#eksplozija

[cgvijesti]

U eksploziji dvoje poginulih

Foto: Beta/ AP Dvoje ljudi je stradalo, a devetoro se vodi kao nestalo u ekspolziji koja se dogodila sinoć u fabrici čokolade u američkoj državi Pensilvaniji, javljaju agencije. Šef policije okruga Vest Riding Vejn Holbin potvrdio je da ima dvoje mrtvih, devet nestalih i nekoliko povrijeđenih u eksploziji u fabrici “R.M Palmer” u istoimenom okrugu. Eksplozija se dogodila juče oko 17.00 po…

View On WordPress

#eksplozija #eksplozija u fabrici čokolade #fabrika čokolade #Pensilvanija SAD

[balkanin]

Broj poginulih u eksploziji u rudniku u Turskoj porastao na 40

Broj poginulih u eksploziji u rudniku u Turskoj porastao na 40

Smatra se da je četrdeset ljudi poginulo u eksploziji u rudniku uglja u sjevernoj Turskoj, izjavio ministar unutrašnjih poslova te zemlje. Suleyman Soylu je ranije rekao da je 58 ljudi spašeno iz rudnika, a više od deset ih je ostalo zarobljeno. U trenutku eksplozije u petak u rudniku je bilo oko 110 ljudi, od kojih skoro polovina na dubini od preko 300 metara. Ekipe hitne pomoći radile su cijelu…

View On WordPress

#balkanin #eksplozija #rudnik #svijet #Turska #vijesti

[narkonianews]

EKSPLOZIJA UKUSA U CENTRU GRADA! Besplatni ćevapi za sve građane Sjenice!

Danas je Sjenica postala epicentar ukusa zahvaljujući neviđenoj roštiljijadi koju je organizovao jedan izuzetan pojedinac! Preko 6000 mirisnih ćevapa i 1000 ukusnih ribljih ćevapa besplatno su pruženi svakom prolazniku u omladinskom parku. EKSPLOZIJA UKUSA U CENTRU GRADA! Besplatni ćevapi za sve građane Sjenice! Ova bez presedana gesta ljubavi prema gradu izvedena je uz podršku nebrojenih…

View On WordPress

#1000 ribljih ćevapa #6000 ćevapa #7000 ćevapa #akcija slatkih događaja #besplatni ćevapi #besplatno #čarobni park #centar grada #čoko ertanović #dan za pamćenje #Dobrovoljci #eksplozija ukusa #Enver Eco Muhović #epicentar ukusa #grad #izuzetan pojedinac #junak Sjenice #nezaboravno iskustvo #Omladinski park #organizacija #Ramo Tahirović #roštilj #roštiljijada #rostiljijada #sjedinjenje grada #sjenica #sjenicacom #snimatelj #Tv Sjenica #ukusan obrok

[secondhandlovers]

☝️☝️

#Spotify

[radiogornjigrad]

Marin Čaveliš: SUMRAK

slikovnost saša montiljo SUMRAK Na sjevernu hemisferu polako pada mrak i ljudi se postepeno navikavaju na njega. Nisu svjesni da dolaze mračna vremena i to će shvatiti tek kad se potpuno smrači. Na još uvijek okrugloj Zemlji mrak prvo pada na istoku. Oni što gledaju ka zapadu ne vide da se na istoku smrkava, iako im na to već neko vrijeme skreću pažnju bljeskovi eksplozija u Siriji, Ukrajini,…

View On WordPress

#marin čaveliš

[lookerweekly]

Poznati regionalni rok muzičar iz Bosne i Hercegovine Alen Islamović je održao 22. mrata samostalan koncert “Ti si moja eksplozija” u Mts Dvorani u Beogradu pred velikim brojem publike.

| LookerWeekly

https://lookerweekly.com/koncerti/alen-islamovic-odrzao-svoj-prvi-solo-koncert-u-beogradu/

#Koncerti

[balkanskapravila1371]

JUTRO NAKON STRAŠNE EKSPLOZIJE U PARAĆINU: Sve vrvi od policije, nadležne službe vrše uviđaj (VIDEO)

https://www.novosti.rs/hronika/nesrece/1335772/paracin-eksplozija-jutro-posle-policija

View On WordPress

[kontrarevolucionar]

Kako je propala fabrika "Ivo Lola Ribar" u Železniku!

