"Mati, mati, mati... Koliko god da je voliš, malo je. Malo, sinko! Ona te rodi, hrani, pazi, odgaja i džennetska je kapija. Budi rahat kad te isprati dovom, ali, neupotpunjiva je to praznina u domu novom. Kada je poželiš, osjetiš da te grli. Mati je to, neopisivo stvorenje. Mati... Kada dovi za tebe, znaj, da sretna si."
~ Pred povratak u Moskvu, Vladimir Majakovski uplatio je cijeli svoj honorar koji je zaradio u Parizu na račun jedne pariške cvjećare. Dogovor je bio da se cvijeće jednom sedmično isporučuje na adresu djevojke kojom je bio opčinjen, Tatjani Jakovljevoj. Od tog dana cvijeće je redovno krasilo Tatjanin dom, a isporučilac je za nju imao samo jednu poruku: ,,Od Majakovskog".
Cvijeće je na njenu adresu stizalo i nakog smrti Majakovskog, a Drugi svjetski rat preživjela je zahvaljujući buketima koje je prodavala.
,,Uprkos svemu, jednom ću te dobiti, samu ili zajedno sa Parizom. "
Da ... I onda će znati da je jedina koju sam ikad voleo. Da sam sve druge voleo tamnom stranom srca, štedeći se, učeći se kako ću najbolje voleti nju ... Kada je konačno nađem.
"Kod nas u Bosni postoji jedna riječ koji je odgovor na sva pitanja o tome šta je to što čovjeka može učiniti sretnim, to je rahatluk! Možeš ti imati milione, ali ako u duši nemaš rahatluka džaba ti sve..."