešto smiješno na TV-ui derao se, zvao sam te, da vidiš. Onda sam se naljutio, jer nisi došla. Onako ljut otišao sam do tvoje sobe i tamo sam zatekao prazan krevet. Sjeo sam i gledao u zid na kojem su bile naše fotografije. Podigao sam pogled i u ćošku vidio ono što sam ti crtao nekada. Na vratima su još uvijek bili listići na kojima je pisalo:“Hvala T. što si mi pomogla oko zadaće”. Bilo ih je mnogo. Na policama su još uvijek stajale figurice što sam ti kupovao. Neke slike i figurice si odnijela, a ovo je ostalo još uvijek u sobi. Legao sam na krevet, pokrio se i kroz suze pokušao osjetiti tvoj miris. Zavirio sam u ormar. Otvorio sam prva vrata i nisam našao ništa. Prazno. Otvorio sam druga i vidio. Na polici je bila najk trenerka,ona tvoja, muška. Na njoj je bila ceduljica. Pisalo je:“Znala sam da ćeš ući u sobu i razgledati. Ostavljam ti ovu trenerku, znaš da mi je omiljena. Nosi je i čuvaj je. U njoj sam proživjela sve i svašta i donosila mi je sreću. I tebi će. Čuvaj se i nemoj biti tužan, još uvijek si prvi i jedini muškarac u mom životu kojeg volim najviše. Uvijek ću. Voli te tvoja sestra, T”.ʳᵉᵏᵒⁿᵛᵃˡᵉˢᶜᵉⁿᵗⁿᵃ

[terstuzlanka]

Ne znam kako bih tebe opisala. Možda jer počinjem zaboravljati. Ne sjećam se baš najbolje tvog glasa, ali se sjećam da me smirivao. Ne sjećam ti se više pogleda, ali znam da sam u njemu vidjela ljubav. Ne sjećam se dodira, ali me svaki tuđi boli. Jedino čega se još uvijek sjećam jeste osmijeh. Još uvijek mi se smiješ, onako dječački, onako iskreno. Nadam se da je ostao isti. Voljela bih da ga vidim opet. Ako me sretneš, nasmij se, makar i kroz suze. Samo se nasmij. ⁽ʳᵉᵏᵒⁿᵛᵃˡᵉˢᶜᵉⁿᵗⁿᵃ⁾

[terstuzlanka]

Da li neko, možda, slučajno, dok sluša Merlinove pjesme, razmišlja o meni? Da li neko zbog mene, sjedi u kafani i pije? Lomi čaše i plače na ramenu najboljeg druga. Da li je mene neko volio, a ja to nisam znala? Ako jeste, žao mi je. ⁽ʳᵉᵏᵒⁿᵛᵃˡᵉˢᶜᵉⁿᵗⁿᵃ⁾

[terstuzlanka]

Prošlo je vremena od školskih dana. Pola tih ljudi, nekada, najboljih drugara nisam vidjela jako dugo. Put nas odveo na različite strane. Našla sam svesku. Listala sam stranice i sjećala se svakog časa. Sjećam se i priče i šala koje su izrečene tada. Gledam one stranice, i lekcije koje su se tada činile toliko teške, da mi je to, zaista, bio jedini problem u životu. Poslednji list sveske bio je zalijepljen za koricu iste. Radoznala, kakva jesam, otrgnula sam da vidim šta sam pisala, pa onda krila da niko ne vidi. Pisalo je:

“ Nadam se da ovo nećeš pročitati, dok sjediš pored mene u istoj školskoj klupi. Ne bih volio da saznaš,da te volim. Dok te gledam sada, kako odgovaraš, i nemaš blage veze o čemu pričaš, jer nisi učila ništa, već si bila u kafiću i pila kafu. Gledam te kako mi se smiješ, jer znaš da ni ja nemam pojma i da ću najebati ako me pozove. Ja tebe gledam i vidim ljubav. Vidim ono što znam da ne mogu imati. Možda se nekada sretnemo opet, bez školskih klupa i zidova. Kad ovo nađeš, vjerovatno ćeš se udati, imati djecu, ali znaj da ja nisam prestao da te volim”. ⁽ʳᵉᵏᵒⁿᵛᵃˡᵉˢᶜᵉⁿᵗⁿᵃ⁾

[terstuzlanka]

“A ti se ne bojiš, da ćeš ako me sretneš shvatiti da nije prestalo? Ne bojiš se činjenice, da će ti se sva osjećanja i sjećanja vratiti?Ne bojiš se toga, da nećeš moći podnijeti da me vidiš pored nekoga, ko nije ti? Ne bojiš se mog osmijeha, kojim sam te ubijala i dizala iz mrtvih? Ne bojiš se pogleda, onog istog dok sam te gledala kako odlaziš i ne vraćaš se? Ne bojiš se sebe? Ne bojiš se činjenice da me još uvijek voliš? ” napisala sam mu, ljuta i razočarana

