Tko voli prve slatke plodove?
Vrtlari amateri, voćari, ali i profesionalci ne mogu predahnuti dok se ne poberu svi plodovi. Oni najbolje znaju koliko truda i novaca treba da se dođe do plodova. Prvo voće i grožđe, kasnoljetnih sorata i kasnije onih jesenskih znaju biti često meta i ptica. Vinogradarima dodatno zadaju brige ose koje napadaju stolne sorte grožđa, tako da one ostaju prisutne u vinogradu dok se ne poberu i posljednje bobe grožđa. Veliki su majstori u nagrizanju boba grožđa i sisanju slatkog soka. Jednako tako ose napadaju i plodove krušaka koje znaju značajno oštetiti. Suzbijanje osa nije lagan posao, a ni bezopasan, najbolje je uništiti gnijezda noću, kada su ose na okupu. U vrijeme zriobe štete nanose i ptice u voćnjaku i vinogradu. (Izvor slike: naturfoto.cz)
Ptice su prijatelji i neprijatelji nasada
Odmah iza osa tu su i ptice sladokusci koje nanose štete u nasadima. No, prvo treba reći da su sve ptice koje se gnijezde u nasadima vrlo korisne, jer se hrane štetnim kukcima. Većina ptica hrani se raznim kukcima, tako u ljetni sumrak voćnjacima lete crvendaći i crvenrepke i hrane se leptirićima jabučnog savijača. Zelendarka je pravi majstor u izvlačenju raznih gusjenica. Postoje i druge vrste, a najbrojniji su čvorci, drozdovi, kosovi, zebe, sjenice, svrake i šojke. Vrtlar obavlja sadnju voćaka, rezidbu voćaka i kada one dolaze u rod pogotovo na većim nasadima mora pripremiti i zaštitu od ptica. (Izvor slike: springalive.net)
Manje kukaca i ptice traže hranu u nasadima
Ptice imaju sve manje kukaca u nasadima jer se vrši tretiranje kemijskim sredstvima i uništava se njihova hrana – kukci. Kako se one više ne bore sa kukcima, sve više posežu za plodovima u voćnjaku i vinogradu. Tako su pojedine ptice neželjeni gosti u nasadima naših vrtlara. Tako primjerice, crni kos jede jagode, maline, ribiz, trešnje, šljive, grožđe i meke kruške. Domaći vrabac nanosi štetu jer se zimi i u rano proljeće hrani pupovima marelica, bresaka, ribiza i višanja. Najlakomiji su štetnici čvorci koji u velikim jatima oblijeću nasade i zobaju trešnje, višnje, ribiz i slatko grožđe. Zbog toga se na velikim nasadima koristi zaštitna mreža protiv ptica. Ali u globalu korist od ptica u voćnjaku i vinogradu je veća od štete koju nanose tako da trebamo sve poduzeti da ih održimo u svojim nasadima. Zato je dobro postaviti kućice za ptice u amaterskim voćnjacima i brinuti se o pticama koje su saveznici vrtlara u borbi sa štetnicima. Jednako tako vodimo brigu i zimi o pticama stanaricama, pružajući im hranu u svojim nasadima.
(Izvori slika: crvenoglavi djetlić – Zoološki vrt grada Zagreba; čvorak – Book.hr; kućica za ptice – ptice.net; velika sjenica – pixadus.com)
Ptice u voćnjaku i vinogradu Tko voli prve slatke plodove? Vrtlari amateri, voćari, ali i profesionalci ne mogu predahnuti dok se ne poberu svi plodovi.
0 notes
ZAŠTITA DUNJE OD BOLESTI I ŠTETOČINA
Veb sajt: www.kalemkonjuh.rs
BOLESTI DUNJE
Dunju napada više bolesti iz grupe mikoza i bakterioza. Najčešće su: monilija (trulež plodova), pegavost lišća, pepelnica dunje, posmeđivanje lišća i bakterijska plamenjača.
