Opet temperatura. I to nije ništa novo jer ovo stanje traje već tri ipo godine. Spiritualni učitelji kažu da je bolest lekcija. Pa šta mi to promiče? Šta to u svemu ovome ne shvatam? Kada je deka umro, pre tačno šest meseci, svi smo, uz ogromnu tugu i bol, osetili i olakšanje jer.. bar se više ne muči. Da li je to bila lekcija, njemu? I ako jeste, je li kažnjen što je nije adekvatno savladao? Ljudska bića sve gledaju kroz prizmu nagrade i kazne, drevno uverenje utkano u kolektivno nesvesno kroz ideju o grehu, Raju i Paklu. Šta ako nema lekcije od nekog sveznajućeg i svemoćnog Boga? Šta ako je sve ovo samo nasumično kolo sreće koje nikako da se okrene u tvoju korist? Ja nisam kockar ali gubim... Ne, ne, nama je potrebna kontrola. Ili makar iluzija iste. Bez toga si gotov. Naše pozitivne i negativne misli, naše molitve i stepen u kom pratimo nekih 10 pravila, (a što baš 10?), naša dobra ili loša karma... Ako ćeš Zemaljskije, Ti, tj neki skriveni, tajanstveni deo Tebe zvani Podsvest, koji te gura ka razvoju i celovitosti jer mu je tesno u ovoj psihičkoj realnosti. Ili, položaj zvezda i planeta? Program kompjutera i ništa drugo do (dis)funkcije u kodu? Lepo je, utešno, verovati da si deo nekog višeg plana, da u vrtlogu besmisla ipak postoji smisao. Sa ovim pulsiranjem u slepoočnicama, dok za svaku koščicu u telu imam utisak kao da je lome iznova iz sekunde u sekundu, teško je prepustiti se tim mislima. Pogotovo kad to traje i traje i ne nazire se kraj. Pitam se da li ću živeti tom punoćom kojom je on živeo i odisao, pa kada me u 85. godini jednog popodneva samo ne bude bilo, da li će neka voljena bića na koja sam ostavila neizbrisiv trag ipak odahnuti saosećajno: bar se više ne muči. Ili mi samo sutra neće osvanuti, pa će se oko rake okupiti lica nekih stranih, a poznatih ljudi i žaliti neku koja nikad nisam bila i onu koja nikad nisam postala?
Kad smo kod tih tajnih veza... Sinoć se tuširam u jedan ujutru i najednom na tren ne prepoznajem ni svoje kupatilo, ni tuš kabinu, gledam u svoje šake, a vidim zaseban entitet. I u glavi, brzinom svetlosti, dolazi i nestaje slika: mog beživotnog tela koje izvlače. U tom trenutku, vraćam se u prostoriju, Spotify u pozadini tiho pušta: Oprosti mi pape. Počinjem da plačem iz dva razloga: prvi, jer je šest meseci od kada nema deke. Drugi, jer još jedan od nekolicine ljudi zbog kog ostajem na ovom svetu nikad ne bi oprostio moj odlazak. I tu me prekida, kucanje na vrata. Kaća, jesi li dobro? Nešto si dugo unutra. I ja se naježim od glave do pete.
živeli smopo principima drugihkatkad samoinicijativnootvarali delove sebekoji su vikalida je ponoćritualiples nepoznatih ljudiodvlači nas u neistraženonosimo šarene haljine upoznajte sebe u rukama drugih ostavljamo svoju senku moji motivi prelamaju sepreko tvojih prstiju i prave krug oko ramena od pojasa do noguželim da progledam kažemkako sam juče ponovo brojala tvoje korake.
Mila Jojić
Image…
Наравно да ово не може на енглеском ал' искрено мислим да и они екстремни про шип блогови тотално маше поенту. Има много више простора за дискусији ту него што они дозвољавају. Наравано, ради шта хоћеш, мене није брига, ал' онај "ма све је бајно и сјајно шипуј шта год ти се ћефне без и мало мозга" менталитет води у сасвим други екстремум. Мислим ако проводиш већи део дана бранећи парафилије онлајн да треба да се запиташ дал' ти то стварно треба у животу...
