voicelesschoirweeping

[voicelesschoirweeping]

Oprost

Zašto želiš ići u raj? Što je oprost? Kako se iskupiti za svoja nedjela? Razumiješ li kad tražiš oprost da ne možeš dobiti poništenje svog nedjela. Neće izbrisati sranje koje si napravio. Oprost samo daje novu šansu, daje kapljicu povjerenja da se to nanošenje boli neće ponoviti. Oprost znači da pristaješ na promjenu svoje suštine, moraš odrezati taj dio sebe. Pitanje je možeš li to, a ne želiš li… I što je onda teže? Tražiti oprost ili ga dati?

Izmjena svijesti ili valuta kojom se kupuje povjerenje? Možda je bolje dočekati kraj metamorfoze, odbacivanje tog sloja gnoja. Možda je to ipak bolje nego prazno “oprosti”. Koliko se dugo moraš šaketat s egom kako bih napustio taj prirodni nagon, nagon za razaranje emotivnih ulaganja?

Iskreno, gadi mi se kad vidim ljudske stvorove kako se propinju prema svijetlu poput uvenulih suncokreta. Ima li dostojanstva u tom “oprosti” koje pišaš po ljudima koje “voliš” dok ih dehumaniziraš i guraš ispod nule. Nisu plesali na melodiju tvoje frule, a istu večer si mirno usnuo snom pravednika na jastuku od suza i jecaja? Jel ih tako voliš??

Jel to bičevanje vlastitih leđa izbrisalo činjenicu da si smeće? Taj križ što si ga sebi zamislio na leđima i mukotrpno nosio par metara nije te pretvorio u legiju morala. Jel te to ubija??

Jesi li govno koje taj oprost koristi kao aparat za gašenje sukoba? Požarište bijesa koje si sam potpalio i suzama prskaš stihiju.

Zašto tražiš oprost? Zašto želiš raj?

GORI! Ljudski šljamu. Gori s ponosom jer ne zaslužuješ bolje. Prihvati kaznu-gori u paklu.

Nisi vrijedan svoje težine u govnima, ali te vodi misao da ćeš plesati kolo s anđelima.

Odustani od takvog oprosta i pomiri se s tim da koliko god dobra činio, koliko god iskupljenja navukao na sebe… Horor koji proizvodiš nije zahtijevao vanjski utjecaj. On je sve ovo vrijeme u tebi i nisi ga spriječio u trenutku kad je isplivao.

Gori.