"Ti toliki teret nosiš na leđima, a pola od njega nije tvoje. Ideš okolo i skupljaš tuđe cigle, da bi drugima bilo lakše, potpuno nesvjesna da će tebi biti teže. Hajde da radimo na tome da vraćaš cigle tamo gdje pripadaju."
Biserka Drbohlav: "Ne znaš što imaš dok to ne izgubiš"
“Ne znaš što imaš dok to ne izgubiš”
jedna je od narodnih “mudrosti” koja služi kao odličan purgativ: da se “očistiš” od svakog ozbiljnijeg razmišljanja i da se tako osjećaš bolje. Kao i mnoge omiljene narodne mudrolije, i ova uporno ponavlja floskulu o kojoj se ne razmišlja, a koja čovjeka čini glupljim.
Što znači to da “ne znaš što imaš dok to ne izgubiš”? Znači, zapravo, da nešto što si imao…
Još jedan stalak za zdjelice, ovaj puta za malog psa. A niš, nema tu previše mudrolije, izrezao rupe, napravio okolo kutiju i pofarbao. The end. DETALJI: - Spojevi: but - Obrada: orah i prozirna lazura - Drvo: Šperploča - Cijena: ~15€ za drvo, materijal i boju. . ---------------------- . #radiona #stolarija #svježina #promaja #pro #profesionalno #amater #drvo #wood #piljevina #gospodaridrva #mastersofwooduniverse #eco #KupujmoHrvatsko #kupujmohrvatskupiljevinu #kupujmodomace #madeincroatia #malibiznis #podrzidomace #Holztasche #sacenbois #hrvatskiproizvod #makewhatever #jafplywood #woodworkings #woodshop #woodworkerslife #woodworkingtools (at Zagreb, Croatia) https://www.instagram.com/p/CoWnAexMaFT/?igshid=NGJjMDIxMWI=
Voleo sam te ujutru, a bila si otečena, i čupava, i vruća, u mojoj majici, i šarenim čarapama, opijena snom koji te je, baš sad, izbacio iz sebe i vratio meni. Voleo sam te, celu noc, i zapetljavao noge međ’ tvoje, pripijao ti se uz kičmu i disao ti za vrat, kosa ti se, svakim uzdahom, pomerala… Činilo se kao da se svaka vlas sa svakom voli, kao ja sa tobom, noćas i oduvek… Voleo sam te kad si umorna i čekao da ti se prispava pa da se spustiš tu, na fotelju, i da te ja, tako pospanu, odnesem tamo gde je toplo, gde sam ti ugrejao mesto. Pa bih te tu spuštao, pokrivao te sobom i grudi ti poturao umesto jastuka, gurao te do zida, za svaki slučaj, da ne pobegneš, a jesi i tražio sam te. Voleo sam te. Voleo sam te u podne, dok ne popiješ kafu, trčkaraš kroz stan i u isto vreme radiš tri stvari, i kasniš, jer smo sinoć jedno drugom šaputali dodire i ispisivali poljupce, do kasno… Voleo sam te kad žuriš, a ja ne smem da te diram, da ti ne pokvarim šminku, a ipak to uradim. Voleo sam te kad se razbesniš i počneš da se srdiš i kad ti zaigra donja usna, jer ne smeš da se nasmeješ, kao ozbiljna si… Pa sam te onda grlio otpozadi, oko struka i naslanjao glavu na tvoje rame. ‘To me boli’, rekla si, a volela si to i uvek sam osetio da ti srce brže kuca kad to uradim. ‘Hoćeš prestati?’ Neću, pomislih, da ne pobegneš. A jesi. I tražio sam te. Voleo sam te kad istrčavaš i dajes mi samo jedan poljubac, a dodirneš me tek jer nemaš vremena… Dok se okrećeš i uzimaš torbu i mantil. Voleo sam te i kad nisi tu, kad odeš i za sobom ostavis svoj miris, i šolju ispijene kafe sa tragom karmina na njenim vrhovima. Jesam. Voleo sam te jer vratićeš se, mislio sam,… Voleo sam te dok si tamo negde, gde ja nisam, a hteo bih da budem, da te imam na oku, uvek, da ne pobegneš, a jesi i tražio sam te. Išao sam od vrata do vrata. Sliku sam poneo! Nisu videli nikad ovakve oči… A terao sam ih da pogledaju jos jednom. Zavirivao sam svuda. Tražio sam te i gde ne bi stala, ma koliko uzan bio taj struk i nos prćast, a šake male i ramena tesna. I u fioci sam te tražio. Preturao sam nervozno. Sa knjiga sam te brisao i usisavao sa tepiha, pio iz šolje, listao te među novinama i kačio te na čiviluk. Ogledao sam se u tebi, obuvao sam te i spirao se tobom, tobom koračao i brao ti cveće sa dlanova, zalivao te svakog drugog dana, mirisao se tobom, i vezivao te oko vrata. Nigde te nije bilo… Čak ni tamo gde bi i ne bi stala, a bila si tu na, u, oko, ispod i iznad mene, nas. Voleo sam te da ne pobegneš, a jesi. Prenuo sam se. Kapljice poput ledene kiše slivale su se sa čela, pa nisam znao plačem li ili se znojim?! A bila si pored. Volim te ujutru, kad si otečena, i čupava, i vruća, u mojoj majici, i šarenim čarapama, opijen snom koji me je, baš sad, izbacio iz sebe I vratio tebi.