zvao-si-me-neopisiva

[zvao-si-me-neopisiva]

[zvao-si-me-neopisiva]

Carrie, Julian and a thousand confetti

[zvao-si-me-neopisiva]

[zvao-si-me-neopisiva]

[zvao-si-me-neopisiva]

[zvao-si-me-neopisiva]

[zvao-si-me-neopisiva]

[zvao-si-me-neopisiva]

[zvao-si-me-neopisiva]

[zvao-si-me-neopisiva]

http://iglovequotes.net/

[zvao-si-me-neopisiva]

[zvao-si-me-neopisiva]

[zvao-si-me-neopisiva]

[zvao-si-me-neopisiva]

[zvao-si-me-neopisiva]

[zvao-si-me-neopisiva]

Gdje si bila danas?

Danas sam te tražio prije nego je pala kiša

Šetao sam na mjestima na kojima bih te mogao sresti

Popio sam kafu u kafiću koji bi ti se mogao svidjeti

I gledao sve te djevojke koje su dolazile

Pile svoja pića, gledale u telefone

Pričale sa momcima ili sa drugaricama

Nisam te vidio ni u jednoj od njih

Gdje si bila danas?

Kad je pala kiša išao sam pored rijeke

Nisam imao kišobran pa sam pobjegao do prvog haustora

Stajao tu, zapalio cigaretu i gledao

Kako prolaze auta, kako prolaze ljudi i odnose petak

U prošlost, na gomilu dana u kojima te

Nisam imao.

Gdje si bila danas?

Da li sam to bio pred tvojom zgradom ili pak živiš na drugom kraju grada?

Kiša je prestala i ja sam krenuo gradom

Bio sam na svim mjestima za koja mislim da bi ih mogla voljeti

Nisi bila tu.

Počinješ mi nedostajati, gdje si bila danas?

Mislio sam da ću te sresti na stanici

Ili možda u tramvaju, pokušat ćeš dohvatiti rukohvat ali

Možda si preniska pa se moraš uhvatiti za mene

I izvinuti mi se uz osmijeh

Pa se u svakoj krivini, na svako ljuljanje tramvaja

Primaći bliže.

Gdje si bila danas, tražio sam te na mostovima?

Vjerovatno voliš gledati kako rijeka teče

I razmišljati kako su patke čudna stvorenja

Volio bih te zagrliti uz ogradu, nasloniti uho uz tvoje i

Probati čuti kako razmišljaš.

Bio sam na onom mostu gdje kače čaršave sa grafitima i porukama

Svojim ljubavima

Uvijek sam mislio da je to grozan način da se pokaže nekom da ti je stalo ali

Danas sam poželio okačiti veliku poruku sa ograde

Gdje si bila danas, možda bi je vidjela

Napisao bih

„Još te tražim, gdje te skriva Sarajevo?“

Napisao bih

„Hej, kad ćemo početi živjeti?“

Gdje si bila danas?

Sigurno misliš da postoje bolji načini da se nekom pokaže ljubav ali

Ponestaje mi ideja

Mislio sam bit ćeš na svirci u Anderu

Mislio sam skakat ćeš pored mene ili ćeš me slučajno posuti pićem

Brisati mi košulju maramicama dugo nakon što si očistila mrlju

Ili bar me gledati s druge strane

Gdje si bila danas, tražio sam te

Gdje si sve ove godine?

Tražio sam te u susjednim državama

Na morskim plažama i planinskim vrhovima

Tražio sam te i tamo gdje nikada nisi ni pomislila da odeš

Gdje si bila danas?

Pisao sam ti pjesmu, čitao sam ti je za onim istim stolom

Gdje uvijek završim dan

Uz cigaretu i piće šaptao sam sebi samom

Neke čudne molitve

Gdje si bila danas? Jesu li ti rekli da te tražim?

[zvao-si-me-neopisiva]

Svaka čast. Mnogo emocija. Naježila sam se. :) 

@sarajevski-john-doe 

Pjesma o bijeloj majici

Svirali su stare stvari

A mi skakali pred pozornicom

Dobacivali pjevačici dok nas je njen dečko gitarista

Mrko gledao

I sve je bilo uredu.