Monilija (trulež plodova)
Ovu bolest izaziva gljiva Sclerotinia cydoniae, Monillia neans.
Parazit se u proleće razvija na mladom lišću, odakle ga insekti (najviše pče1e) prenose na tučkove cveta i tako zarazi mlad plod, koji se ubrzo sasuši i mumificira. Ovako sasušeni (mumificirani) plodovi ostaju na granama vrlo dugo, najčešće sa po 1-2 suva lista.
Sa ovih mumificiranih plodova u toku leta zaraza se prenosi na razvijene plodove, koji počinju da trule. Trulež se naročito brzo razvija na ozleđenim mestima, bilo zbog uboda insekata ili nekog mehaničkog oštećenja. Zaraženi plodovi dobijaju mrkocrnu boju i počinju postepeno da se suše. Oko mesta zaraze javljaju se pepeljaste gomilice od konidija, koje su više-manje pravilno raspoređene u obliku koncentričnih krugova. Bolest često sa zaraženih plodova prelazi i na rodne grančice.
Mere suzbijanja: Najefikasniji način suzbijanja ove bolesti je preventivno prskanje.
Pored prskanja u jesen je potrebno pokupiti zaraženo lišće, vrhove gran-čica, mumificirane i trule plodove, spaliti ih ili duboko zakopati.
Pegavost lišća dunje
Ovu bolest izaziva gljiva Mycosphaerella cydoniae, koja na lišću prou-zrokuje okruglaste sivkaste pege, oivičene zonom tamnije boje. Ovako obo¬lelo lišće otpada pre vremena, što znatno smanjuje ukupnu asimilacionu po¬vršinu.
Takođe napada i mlade plodove, koji se ubrzo suše.
Mere suzbijanja: Prskanjem određenim preparatima i sakupljanjem i spaljivanjem obolelog lišća i plodova.
Pepelnica dunje
Ovu bolest izaziva gljiva Podosphaera oxyacantha. Napada mladare i lišće stvarajući na njima sivkastu prevlaku, koja se lako otire. U toj prevlaci se kasnije javljaju mlada telašca, koja na Iišću i mladarima ostavljaju os etne tragove, zbog čega se lišće u većini slučaj eva suši. Gljivice prezimljavaju u otpalom lišću.
Mere suzbijanja: Zaražene mladare treba saseći i spaliti, kao i sasušeno - zaraženo lišće. Preventivno dunju treba pred cvetanje i posle precvetavanja prskati odgovarajućim hemijskim sredstvima.
Bakterijska plamen jača (Erwinia amylovora Burill.)
Bakterijsku plamenjaču jabučastog voća (jabuka, kruška, dunja i mušmula) izaziva parazitska bakterija Erwinia amylovora Burill. Bolest potiče iz Severne Amerike, gde je zbog ogromnih šteta koje je pričinila u nekim oblastima SAD-a i Kanade, bilo napušteno gajenje dunje i jabuke. U Evropi je nije bilo sve do 1957. godine, kada je otkrivena u Engleskoj. Od tada se naglo proširila u mnoge zemlje sveta (Danska, Poljska, Holandija, Belgija, Nemačka, Francuska, Turska, Kipar, Kina, Koreja, Vijetnam, Meksiko i Novi Zeland). Nažalost, 1990. godine otkrivena je i u našoj zemlji (Panić, Arsenijević, 1996).
Parazit napada sve delove dunje: najpre cvetove i lišće, a zatim letoraste i mlade plodove, a nisu pošteđeni ni deblje grane, deblo pa čak i kora. Simptomi bolesti su vrlo karakteristični, te se lako uočavaju.
U proleće, 2-3 nedelje posle cvetanja, cvetovi najpre postaju mrki, a potom postaju crni i suše se. Obolelo i osušeno lišće ne otpada, već ostaje na granama. Slično se ponašaju i oboleli letorasti. Prvo venu, dobijaju mrku a zatim crnu boju i izgledaju kao da su zahvaćeni plamenom. Otuda i naziv plamenjača. Parazit prelazi na debele grane i plodove. Mladi oboleli plodovi pocrne, smežuravaju se i ne otpadaju sa grana.