(preuzeto sa Interneta)

Ja sam odrastao pored te čuvene Lole, okružen ljudima koji su praktično svi tamo radili. U Železniku, u kome je praktično svako imao nekoga ko je radio u Loli, a često su i po dve, tri generacije radile tamo. Ah, rekoh "radio u Loli"? Pa sad, to je malo nategnuto. To "radio". "Dolazio na posao" je nešto tačnije

U Loli je (na njenom "vrhuncu"), krajem 70tih, početkom 80tih bilo oko 5000-6000 zaposlenih (zavisno šta se sve računalo u "Lola" fabrike). Međutim, "pravih" radnih mesta je, zapravo, bilo mnogo manje. U naručenoj studiji "Sistematizacija radnih mesta u pogonima fabrike Ivo Lola Ribar u Železniku" iz 1978. godine se pominje cifra od maksimalno 2000-2500 "realnih" radnih mesta, a treba uzeti u obzir da su i autori ove studije pripadali istom sistemu, pa su i tih dve, dve i po hiljade zapravo "okićeni". A i sama Studija je nekako "nestala", nije je više nigde bilo, bila je, blago rečeno, "neugodna". Moj ćale ima još uvek jedan primerak, sačuvao za uspomenu U hodnicima upravne zgrade se moglo čuti da je realni broj radnih mesta u Loli zapravo oko 1500-1800, i to sa sve zastarelom tehnikom koja je bila na raspologanju.

Zastarela tehnika? Tjah, Lola je pre imala prepotopsku tehniku, posle 2. Svetskog Rata dovučenu što od nacionalizovanih fabrika negde drugde, što dobijeno/dovučeno od Nemaca, valjda kao ratna reparacija. Lola je negde do kraja 60tih godina, možda najkasnije početkom 70tih godina nešto i modernizovala, naručivala čak vrlo pristojnu tehniku (mašine, alate, opremu), pogotovo u poređenju sa drugima u bivšoj Jugoslaviji. Ali, od početka 70tih godina je investiranje prestalo (zvanično: "potpuno iskorišćavanje već postojećih resursa", a zapravo nije bilo para, problemi sa kreditima, itd). Tada započeta modernizacija nikada nije završena, pa je par pogona imalo relativno nove mašine (a nešto mašina je i sama Lola pravila, u pogonima Lola Alatne Mašine), a ostatak je imao opremu koja je često bila iz 1920tih i 1930tih godina (!). U to vreme je krenula i eksplozija zapošljavanja u Loli - kao što je bilo uobičajeno, preko veze, ali opet, svako u Železniku je imao neku vezu u Loli, pošto su praktično svi ostali već tamo radili

Onda je počelo da upada u oči da se broj radnika povećava, a "količina rada" za te radnike (čitaj: količina naručenih mašina, opreme i sl.) ostaje ista, ili se i smanjuje. Inače, ovo "smanjuje se broj porudžbina" je bio teški tabu u Loli, to nije smelo javno da se kaže, ni dole u pogonima, a tek u Upravi ili na sastancima SK, mogao je posao da se izgubi zbog toga. Tek, zapošljavanjem praktično "celog" Železnika je kupljen socijalni mir, a nova oprema nije ni bila potrebna. Recimo, umesto uvođenja motorizovanih kranova za hale i šinskih transportera za teške terete (što je od inženjera i majstora predlagano bar 300 puta u 30 godina, i isto toliko puta odbijano), tereti su se u pogonima transportovali "kičma-transom", iliti njih desetorica-dvadesetorica uprte pa nose, ili natovare na neka izanđala kolica i slično, i guraj... Ali, eto, deset, dvadeset (nekvalifikovanih) ljudi više je imalo "posao", ergo nisu džabalebarili kući i bunili se protiv države.

- - - - - - - - - -

A kako se kralo u Loli... O tome mogu knjige da se pišu, i španske serije da se snimaju Sve što nije bilo zakovano (ma šta zakovano, zakovano i zavareno i sa tri katanca zaključano) se, naravno, odnosilo kući. Nekoliko potpunih setova alata po radniku se podrazumeva, pa svi očevi i dedovi u Železniku su popravljali automobile, pravili gelendere i zidali kuće alatom iz Lole. Od sredine 70tih su uveli kao "markiranje" alata, tj izgrebu "Alatne Mašine" ili "Livnica" ili samo "ILR" na alatu i to je to. Jedina razlika je bila što su sad svi popravljali kola i pravili gelendere sa markiranim alatom