“Bojim se, zato te i ne želim sresti više nikada. Bojim se da još nije prestalo, da nikad neće prestati, što bi rekao Merlin. Bojim se sebe onakvog, kakvom si me ti napravila. Bojim se da ću pokleknuti i zavoljeti te još jače. Bojim se samog sebe koliko te volim, prokleta da si”.⁽ʳᵉᵏᵒⁿᵛᵃˡᵉˢᶜᵉⁿᵗⁿᵃ⁾

[terstuzlanka]

Ako se nasmiješ kad pomisliš na njega, gotova si. Zaljubila si se. ⁽ʳᵉᵏᵒⁿᵛᵃˡᵉˢᶜᵉⁿᵗⁿᵃ⁾

[terstuzlanka]

Shvatam da više nisam dete,da odrastam. Da moram da nađem sebe i da moram da shvatim da se ljudi menjaju,da se ja menjam… moram da prihvatim činjenicu da neću moći ceo zivot da ostanem u maminom i tatinom zagrljaju i da ne mislim kako ću sutra da platim račune. Plaši me nov život i plaši me nova sredina. Plašim se da ne uspem.

[terstuzlanka]

Njoj.

Kada ga budeš uhvatila kako puši cigaretu i gleda u daljinu, ne diraj ga. To se on prisjeća mene. Sjeća se kako je nekada davno volio i bio voljen. Ne diraj ga onda kada krene razbijati čašu, uz pjesmu, koja ga ne veže za tebe. Veže ga za nešto mnogo jače i nešto mnogo davno. Veže ga za jedan avgust i jedan rastanak. Ne diraj ga dok sam ispija kafu i smješka se. Ne smješka se tebi. Prisjeća se kako sam prosula kafu i toliko se smijala da sam pala sa stolice. Kada ti pokloni ružu, nemoj se obradovati, to su sve one ruže koje nije meni poklonio. Ako mi ne vjeruješ, pitaj ga. Neće ti reći, jer o pravim ljubavima se uvijek ćutalo.⁽ʳᵉᵏᵒⁿᵛᵃˡᵉˢᶜᵉⁿᵗⁿᵃ⁾

[terstuzlanka]

Znam te, znam da digneš čašu visoko, nazdraviš prošlosti. Pozdraviš me suzama i zaplačeš kao dijete uz naše pjesme. Znam te, ali znam isto da nikad to ne bi priznala… Ponos ti u životu sve.

[terstuzlanka]

Da sam joj tad rekao ‘’stani’’, možda bi me sad jutrom budila iz miris kafe. A možda bi me nervirala usisavajući sobu, dok spavam. Da sam joj tad rekao ‘’stani’’, možda bi me sad čekala sa večerom, umornog sa posla, i pred ulazom u stan poslala poruku ‘’ne zaboravi hljeb’’, i vraćala me nazad do prodavnice. Možda bih je psovao, grdio, ljutio se na nju, ali bih je volio, više nego ikog i bilo koju posle nje. Da sam joj tad rekao ‘’stani’’, možda bi sad galamila na mene zbog razbacanih čarapa po stanu, zbog dignutih nogu na stolu dok gledam tv. Da sam, ali nisam… Umjesto toga odabrao sam da je tražim tamo gdje je nema, znajući vrlo dobro gdje je i u kom gradu. Da sam rekao, ali nisam, ne bih je tražio u drugima, znajući da je tamo najmanje ima, i da se žena kao ona više ne rađa. Da sam, ali nisam. Neko je rekao, neko je znao. Neko ju je zadržao, neko ko je možda tip čovjeka koji igra loto, igre na sreću, čeka bingo, ne shvatajući da je najveću premiju u životu dobio onog dana, kad mu je ona rekla ‘’Da’’.

[terstuzlanka]

A kad je otišla, nisam je proklinjao, ma kakvi… Ne proklinje se najveća ljubav života. Njoj se sa suzama u očima i dragog srca poželi sreća.

[terstuzlanka]

Osjetio sam da se smije dok sam je ljubio. Više puta. I tada sam shvatio sve.

[terstuzlanka]

Ti si djevojka za ringišpile, sudaranje vašarskim autićima, čudo koje se obraduje šećernoj vuni i polovnoj knjizi, naučeno i sposobno da uživa u malim stvarima. Ti staneš u rečenicu i zagrljaj, a mnogo si veća od svega što se može zamisliti.

barlikorn

[terstuzlanka]

Kada kreneš kući iz Sarajeva, na izlazu ostaviš sve one snove koje nisi ostvario. Ako se ikada vratiš, oni će te čekati tu – valjda. U ovom gradu moraju ostati neki neostvareni snovi, jer kako bi se poslije vratio? Ljudi se ovamo vraćaju da ih ostvare. Nije isto nama, koji nismo iz Sarajeva, i ovima koji su tu, non-stop.

Jednog dana ću se vratiti, i sjest ću na onu jednu stepenicu kod sebilja i čekati tebe. Vjerovatno ćeš prolaziti tim mjestom, a ja ću, od meraka svim glasom vikati da me svi čuju, i da se svi okrenu gledati u mene, kao da sam poludio. Pa šta? Imam pravo biti sretan. Kad je sreća Sarajevo, a sve Sarajevo, u mojim očima, bit ćeš TI. 

Elvedin Hasanagić