Na zaraženoj grani prve promene se vide na kori na kojoj se uočava¬ju površine mrke boje, koje postaju mekše, nabubrele, nabrane i ispucale. Oboleli delovi se suše i ljušte. Na njima se kao vrlo karakterističan simptom javlja pastirski štap i kapljice bakterijskog eksudata, u kom obliku bakterije prezimlj avaju.
U rano proleće s kretanjem sokova aktivira se i bakterija, koja zahvata sve veće delove biljnog tkiva, a često i celu voćku. Parazit se brzo raznosi posredstvom bakterijskog eksudata i uz pomoć insekata (pčele, ose, mravi, bumbari i dr.) i čoveka (prilikom rezidbe) na razne delove dunje. U biljna tki¬va prodire kroz stomine otvore lišća i mladih plodova, kroz lenticele grana, kroz otvore nektar skih žlezda cveta, kao i kroz povrede i rane.
Širenje bolesti pospešuje vlažno i toplo vreme.
Mere suzbijanja: Ova bakterija za sada se ne može suzbijati hemijskim merama borbe jer ne postoje efikasni baktericidi. Da bi se usporilo i sprečilo dalje širenje bolesti potrebno je uvesti stalnu kontrolu plantaža dunje, kruške i jabuke, rasadnika i zabraniti svaki uvoz obolelih sadnica kao i distribuciju sadnica i podloga sumnjivog porekla.
U voćnjacima, naročito zaraženim, veoma je važno da se suzbijaju svi štetni insekti, jer su ujedno i prenosioci (vektori) bakterijske plamenjače.
Ako se zaraza pojavila, širenje zaraze se može suzbiti i zaustaviti sa¬mo energičnim i higijenski ispravnim uklanjanjem obolelih grana i njihovim spaljivanjem.
Međutim, uvek treba imati na umu da u područjima gde se pojavila, Erwinia amylovora ostaje trajno prisutna i uvek može napasti iznenada i neočekivano. To praktično znači da voćari moraju stalno sprovoditi higi¬jenske mere u voćnjaku i da u svakom trenutku moraju biti spremni da trenutno intervenišu i suzbiju njeno širenje. Ove higijenske mere zaštite su veoma bitne, jer se bakterijska plamenjača ne može suzbiti hemijskim sredstvima zaštite.
Zaraza se najpre javlja na jednoj grani, sa svojim tipičnim simptomima.
U zavisnosti od uslova (meteoroloških i dr.) ona se može širiti brže ili sporije.
Zadatak voćara je da zaražene grane energično ukloni i spali. Uklanja¬nje obolelih grana se vrši rezidbom najmanje 30 cm ispod obolelog mesta (ako su grane tanje), odnosno 50-100 cm kod debljih grana. Ako su obolele grane celom dužinom do provodnice, potrebno je izvaditi i uništiti celo stablo (bez obzira koliko je rodilo i šta se time gubi).
Zaražene grane koje se uklanjaju treba odmah po odsecanju stavljati u traktorsku prikolicu i odvoziti na određeno mesto van voćnjaka, na spaljivanje. Odsečene obolele grane nikako se ne smeju bacati na zemlju, pa zatim sakupljati, jer se tako zaraza brže širi. Takođe, mora se voditi računa da prilikom rezidbe ne dolazi do otpadanja sasušenih listova, jer se i na taj način zaraza brže širi.
Pri izvođenju ovih operacija korisno je da radnici nose zaštitnu odeću od plastičnih materija, koja se kasnije kao i prikolica i alat za rezidbu lako dezinfikuje.
U zaraženim voćnjacima, pre početka zimske rezidbe, potrebno je prvo ukloniti sve zaražene grane, a potom obavljati redovnu rezidbu.