Opisujući Džennet, Ibn Kajjim kaže: Kako zamisliti kuću koju je Gospodar lično, Svojom rukom izgradio? To je kuća koju je učinio stjecištem Svojih voljenih robova. Ispunio je Svojom milošću, plemenitošću i zadovoljstvom. Dostizanje njenih blagodati opisao je kao veliki uspjeh. Ispunio je velikim blagodatima, u njoj usadio sve vrste dobra i očistio je od svih mahana i nedostataka.
Šefik Kurdić, S Poslanikom, s.a.v.s., u Džennet: zbirka vjerodostojnih hadisa s komentarom o Džennetu i njegovim ljepotama
Ne znam zašto sam mislio da mi je s vremenom oprostila, ali sam poželeo da od nje lično čujem kako je i šta oseća.
Čekala me u kafiću doterana najlepše, onako kako se središ samo za čoveka kojem treba da pokažeš koga je imao i izgubio.
Od onog neprijatnog početka kada ne znaš da započneš razgovor, jer ti srce tuče ko ludo, pa sve do onog osećaja kad se setiš koliko si toga prošao s njom.
Možeš da se opustiš, to je ona.
Nismo se doticali teških tema, kako porodica, kako na poslu, kako su ti drugarice, da li me mrze još uvek?
Svaki put kad se nasmejala, imao sam osećaj da je sve po starom, sve je u redu,srećan sam, neka potraje.
Pričali smo satima, konobar je kašljanjem dao do znanja da smo poslednji gosti.
Onako džentlmenski sam joj otvorio vrata, naravno da je dobacila da me poznaje i da zna da je ovo čist znak ulizivanja.
Nedostajala mi je i njena ironija.
Šetali smo beskrajno.
Sve vreme sam se pitao da li je ona uzbuđena kao ja, ali se ne vidi, dobro krije od mene.
Onda smo došli do kraja.
Zapalila je cigaru, ispustila dim:
" Ti si čovek koji me je obeležio. Mesecima posle nas nisam mogla da se smirim. Tražila sam na njoj u čemu je bolja od mene. Da li je zgodnija, da li je zabavnija, da li joj je manje stalo do tebe, pa ti je bila zanimljiva? I onda sam došla sebi.
Nisam ja bila kriva ni za šta.
Ti si taj koji je bio nezahvalan i sebičan.
I još uvek si.
Došao si nakon toliko vremena da mi pokažeš da si se promenio, da mi ponovo doneseš nemir u život, budeš dobar sedmicu , dve i opet sve po starom.
Čim neko drugi nazove, ja sam na drugom mestu. Ja sam pronašla nekoga kome sam uvek na prvom mestu.
Nekoga zbog koga se ne pitam da li sam dosadna, da li previše volim.
Opustila sam se.
Srećna sam.
Tebi isto to želim, ali ne sa mnom, ja sam te prerasla."
Cigara je izgorela i ja sam tada shvatio da je sve ono što je nekada osećala za mene takođe izgorelo i nestalo u vremenu dok sam ja lutao okolo i tražio opravdanja zašto sam bio takav kreten prema njoj.
Poljubila me u obraz i okrenula leđa dok sam ja stajao gledajući kako se ona moja devojčica pretvorila u prelepu pametnu ženu koju nikada više neću čuti kako se smeje zbog mene.
Od ramenado pojasaprolazim kroz mesečeve menerukama ronimduboko u sebeokviri tvog tela razlikuju se po širinisebi smo uvek najdaljinadamo sedrugim oblicimau pesku pronalazimtragove tvojih prstijutišina je glasnija od korakaperiod od rođenja do smrtiveliko pomračenje i prasakkonačno se završilo.
Mila Jojić
Image source: https://www.pinterest.com/pin/55591376642104594/
Ako vidim jednu kučku da se šali o današnjem događaju u Beogradu lično ima da ih ispratim do Boga tako da on sam može da im zakopa dupe duboko u pakao.
[Eng text, becouse this is important: "If i see a single bitch make fun of today's event in Belgrade, then i am personaly escorting them to God so he can bury their ass deep in hell"]