Uglavnom, kralo se na tone i vagone, a pošto su svi odatle, iz Železnika, nisi mogao a da ne čuješ o svakoj akciji, to je bila javna tajna. Kada su iz pogona izneli vagon (da, vagon) pun šrafova i profila koji su tu bili na kaljenju. Kada su u Upravi izdali direktivu da se pisaće mašine zašrafe za stolove (!). Kada je iz Lola Kompjutera pokradeno svih 30ak PC-a i industrijskih PC-a, lemilice, čak i malo bolje stolice koje su oni imali. Kad su šefovi pogona bili na nivou nemačkih gastarbajtera, jer su i oni imali 2 stana od Lole i vikendicu i mercedesa. Kako 2 stana? Easy, dobiješ stan jer si šef, pa se razvedeš na par meseci od žene koja isto tu radi u Loli (naravno), pa ona kao samohrana majka odmah "skoči" na listi za stan skroz gore (a ako nije skroz gore, onda se malo... pogura), pa onda i ona dobije stan, a nije se čak ni formalno odselila nazad kod mame posle "razvoda" ... A vikendicu izgradiš od materijala i alata iz Lole. A ako si malo jači šef, onda uzmeš lepo i majstore iz Lole da ti rade vikendicu. U radno vreme. Svi su ili na "spoljnom zadatku" ili su svi od tog istog šefa prijavljeni kao "bolesni". Milina.

I skoro svako je imao i neko imanje negde ili rođake na selu, pa kad dođe sezona radova na polju, pola Lole se "razboli" i nema ih nedeljama i mesecima. Dok se ne ovrše ili ne poseje. I tako, mogao bih do sutra da pričam o tome, Hiljadu i jedna priča iz Lole

- - - - - - - - - -

A onda je pukla tikva slavnih 90tih, a počelo već tamo negde krajem 80tih... Porudžbine su spale skoro na nulu, i to malo što se radilo je bilo u svega par pogona, tamo gde je neke porudžbine bilo. Recimo, kada su dobili prilično veliku porudžbinu da opremaju nekoliko kompletnih ciglana sa mašinama i opremom, pa je stotinak i više ljudi stvarno imalo posla neko vreme. Ostali su bili uglavnom na prinudnim odmorima ili su zevzečili po halama. Ej, u Lola Livnici, usred hale se igrao fudbal u po bela dana, čak i za džabalebarošku krivina-kulturu u Loli je to ipak bilo nešto novo (ili, novo dno). Eh, 90te... "Došla" je Slobina hiperinflacija, ne bi li se finansirali ratovi i sopstvena pozadina na prestolu, došli su novi "kadrovi", pre svega SPS i JUL. I onda je tek krenula otvorena krađa i čerečenje. Svi pogoni Lole su dobili SPS ili JUL direktora, pa su malo potom "privatizovani" tom istom direktoru, pa je onda odrađen taj 1 ili 2 još preostala ugovora koji su dobijeni, pare od ugovora u sopstveni džep, a nova firma, bivši pogon Lole, je potom zatvoren, naravno kad je gubitaš A radnici naravno nisu primali platu po 3, 4, 5 godina....

Jedan od majstora u Loli je otvorio firmu za reciklažu gvožđa, čeilka i ostalih metala. Tik do Lole, deli ogradu sa njom. Kad je njemu krenulo... Mislim, strug iz 1932. je težak bar 3 tone, još kad ga... dobiješ... besplatno, margina zarade je astronomska. Ili par tona čeličnih profila koji tu, 5 metara preko ograde, stoje naslonjeni na zid hale i/ili razbacani i zarasli u travu. Samo treba imati pravu ideju na pravom mestu, jel'te Ne mora ni da se govori, čovek je danas milioner, prodao je firmu nekim Nemcima ili Austrijancima, i sad živi u Španiji. Preduzetnik čovek, pa uživa u plodovima svog napornog rada.

Jedan vodeći inženjer Lole Alatnih Mašina, koji pre Slobinih kradovremena nije bio šef, je kao novi poslanik SPS-a u Skupštini Srbije napredovao, pa postao direktor jednog od pogona Lole. Od Lole je onda "kupio" zemljište u blizini centra za šaku DM (Slobina hiperinflacija), otkupio 4 Lolina kamiona, i za džab-džaba "otkupio" gomilu građevinskog materijala koja je poručena ko zna kada za renoviranje zgrada i hala u Loli. Onda je dovezao svoje nove kamione u Lolu, tamo natovario prvo sav građevinski materijal, a potom i celu opremu za jednu od ciglana koju je Lola tada pravila (!). Da, da, tek tako. Moglo se, tad, pogotovo kad je čovek poslanik SPS-a. Odvezao to lepo na svoj novi plac, i doveo Loline radnike na taj isti plac. Da mu sazidaju ciglanu i građevinsko stovarište. A onda je dao otkaz u Loli, i postao direktor novog stovarišta i ciglane u Železniku. SPS je poslao i TV ekipu da napravi dokumentarac o uspešnom privredniku u vreme sankcija (!!). Naravno, u to vreme, a bogami i sada, niko tamo nije smeo mnogo da talasa o tome, ono, svi se znaju, pa te pojede mrak ako talasaš... Dođe Buta i ostala rent-a-utoka ekipa koja visi kod stare posluge, sada kladionice, u Železniku i ugazi te. Da nije tužno, bilo bi smešno....