Pili smo tek toliko da otupimo dan

Bilo je djevojaka daleko izvan naše lige ali

Plesali smo i pili i

Nije nas bilo briga

Što izgledamo kao tinejdžeri sa bradama.

U jednom trenutku se nađoh u baladi

Jednoj od onih

Za svadbe ili sahrane

Ili ispraćaje vojski u ratove

I ta djevojka

Čiji je parfem probijao kroz nikotinski oblak večeri

Ta djevojka mi je prišla i

Zagrlila me.

Bila je malena, stegnula me rukama

Oko struka

Naslonila glavu tamo gdje mi

Udara srce

I nije pomjerala stopala

Samo je stajala tu

Tako.

Zagrlila je, mislim, prvog muškarca

Koji je bio blizu

Mogao je to biti bilo ko.

Oko nas su skakali

Moji prijatelji

Njeni prijatelji

I gomila stranaca, pijanica i

Niko od njih nije gledao

U nas.

U sredini te rasplesane rulje

Udisao sam mirise sa tjemena njene kose

I nisam se usudio

Pomjeriti se.

Kao da mi je u ruci vrabac koji će

Ako samo trepnem

Odletjeti i

Više ga nikad neću vidjeti.

Kroz majicu sam osjetio

Njene suze

Koje su protopile na moje grudi ali

Nije me puštala i ja nisam puštao jer

Znam kako je

Kad se ostane bez dijela sebe i

Onda neko

Ili nešto

Dirne u to prazno mjesto.

Samo ne znam kako je

Raspasti se u dijelove pred strancima

Biti toliko hrabar

Pa plakati

Pred njima

Samo ne znam kako je 

Otvoriti se

Do kraja.

Pjesma je završila

Bend utihnuo a pjevačica podignula mikrofon

Prema gore

Gledala je u nas dvoje i

Počela pjevati refren

Tog čuda od pjesme

I svaki čovjek i svaka žena u toj kafani

U tri sata ujutro

Sve što diše je zapjevalo

Iz sveg glasa, svime što imamo

Pjevali smo

Tako jako da su se stolovi tresli

Mjesec je zadrhtao na nebesima i oborio

Pet stotina zvijezda padalica samo da

Zaustavi njene suze ali

Nije bilo pomoći.

Oko nas svi ti glasovi

Savršena harmonija refrena

I svijet koji je

Za nju i mene

Prestao da postoji.

Nije se usudila podići pogled

Niti se pomjeriti

Samo me jače stegnula

Kao da će, ako me pusti, pasti negdje u provaliju

Kao da je moje tijelo jedina nit koja je

Drži u životu.

Otpjevali smo refren, svi osim nje

Ona ga je pjevala suzama

I onda tih par sekundi tišine

Kada se čulo jedino njeno disanje

Kunem se

Čitavo je Sarajevo ćutalo

Ćutali su psi lutalice, sirene hitne pomoći i

Ulični svirač kod vječne vatre

Ćutao je vjetar, Miljacka je prestala teći

A ona me i dalje držala.

Tišina se stopila s alkoholom

Bubnjar je viknuo

„ONE - TWO - THREE - FOUR!“

I zagrmila je jedna od onih pjesama uz koje čovjek

Mora skakati

Rulja se rasplesala

Oko nas

A njen stisak je popustio i

Samo je otišla u masu

Kako da nikada nije

Bila tu.

Na mojoj bijeloj majici

Ostavila je tragove od

Suza i 

Maskare

Kao dokaz na mjestu zločina

Kao spomenik

Noći u kojoj su

Dva stranca

Samo na par minuta

Jedno drugom postali

Sve.

Jutros pijem svoju kafu

I čekam da me prođe ovaj osjećaj

Kojeg

Ni da napišem svaku pjesmu ovog svijeta

Ne mogu objasniti.

Nadam se da si dobro

Tamo negdje

U ovo subotnje jutro dok oko struka

I dalje osjećam 

Tvoje ruke.