medenushka99

[medenushka99]

one day❣️

[medenushka99]

Zasukao sam rukave karirane košulje koju si mi onomad donijela sa Paga, pa u ruke uzeo očeve alate i pravio stolicu za gledanje neba. Danima sam je milovao brusnim papirima i dugo u noć govorio s njom. Zatim sam je lakirao kao da slikam i ostavio da se suši na južnom balkonu. U ljetnim noćima, sjedio sam kraj nje kao kraj djeteta što polako raste u očevom vrtu, i gledajuć negdje u pustu daljinu pitao se kakvo je vrijeme na Pagu. Prazna je stolica ćutala kao što ćute sve prazne stolice, a ja sam joj čitao i pričao priče o tvome lutanju po bijelome svijetu. Skoro pa sam te jedne noći mogao da vidim, kako sjediš na stolici prekriženih nogu i leđima grliš karamel naslonjač dok ti kosa pada sa druge strane. Rekla si da imam ruke muškarca koji može napraviti sve što poželi. Zvijezde se bjehu rastrčale nebesima. Mogao sam osjetiti kako jedna drugoj jure ali se ipak ne primiču ni metra, zbog sila svijeta i sila neba koje se priječe njihovom putu.

Rekla si – “dolazi supernova“.

Rekla si – “jednog će se jutra prosuti iz tebe čitav jedan svijet u velikom prasku, a ja ću gledati sa svoje stolice kako nastaje nešto veće od života“.

"Priđi mi" – rekoh izgubljen u svakoj ti riječi, "pa zvijezde se ne sudaraju toliko često".

"Priđi mi" – i ti si ustala.

Tvoja se ruka spustila niz stolicu i milovala brušene komade hrasta kao da se oprašta posljednji put. Stala si kao pomračenje iznad sitnog mene, tek toliko da zakloniš nebeski svod, a onda si tiho počela da blijediš i nestala prije nego sam rekao išta.

Sve što moje ruke naprave živi da tebe obožava.

[medenushka99]

Samo je ona to mogla, da čovjeka koji je voli bezuslovno i čisto, onakvom kakva jeste, pretvori u čovjeka koji više ne voli ni sam sebe.

Nešto zbog straha iz prošlosti i zbog svega što su joj drugi radili, i šta je ona drugima radila, nešto zbog toga što nije mogla da povjeruje da sam joj se desio takav, savršen za nju.

Neprestano mi je tražila greške, a kad ih ne bi bilo, mašte joj ne bi falilo da ih izmisli.

Doduše, bio sam okružen ženama, ali sam samo nju vidio.

Nju želio.

Mislila je da me druga žena krade, isto onako kako me je ona nekad krala.

A ja sam samo dokazivao svakoj koliko sam njen.

Mislila je da joj se život sveti za sve greške iz prošlosti.

Za sve prolivene suze, slomljena srca, maštanja i snove.

Mislila je da je igrač koji je nekad bila, a preko noći je postala igračka.

I to moja.

Teško je shvatala ljubav, šta znači voljeti i biti voljen.

I dok je mislila da me druga krade, svaka od njih je znala da muškarac koji voli, kao što ja volim nju, ne može biti ukraden.

I ne bi me ukrala nikad nijedna iz njenog zagrljaja, da me ona nije pustila svojim strahom, želeći da još više steže ono što je već previše njeno, svaki dan je sve više puštala i gubila…

Dok me nije izgubila, ali i sebe sa mnom.

[medenushka99]

nisam znao šta je ljubav dok nisam sjedio u čekaonici punoj uplakanih ljudi čekajući tebe. nisam znao koliko mogu da volim dok nisam primio poziv preko kog mi javiše da si tamo. nisam znao gdje mi je srce dok me to isto nije zaboljelo od pomisli da ću te izgubiti. nisam znao koliko si posebna dok nisam počeo tebe tražiti u svim drugim ženama koje nemaju ništa tvoje. ni kosu ni oči ni usne ni obrve koje su vječito posvađane i svaka dlaka vodi svoju politiku. nemaju one ni tu vatrenu osobnost i ne pričaju pet jezika - pomalo ne vole kišu ili se samo pretvaraju da je vole. ne žele da me uče plesati valcer i nijedna me nije pitala za dozvolu da mi našminka trepavice i nijedna mi nije poljubila oči. one mi nisu pjevale na uvo i nisu me zvale “samo na dva minuta” i nisu željele da se nađemo u prolazu kod kafića. ti si jedina mrzila da se držimo za ruke učila me da budem bolji čovjek molila me da pričam s ocem da zagrlim majku i da oprostim bratu. nikad ti nije bilo malo ičega, osim vremena sa mnom nisi se žalila kad mi se ne izlazi nisi me tjerala da zaboravim ortake nisi željela da prestanem ići u klubove. nisam znao šta je ljubav dok nisam shvatio da možda više neću vidjeti tvoju kosu nisam znao koliko mogu da volim dok nisam shvatio da te nisam dovoljno puta poljubio. nisam znao gdje mi je srce dok nije ludo zaigralo misleći da si me napustila. I nisam znao da vjerujem u Boga dok ga nisam molio da ostaneš.