Na kraju, kad su se svi SPS i JUL kadrovi poslužili, došla je i prosta raja na red. Noću se preskakala ograda i kralo to što su SPS/JUL lopine još ostavile ili previdele, iznosile su se stolice, ormani, iz Upravne zgrade kod Tehničke Škole su odvalili i sve lavaboe, je*i ga, bili onako od "šarenog porculana", pa nisu mogli da odole. Iz portirnice je privatna "firma za zaštitu lica i objekata", iliti kriminalci angažovani da štite par poslednjih "direktora" odnela telefonsku centralu i komandnu tablu sa monitorima. Iz hala koje su okrenute prema jugu, tj. prema poljima i livadama su seljaci krali i iznosili sve živo. Čak su zidove hala od lima noću sekli i odnosili, eno desetine svinjaca i torova u Sremčici i Taraišu napravljenih od Lole... Bukvalno.

I to je to. To se desilo sa Lolom u Železniku.

[remenar]

48 knjiga u 2023 godini

2023 godina mi je zaista bila najbolja godina do sada. U svim aspektima. Naročito koliko sam napredovao čitanjem. Koliko sam naučio zahvaljujući pročitanim knjigama. A u 2023. godini sam pročitao i poslušao 48 knjiga. Toliko knjiga nisam pročitao u protekle tri godine sumarno.

Bez The 52 WRR ne bih pročitao niti pola. Zadao sam si cilj 1 knjigu mjesečno, tj. 4% knjige, 5 dana u tjednu. Međutim, često bi se dogodilo da kada već čitam - toliko se udubim da bih pročitao i više od tih zadanih 4%. I više od 5 dana u tjednu. Ovu, 2023, godinu obilježile su tri teme: - razvoj timova i kulture - razvoj produkata - rast i propast tvrtki Zadao sam si za cilj naučiti optimalno voditi tim ljudi i izgraditi kulturu u timu. A kako je organizacija u kojoj trenutno radim produktno orijentirana - htio sam više naučiti kako raditi s produktnim timovima i općenito o principima produkata. 2023 godinu obilježila je eksplozija AI vezanih tema. Godinama već pratim razvoj umjetne inteligencije, tako da sam i ove godine pročitao jednu knjigu - AI Superpowers. Nažalost knjiga je relativno loša. Autor jako promovira Kinesko tržište i razvoj umjetne inteligencije na tom tržištu. Vjerojatno zato što ima velik broj investicija u tvrtke na tom tržištu... Bilo je i beletristike. Rekao sam da neću pisati o beletristici. Ali ne mogu ne spomenuti jednu od najboljih knjiga koje sam pročitao u životu - A Gentlemen in Moscow autora Amor Towles. Nevjerojatno slojevita, inteligentna i duboka knjiga o životu, lažima i obmanama u represivnom režimu kakav je bio bivši Sovjetski savez. Uskoro se očekuje i ekranizacija. Sve preporuke. Ovo su meni najdraže knjige koje sam pročitao u 2023 godini: - Toyota Kata - The Making of a Manager - Factfulness - Escaping the Build Trap - Continuous Discovery Habits - The Culture Code - Empowered - Atomic Habits - Rebel Ideas - Tracers in The Dark - The Lazarus Heist - Turn the Ship Around Da moram birati najbolju knjigu koju sam pročitao ove godine, to je definitivno Turn the Ship Around. Sažetak uskoro :) Cijela lista knjiga koje sam pročitao možete pronaći na mom Goodreads 2023 Reading Challenge. Volio bih da vam mogu reći što ću čitati u 2024 godini ali toliko knjiga mi kroz godinu "upadne u oko" da nikada nisam imao striktnu listu knjiga koje želim pročitati. Lista je poveća. Trenutno je na listi više od 200 knjiga :) U svakom slučaju, i za 2024 godinu zadati ću si cilj. I dalje ću pisati bilješke iz knjiga. I dalje ću objavljivati te bilješke na ovom blogu. Za kraj, želim vam sve najbolje u 2024 godini. Želim vam da ostvarite sve što si poželite :) Read the full article