U rezidbi između stabala mora da postoji jasna granica kada je reč o upotrebi makaza. Makaze se moraju dezinfikovati posle svakog orezanog stabla, a pri Uklanjanju zaraženih grana i posle svake odsečene grane. Za dezinfekciju alata može se koristiti 10% natrijum/hipohlorat ili neko drugo dezinfekciono sredstvo.
Posle obavljene zimske rezidbe, u periodu do faze "mišjih ušiju" neophodno je izvršiti preventivno prskanje nekim baktericidom (bakarni preparati kombinovan i sa 1% mineralnim uljem ili statner). Takođe je neophodno pravilno dezinfikovati i sve veće rane posle uklanjanja zaraženih grana, tako što se naprskaju ili preliju dezinfekcionim sredstvom, bez dodirivanja i trljanja po njima.
Zaražene voćnjake, posle ovih tretmana treba kontinuirano pratiti. Ukoliko se pravilno, energično i redovno izvode sve ove higijenske mere zaštite, bakterijsku plamenjaču nećemo uništiti, ali ćemo znatno ublažiti štetne posledice njenog prisustva.
ŠTETOČINE DUNJE
Dunju napada veći broj štetočina, a kao najopasnije su sledeće:
Breskvin smotovac (Lasperyesia molesta)
Ova štetočina napada plodove dunje tokom celog leta do pozne jeseni, izazivajući crvljivost i otpadanje plodova i do 80%. U mesu ploda dunje razvija se veći broj gusenica (često i više od 10), koje za razliku od jabukinog smotovca ne ulaze u semenu kućicu, već u mesu prave velike šupljine ispunjene crvotočinom (izmetom). Izlazni otvori su uski, ali pored toga kroz njih u plod prodiru prouzrokovači truleži plodova (Sclerotinia cydoniae). Ova štetočina ima 3-4 generacije, što može izazvati velike štete na du-nji. Napad je jači ukoliko se u blizini gaji breskva.
Mere suzbijanja: Breskvin smotovac dunje suzbija se prskanjem krajem maja i polovinom juna (dva prskanja) i polovinom jula i početkom avgusta (dva prskanja). Nekih godina je potrebno izvesti još 1-2 dopunska prskanja.
Jabukin smotovac (Lasperyesia pomonella) Ova štetočina napada plodove dunje i izaziva njihovu crvljivost, slično kao i breskvin smotovac, ali u predelu semene kućice, sa znatno širim izlaznim otvorima. Kroz ove otvore prodire i dalje se širi gljiva Monillia sp. koja izaziva trulež plodova. Smotovac se javlja u dve generacije: prva krajem maja i početkom juna, a druga polovinom jula i početkom avgusta.
Mere suzbijanja: Najefikasnija mera borbe protiv ove štetočine je prska¬nje dunje preparatima radi uništavanja gusenica pre nego što se ubuše u plod.
Zelena lisna vaš (Aphis pomi de Geer)
Ova vaš napada uglavnom mlada stabla dunje. Javlja se svake godine u brojnim kolonijama. Štetu pričinjavaju na taj način što sišući sokove iz lišća i mladara prouzrokuju kovrčanje lišća a mladari prestaju da rastu. Prezimljava u vidu jaja, iz kojih se rano u proleće, s kretanjem pupoljaka, ispile mlade vaši, koje napadaju tek izbile listiće, sišući sokove. Ove vaši u toku vegetacije razviju 8-10 generacija, a mogu biti krilate i bez krila. Krilate vaši preleću na druga stabla i šire zarazu. U jesen, ženke obe vrste vaši snesu 1-5 jaja, koja prezimljavaju i tako se nastavlja ciklus razvića
Mere suzbijanja: Suzbija se zimskim i letnjim prskanjem.
PROGRAM ZAŠTITE DUNJE
Za uspešnu i kvalitetnu zaštitu dunje potrebno je obaviti 6-8 prskanja, zavisno od vremenskih uslova u tekućoj vegetaciji
Prof. dr Evica Mratinić
0 notes