[medenushka99]

[medenushka99]

Možda

Možda živiš s druge strane okeana

U nekoj od zemalja gdje je zakonom zabranjeno biti čudan.

Jutrom ideš u prodavnicu na kraju ulice

Radnik na kasi ti odabere najzrelije jabuke i ne skida pogled

Sa tvojih usana.

Ti naivno trpaš stvari u vrećicu i nasmiješ se

Pa se vraćaš kući nesvjesna svoje ljepote i osjećaja

Koje budiš u ljudima.

Ili si pak negdje sasvim blizu meni

Toliko blizu da te svakog dana mogu sresti

A samo da te sretnem, znao bih…

Možda si tu u ulici do moje, u onoj zgradi u kojoj živi deda Omer

Koji i zimi-ljeti nosi dugi mantil i šešir od dabrove dlake

I uvijek čita neke autore za koje ne znam.

Možda ga pozdraviš dok ulaziš u haustor

Kažeš da tog jutra baš dobro izgleda

I pomogneš mu da se popne do drugog sprata jer lift ne radi.

On ti zahvali dižući šešir sa glave

A ti požuriš uz stepenice lepršajući rubom haljine.

Šta ako već voliš nekog običnog

Jednog od onih muškaraca kojima je život sređen.

Uvijek je dobro obučen, čist.

Vozi dobar auto, radi od 9 do 5 i svaki put kada se vraća kući

U prodavnici kupi neku sitnicu za tebe.

Šta ako te čini dovoljno sretnom

Tek dovoljno da nisi svjesna da postojim

Tamo negdje?

Dovoljno nije dovoljno, dovraga s njim.

Možda si i sama

Čekaš da neko novi napravi propuh u tvom životu

Rastjera sve te teške mirise i useli sa novim namještajem.

Možda su te potrošili muškarci za jednu noć

Možda su te pokvarili varalice i lažovi

Možda iskrena ljubav

Možda ljubomora.

Možda si čak prestala vjerovati da ćeš me ikada sresti.

A hoćeš, jednog jutra ili večeri

U sred autobusa, dok se voziš na posljednje predavanje te sedmice

Krajem oka ćeš vidjeti da neki čudak na zadnjem sjedištu

Oborenog pogleda i razbacanih pramenova kose

Čita Kafku i smije se samom sebi.

Neće biti mnogo ali neće ti mnogo ni trebati

Upalit će se svi alarmi u tvom tijelu kada se sretnu pogledi

Pa ćeš preskočiti posljednje predavanje te sedmice.

Možda ćemo se mimoići dok prelazimo na crveno

A ti se budeš vraćala kući pokisla i bez šminke

Možda u kafani kiteći svirce na “Pukni zoro“

Možda u čekaonici hitne dok čekaš da pogledaju ogrebotinu na tvom koljenu.

Možda na samom kraju svijeta dok se planete sudaraju

U posljednjem času na Zemlji.

Bilo gdje, bilo kad.

Prepoznat ćeš me.

Reći ćeš mi svoje ime i ja ću tebi moje

Pokušat ćeš prekinuti niti što ti osmijeh drže razapetim

I ugasiti rumenilo na obrazima

A ja ću se praviti da ne primjećujem koliko si smotana

Lažirati samopouzdanje kao profesionalac

Pa te uzeti za ruku

I bit će normalno i poznato

Kao da se cijeli život vodimo za ruke

Vezani.

Pričat ćemo taj prvi dan jednako strasno kao i posljednji

Ja ću gutati tvoje riječi kao putnik u pustinji

Uvijek tražeći još.

Tebi će moja poezija biti nenadjebiva

Bolja od Bukowskog i Antića i svih tih gubitnika

Samo zato što je moja.