#2023 #book #goodreads #knjiga #knjige #summary

[prosaperpedem]

Romani pročitani 2023. godine

OK. Potpuno nov teritorij. Dosad na PPP i nije napisan i objavljen ni jedan non-fic tekst. Mislim da je ovaj prvi, poprilično sam siguran. Godina je ovo u kojoj sam na GoodReadsu (planiram izbrisati račun) postavio cilj pročitati 8 romana (OK, knjiga, ali u mojem se mozgu to prevodi kao 8 romana). Tamo negdje, krajem 11. mjeseca, shvatio sam da sam trenutno bio na 7 pročitanih, nakon što sam se mjesecima borio s Thérèse Raquin, a Göstu Berlinga odlučio DNF-ati, jer nisam spreman za nastavak hrvanja s njim. I onda se dogodila eksplozija čitanja u prosincu, slična onoj u aprilu. Pa, zamislio sam ovo kao neku vrstu rangiranja knjiga koje sam pročitao, od najlošijeg čitateljskog iskustva ka najboljem:

Marko Vidojković - Đubre (title tells it all)

Émile Zola - Thérèse Raquin (mučno iskustvo probijanja kroz tekst s kojim se nisam suživio ni najmanje; neke stvari koje sam preskočio za vrijeme gimnazije i studija možda je bolje ostaviti u toj nekoj ropotarnici prošlih vremena; jedini zaključak je možda shvaćanje da je Thérèse kao lik sporedan u romanu nazvanom njezinim imenom; spada u sličnu kategoriju modeliranja ženskih likova poput onoga u Amettea)

Gertraud Klemm - Hippocampus (promašaj na osnovu kombinacije čitateljskih afiniteta i neadekvatnog blurba na zadnjoj korici)

Ray Bradbury - Fahrenheit 451 (hmm, na osnovu dosadašnjih distopija, ova je bila jako lackluster, samo sam mehanički čitao i priča se događala bez da me ikako gotovo išta u njoj doticalo)

Jacques-Pierre Amette - Brechtova ljubavnica (objektivno, dobra knjiga; subjektivno, ne za mene - bojim se da je na onom skliskom terenu mojeg problematičnog gledanja (manjkave) obrade ženske psihologije kao nosećeg motiva teksta, ili sam ja bar to doživio kao motiv - loše obrađen)

M. L. Rio - If We were Villains (pročitao ponesen iskustvom slušanja audioknjige The Secret History, koja bi kao priča na ovom popisu bila navedena ranije, ovaj suvremeniji tekst smatram i boljim, osobno; djelomično i zbog rodne ravnopravnosti među likovima, čiji mi je izostanak u ranije odslušanoj priči zasmetao)

Goce Smilevski - Heloiza, Ili povratak riječi (sjećanje na čitanje ove knjige - ranije spomenuti aprilski spree - je to da je bilo vrlo ugodno čitati je i da je nisam baš ispuštao iz ruku tek tako; ipak, nakon čitanja napomene autora na kraju, dosta frustracije zbog tkanja fikcije u fakciju koliko god je to bilo moguće)

Milan Kundera - Polaganost (slično sa prethodnom, ali i sljedećom knjigom, nekako jedina misao koju imam vezanu uz ovaj romančić jest - uživanje u čitanju)

Susanne Clarke - Piranesi (jako čudno iskustvo u kojem sam uživao, mix misterije, psihologije (djelom i egzistencijalizma, odlično obrađenog kod Friedenhala, Zamjatina i Süskinda), magijskog realizma, liminalnih prostora i dark academie, što god ovo zadnje zapravo bilo - estetika toga nečeg DA mi se sviđa)

Meelis Friedenhal - Pčele (koliko me ispreplitanje fikcije i fakcije kod Smilevskog smetalo, toliko mi je ovdje prijalo - možda zbog forme, koja je kudikamo neopterećenije estetski; sve u svemu, jako dobra knjiga za koju sam mislio da ću je i bolje rangirati, dok nisam shvatio što sam još pročitao u prvom dijelu godine)

Carlos Ruíz Zafón - Labirint duhova (započet 2022.; što napisati još osim Zafón; iako, na listi njegovih knjiga, ne rangiram ga i dalje kao najbolji roman)

Jevgenij Zamjatin - MI (veličanstveno, avangardno, univerzalno relevantni humanizam)

Patrick Süskind - Golub (savršena završnica popraćena suzama; zbog prve knjige s popisa skoro sam plakao od muke, zbog ove sam doslovce plakao zbog katarze, a onda i zbog osobne muke - romančić koji mi je preporučen u sasvim pogrešno vrijeme i neizmjerno mi je drago što ga onomad nisam pročitao; sasvim različito od Parfema, a ponovno maestralno štivo)

