gubitnik-svemira

[gubitnik-svemira]

Pokušavala sam da se pronađem u nama,jer samu sebe više nisam mogla prepoznati. Živim u svemiru gdje planeta više nije ista. Gledam zemlju,dijamant,okove,more, i pronalazim ljude u njima... Zagubili su se,svi su otišli,a ja. ..ostala sama. Nisam ja bila lutka napravljena od plastike,nego od okova koje je stavljao na mene. Pronašla sam luku koju sam čuvala samo za nas,a on? Pregazio je zemlju,mirnu luku gdje smo stvorili snove, zgnječio i otišao. Ali evo sve je to život.. Navikne čovjek biti ostavljan,biti povrijeđen i bez snova jer shvati da je to sve dar od Boga. I u nas sam vjerovala da smo dar od Boga,stvoreni jedno za drugo,ali dijamant je bio očito bez sjaja,a more je bilo suho. Violina više nije svirala našim tonovima,pronalazila je neke podpuno strane tonove.. A ljudi,njima samo leđa vidim. I evo,gubim se u svemiru,sve mi je novo i strano,a zapravo je on jedini poznanac koji je postao stranac.

[gubitnik-svemira]

Živio sam sivi život kojeg ne bi ofarbale bojice . 🎨🎭

[gubitnik-svemira]

Sve uspomene spakovala sam u kofer, u nadi da ću te tako brže preboljeti, da tvom ću pogledom moći olako odoljeti. Sve sam spakovala, sve je tu - po koje pismo, mali medvjedić, lančić i naše burme. Nadala sam se da ću ga zaboraviti, a moje srce je drugačije pričalo, drugačije kucalo, dok njegovo se - uopšte, zapravo, nije ni micalo, jer nije ga se ticalo. I uprkos svim stvarima koje sam spakovala - nisam uspjela spakovati sva ona sjećanja. I onda uhvatim sebe, kako ponovno, taj isti kofer - otvaram, iako sam rekla da više nikada ne želim da ga vidim. Zaboli mnogo, ali ne mogu sve te stvari spaliti, baciti, bit’ će mi samo teže, evo već me u srcu steže. Vratim stvari, i onda, odjednom - kao da te opet volim, kao da te nisam nikada ni napuštala, kao da nisam bezbroj puta da te prebolim pokušavala i kao da me nisi povrijedio.Sve te priče što više ne kruže, sve te uspomene što srce mi suše, dok oči mi suže sve te poklonjene ruže. I sve te vječne kiše, o kojima srce piše, dok je bilo više, sada je sve tiše. Kosa koja se po vjetru njiše, pod kišobranom zagrljaji, svi ti srca otkucaji dok osmijesi ne prestaju, od nedavno su vec počeli da nestaju. I nestali su, ali nisu u zaboravu, jos u srce me udaraju, sa dušom se sudaraju.I onda samo, taj jedan osmijeh i ta jedna suza koja iz oka pade. Voljet’ ću ga još dugo - priznajem. Ako treba i vječnost, pristajem - samo da zaboravim te oči, i provedene zajedničke noći... A sve će, valjda, proći, na svoje sve će doći..

💛

#romance quotes #relationship quotes #quotes #love quotes #cute quotes