I umjet ćemo ono što drugi nisu umjeli

I bit ćemo ono što drugi nisu bili

Vidjet ćeš

Postoji jedan običan čovjek kojeg je Bog izlio tvojim kalupom.

Zajedno ćemo slaviti treći januar jer nam se može

Lutat ćemo parkovima tražeći klupu na kojoj se nismo ljubili

Ušunjat ćemo se u kino na obali u sred crno bijelog filma

I viknuti ko jebe Hičkoka

Pa prosuti kokice u zrak kao vatromet.

Učit ćemo salsu zajedno

Namjerno igrati pogrešno i nervirati instruktore

Poslat ćemo dovraga svakog ko kaže da Magi nije mis svijeta

Imat ćemo loše fore i glasno se smijati u tramvaju

Nećemo ustajati babama i nećemo imati karte.

Bježat ćemo od revizora i svega što je obično i ljudsko

Krit ćemo se od svitanja

Napraviti pećinu od jastuka i pokrivača i kačiti šarena svjetla

Cijepat ćemo stranice iz zbirki poezije

I lijepiti ih na stubove po Sarajevu

Postat ćemo slavni jer smo jedini par u gradu

Koji se vjenčao u trenerkama i medeni mjesec proveo

Lutajući svijetom birajući gradove gađanjem globusa pikadom

Oblijepit ćemo zidove spaveće sobe razglednicama

I mojim pjesmama i tvojim crtežima

Reći ćemo jebi se skupim namještajima i ukrasima

Koji su bijeli i avangarda

Jebo avangardu

Budit ćemo se pjevajući Štulića ili neku glupost

Komšija će nam psovati mater u ritmu udarca metle o plafon

I nas neće biti briga.

Živjet ćemo, kunem ti se, bolje nego iko ikada.

Čekaj me.

[medenushka99]

Nisam je zavolio zbog

Njezinog dobrog tijela

Zavolio sam je zbog

Toga što to ne ističe

Nisam je zavolio zbog

Njezinih bijelih zubi

Zavolio sam je

Jer mi je upućivala

Najljepši osmijeh

Na svijetu

Nisam je zavolio

Zbog toga što

Doručkuje četiri cigarete

Zavolio sam je zbog

Načina na koji drži cigaretu

Zavolio sam je zbog

Njezine ljubavi prema knjigama

Zavolio sam je zbog

Njezine pametne glave

Čiste duše

Vjere u Boga

Zavolio sam je zbog

Njezinog načina pričanja

Nisam je zavolio zbog

Njezinih plavih očiju

Zavolio sam je zbog

Načina na koje su me

Te njezine oči gledale

Kao da sam centar svijeta

Kao da sam najvažnija osoba

Na svijetu

Nisam je zavolio zbog

Materijalnih stvari

Zavolio sam je zbog

Njezinog srca

Koje je tako veliko

Nisam je zavolio

Zbog njezine plave kose

Nego zbog načina

Na koji provlači

Prste kroz nju

Nisam je zavolio

Zbog njezinih dobrih ruku

Nego zbog načina

Na koji me te ruke grle

Iako slabo,

Najjače što mogu

Nisam je zavolio

Zbog njezinih dugih noktiju

Zavolio sam je

Zbog načina na koji mi ti nokti

Prolaze po koži

Nisam je zavolio zbog

Njezinog glasa

Nego način na koji mi

Kaže: „Ljubavi“

Zavolio sam je

Jer je drugačija

Zavolio sam je

Jer je moj centar svijeta

Zavolio sam je takvu

Kakva je

Vjerna i iskrena

Moja malena

[medenushka99]

Some people have lives; some people have music.

John Green (via goodreadss)

[medenushka99]

Ako ti kažem “pusti me” najgora stvar koju možeš da uradiš jeste da me poslušaš.Drži me,veži za sebe,ne znam,uradi bilo šta,samo molim te ne puštaj…

[medenushka99]

Kad me vidis ja bih tugu sakrio osmehom A na srcu stoji oziljak sa posvetom: “Zauvek ti i ja” Prate me tvoji tragovi, nasa secanja i sve sto je bilo Pa stegne ta bol u grudima koja ne da mi mira, ne da mi mira…

@miselpospanko (via miselpospanko)

@miselpospanko

(via vilijamsekspir)

[medenushka99]

,,A šta imam ja od tog, kad mi nije dao Bog, da te sretnem ranije, da ti kažem šta mi je. "

[medenushka99]

[medenushka99]