Osim ovih romana, smatram da valja spomenuti i prve susrete s audioknjigama, kao i prvi grafički roman, a njih navodim kronološki:

Douglas Adams - Vodič kroz galaksiju za autostopere (bila je audioknjiga za šetnju u nemogućnosti fokusiranja na vizualno čitanje - blago razočaravajuće zbog hypea, priča koja je baš samo svoj sam početak)

Posy Simmonds - Tamara Drewe (simpatično, iako očekivah profiliranje debeljuškastog Glenna kao važnijeg lika no što je na kraju ispao)

Donna Tartt - The Secret History (moglo se to sve ispričati i na puno manje stranica / minuta; sličnog sam mišljenja i po pitanju Thérèse Raquin)

[zoranphoto]

Preminuo je Miroslav Ćiro Blažević

  Tužna vijest za sve ljubitelje nogometa. Preminuo je trener svih trenera - Miroslav Ćiro Blažević     Blažević je preminuo nakon što se duže vrijeme borio sa zloćudnom bolešću, koja je, nažalost, metastazirala. Prvi put dijagnosticiran mu je karcinom prostate 2011. godine, no othrvao se opakoj bolesti. Godinu nakon toga operiran je i zbog melanoma u početnoj fazi. U rujnu 2019. teška se bolest vratila, a ovoga puta Ćiro nije izašao kao pobjednik.   Jedno od posljednjih javnih pojavljivanja Blažević je imao sredinom prosinca prošle godine, kada je u Zagrebu dobio nagradu 'Vladimir Beara' za doprinos razvoju sportske kulture i društvene tolerancije. 'Okupili ste se u velikom broju i ukazali ste mi veliku čast. Ali ovo je moje posljednje obraćanje javnosti na jednom javnom skupu. Gotovo je. Nema više. Adio, Ćiro. Brojim zadnje dane, svjestan sam toga', rekao je tada Ćiro. Nakon što je dobio nagradu nije imao snage za razgovore s medijima, razgovore koje je inače uvijek rado vodio i koje nikad nije odbijao. Njegovo trenersko umijeće, a prije svega osobna karizma, osvajali su navijače gdje god je radio. Blažević je službeno rođen 10. veljače 1935. godine u Travniku, no nekoliko puta objasnio je da se njegov otac Mato malo više zadržao u kafiću pa ga je kod matičara upisao dan kasnije. Nogometnu karijeru započeo je 1954. godine u travničkom klubu Bratstvo. Potom se preselio u Dinamo, 1955. odlazi u Lokomotivu, a zatim se vraća u Bosnu i Hercegovinu, u Sarajevo, gdje igra do 1958. godine. U Hrvatsku je opet došao 1958. godine, ali ovoga puta u Rijeku, gdje je igrao sve do 1961. godine. Potom godinu dana igra za švicarski nogometni klub Sion, a prvo mjesto trenera dobio je u niželigašu FC Vevey.   Trener svih trenera je u dugogodišnjoj trenerskoj karijeri vodio 19 klubova u Švicarskoj, Hrvatskoj, Grčkoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Kini i Iranu, a trenirao je i pet reprezentacija (Švicarsku, Hrvatsku, Iran, BiH, kinesku U-23). Međutim dva velika rezultata obilježila su mu karijeru. Dinamov naslov prvaka bivše države 1982. godine te bronca hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj. 'Uvijek ’82. Nikada nije bilo dileme. Dinamo ’82 je na prvom mjestu, pa onda dugo ništa, pa moji Vatreni', kazao je Blažević u prosincu 2021. na premijeri dokumentarnog filma o njemu autora Sabahudina Topalbećirevića. Popularni je Ćiro na klupu Dinama zasjeo u prosincu 1980. godine, nakon što je odstupio Ivan Đalma Marković dva kola prije kraja jesenskog dijela natjecanja. U ta je zadnja dva prosinačka kola momčad vodio njegov dotadašnji asistent Rudolf Cvek u statusu v. d. trenera. Momčad je krenuo brusiti na australskoj turneji u siječnju i veljači 1981. godine, a debitirao je na Marakani odigravši s Crvenom zvezdom 0:0. Bio je to senzacionalan remi s tadašnjim prvakom Jugoslavije jer je Dinamo u proljeće 1981. godine krenuo s 14. mjesta. Na kraju je podigao momčad do petog mjesta. No iduće sezone uslijedila je 'Dinamova eksplozija', a sve je kulminiralo nezaboravnim 'plavim proljećem' 1982., kad je klub predvođen Velimirom Zajecom, Zlatkom Kranjčarom, Markom Mlinarićem, Stjepanom Deverićem... protutnjao do naslova prvaka. Prvog nakon 24 godine čekanja. Godinu kasnije vodio je klub i do pokala pobjednika Kupa, posljednjeg Dinamova trofeja u SFRJ. Blažević je u prvom mandatu u Dinamu ostao do 1983. godine, vratio se potom 1986. i ostao do 1988., treći put je vodio Modre od 1992. do 1994., a posljednji put u sezoni 2002./2003., kada se oprostio naslovom prvaka. Jedini je trener koji je s Dinamom osvojio naslov prvaka i u bivšoj državi i u HNL-u te jedini trener koji je osvojio Kup i u doba SFRJ i u samostalnoj Hrvatskoj. Maksimirsku je momčad vodio u čak četiri mandata u tri desetljeća i osvojio tri naslova prvaka, dva Kupa i Superkup. Svakako najveći uspjeh u karijeri ostvario je na klupi hrvatske reprezentacije koju je vodio do trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Ukupno je Vatrene vodio rekordna 72 puta, no Zlatko Dalić je tik iza njega sa 70 utakmica na klupi Hrvatske. Popularni Ćiro je na hrvatskoj klupi debitirao 23. ožujka 1994. pobjedom protiv Španjolske 2:0 u prijateljskoj utakmici u Valenciji. Uslijedile su sjajno odrađene kvalifikacije za Europsko prvenstvo u Engleskoj 1996., u kojima je Hrvatska bila ispred Italije. Na Euru su Vatreni pobijedili Tursku, potom detronizirali branitelje naslova Dance, izgubili od Portugala, da bi u četvrtfinalu ispali od kasnijih prvaka Nijemaca. U Zagrebu je nakon duge i teške bolesti preminuo legendarni Miroslav Ćiro Blažević🥉Omiljenom Ćiri neka je laka hrvatska zemlja🇭🇷, a najbližima izražavamo najdublju sućut u ime cijele nogometne obitelji koja je danas izgubila "trenera svih trenera” 💔🙏🏼 pic.twitter.com/bmse8dqYjd — HNS (@HNS_CFF) February 8, 2023 Vrhunac Ćirina puta na hrvatskoj klupi bila je francuska bronca. U svom premijernom nastupu na World Cupu Vatreni su osvojili treće mjesto. U skupini smo bili drugi iz Argentine, a potom smo dobili Rumunjsku (1:0), u četvrtfinalu deklasirali Njemačku (3:0), izgubili od Francuske u polufinalu (1:2) te slavili 2:1 protiv Nizozemske u utakmici za treće mjesto. 'Francuska 1998. je bilo posebno natjecanje za mene. Pobijedili smo brojne teškoće i teške protivnike kako bismo došli do te medalje, taj je uspjeh mnogo značio za sve ljude u domovini', rekao je svojedobno Ćiro. Od reprezentativne se klupe oprostio u jesen 2000. godine nakon lošeg otvaranja kvalifikacija za SP 2002. u Japanu i Južnoj Koreji (Belgija 0:0, Škotska 1:1). Reprezentaciju je ukupno vodio 72 puta ostvarivši 33 pobjede, 24 remija i 15 poraza. Osim hrvatske reprezentacije, Blažević je vodio nacionalne selekcije Švicarske, Irana, Bosne i Hercegovine te Kine U-23, a na klupskom se planu okušao u brojnim klubovima, uključujući Rijeku, Osijek, Varteks, Hajduk, Zagreb, Zadar te u inozemstvu Nantes, PAOK, Grasshopper, Prištinu, Muru... 'Kad rezimiram cijeli svoj život, onda imam potrebu da se zatvorim u svoja četiri zida i da toliko plačem da nikada ne prestanem. Ništa me u životu nije mimoišlo! Dva raka sam imao, a sada se, evo, pojavio i treći. U djetinjstvu sam bio takva sirotinja da sam gaće na štapu nosio, a kasnije u mladosti, kada sam se već bio i oženio, supruga i ja nismo znali hoćemo li imati za ručak ili nećemo. Život mi je bio jedna obična kalvarija i trebalo je sve to proći. Ni ovaj trenerski posao, koji možda izvana drugačije izgleda, nije ništa drugo nego jako malo satisfakcije, a puno razočaranja', napisao je Ćiro u jednoj od svojih posljednjih objava. Blažević je više od 60 godina bio u braku sa suprugom Zdenkom, s kojom je dobio troje djece, sina Miroslava te kćeri Barbaru i Katarinu. Ćiro je jedini u povijesti tri puta dobio Državnu nagradu za sport Franjo Bučar - 1998. godišnju nagradu za pojedince, zatim 1998. godišnju nagradu za momčadi kao član reprezentacije te 2007. nagradu za životno djelo. Skupština Hrvatskog nogometnog saveza na sjednici 22. prosinca 2021. dodijelila mu je titulu počasnog izbornika. Godine 2005. odlučio se kandidirati za predsjednika države, ali je osvojio samo 0,80 posto glasova. Tportal.hr Foto : FB - Miroslav Ćiro Blažević Read the full article

#miroslavblažević #miroslavćiroblažević #nogomet

[cgvijesti]

U eksploziji jedna osoba poginula, tri povrijeđene

Foto: BBC / Twitter screenshot Nakon eksplozije, za koju se sumnja da je uzrokovana gasom u kući u gradu Svonziju, drugom po veličini u Velsu, jedna osoba je poginula, a tri su zbrinute u bolnici. Policija Južnog Velsa ja saopštila da je jedna osoba, koja je ranije vođena kao nestala, poginula u incidentu. Dodala je da su dvije kuće prilično uništene, a da je još nekoliko oštećeno. Službe…

View On WordPress

#eksplozija #eksplozija u Velsu #Vels

[balkanin]

U eksploziji u džamiji u Kabulu dvoje ubijenih i 18 ranjenih

U eksploziji u džamiji u Kabulu dvoje ubijenih i 18 ranjenih

Najmanje dvije osobe su poginule i 18 je ranjeno u eksploziji u džamiji u afganistanskoj prijestolnici Kabulu u blizini teško utvrđene zgrade ministarstva unutrašnjih poslova u srijedu, saopćili su zvaničnici i medicinsko osoblje. Vlada nije odmah saopćila šta je izazvalo eksploziju u Kabulu, gdje su militanti izveli brojne napade u posljednjim mjesecima. – Džamiju su koristili posjetioci i…

View On WordPress

#Afganistan #balkanin #eksplozija #Kabul #svijet #vijesti

[dane-zaboravim]

Čega se sve sjećala? zapitao sam se, uzavreo od srama, ali nemoćan da pogled odvojim od nje. Takve se stvari ne pitaju, ali ipak me zanimalo. Pati li i ona od noćnih mora? Straha od gužve? Napada znojenja i panike? Osjeća li se kad kao da se promatra izdaleka, kao što sam se ja često osjećao, kao da mi je eksplozija izbila dušu iz tijela i razdvojila ih u dvije cjeline udaljene dva metra?

Češljugar, Donna Tartt

#citati #tekstovi #knjizevnost #donna tartt

[bb-latvija]

Melnajā jūrā netālu no Rumānijas ostas Sulinas, kas atrodas dažus kilometrus no Ukrainas robežas, noticis sprādziens uz kravas kuģa. Kuģa apkalpe - 12 cilvēki - ir nogādāti drošībā un nav cietuši, vēsta Rumānijas ziņu aģentūra "Mediafax". Apkalpes locekļi varasiestādēm stāsta, ka sprādzienu varēja izraisīt jūras mīna. Rumānijas varasiestādes pagaidām nav sniegušas informāciju par eksplozijas cēloņiem. Sulina gaisa līnijā atrodas tikai piecus kilometrus no Ukrainas robežas. Negadījums notika 16 jūras jūdzes vai gandrīz 30 kilometrus no Sulinas. Kuģis, kas reģistrēts Togo, pārvadāja cementu un bija ceļā uz kanālu Donavas deltā. Kopš Krievijas atkārtotā iebrukuma Ukrainā Rumānijas armija regulāri veic mīnu meklēšanu Melnajā jūrā un jau ir neitralizējusi vairākas mīnas.

[radiogornjigrad]

Zoran Filipović: Zagreb, 15. listopada 1991.

Ulomak iz moje knjige „Dnevnik smrti“, te monografske knjige „1991.“ (zasebna izdanja na hrvatskom i engleskom jeziku). . Zagreb, 15. listopada 1991. . Noću kada utihne promet i drugi zvuci koji remete noćnu tišinu žitelji Zagreba mogu jasno čuti potmule zvuke eksplozija u nedalekoj daljini. Pokupska fronta tada ulazi u naše domove i ostaje do jutra, kada se utopi u buci prvoga prometnog…

View On WordPress

#zoran filipović