#milomira

[cmlmrbl]

camilo and mirabel ship variants 🦎🦋

credits to Meatballs_5U on twitter for the above art

so basically on the encanto proship twt, there are a few camilo x mirabel madrigal concept arts which shippers have given names and personalities. please click the read more to find out about them!

firstly, there is cariana 🐍🐞 they are based off the following camilo and mirabel concept arts respectively:

carlos 🐍 is older and more of a meaner version of camilo. he's more jaded and doesn't really make as many jokes, but his sarcasm is through the roof.

meanwhile mariana 🐞 is a more determined/accomplished version of mirabel. she's very stubborn, almost to a fault, and she's the type to continue working despite being exhausted.

following is cesmari 🐸🕷 and they are based off the following camilo and mirabel concept arts respectively:

in this variant, cesar 🐸 is older and more intellectual. he's definitely a more serious version of camilo, and he can be quite obsessive to the point where it's almost manipulative (depending on your taste of how problematic you think the ship can be).

meanwhile maria 🕷 is also a more serious version of mirabel, however rather than being outcasted for having no gift, this variant is treated as overly delicate by her family as she's seen as someone that needs to be protected. she can also be underestimated quite often.

next is carisol 🦊🐰 and they are based off the following concept arts of camilo and mirabel. they are different because Maskiered (Mish) on twitter was the first artist to discover them:

they are seen as younger variants, and their dynamic is like the trope best friends to lovers.

Edit 1/3/23: the og artist for this variant couple has stated that they prefer the name "Carlitos" rather than Cristian for 🦊, so for future reference please respect the artist's wishes. [Source]

carlitos 🦊 is a more naive, innocent version of camilo, while marisol 🐰 is seen as the same to mirabel.

as mentioned before, twt artist Maskiered was the first to discover this ship and their art for carisol (as seen below) is some of the best, most accurate, portrayals of the two.

the next ship variant is carmiri 🦚🦉 they were discovered by Meatballs_5U on twitter and they are based off the following camilo and mirabel concept arts respectively:

carmelo 🦉 is seen as a more relaxed, slow and sluggish version of camilo. (i personally hc him to be a plant dad). he's not very smart but he's usually fairly content with his life and just feels lucky to be with his prima.

miriam 🦚 is definitely a girl boss, she's very accomplished and seen as intimidating and unapproachable. when it comes to carmelo though, she can be quite clumsy and personable - something she can really be vulnerable with him only.

as previously mentioned, twt artist Meatballs_5U first discovered this concept art ship for camilo x mirabel and some of their headcanons is that miriam is much taller than carmelo as well, showing a physical representation of their power dynamic. they also created the very first arts and portrayals for this ship, as seen below:

Edit 16/4/23:

the next few variant ships are more recent and in fact, Devil (or Honey Chouxcream) on twitter has a whole host of arts, emojis, and names for their milomira variants if you're interested; but the rest of this will be based on the other ships as Devil already made a few tweets outlining their own variants.

so the next variant ship is diomai 🌶🥝 and they were cooked up by artist @meltedvelita (who is also on tumblr and you should defs follow if you're interested and want to know more about the ship!) and this was their art of the two:

based off the artist's own headcanons, 🌶claudio (or just dio) takes after 🌤pepa a lot more in this au and he's like a mother hen wherein he gets easily anxious for his friends, especially his beloved prima 🥝maite.

meanwhile 🥝maite herself is quite oblivious and naive and has absolutely zero filter. she loves spicy foods and feels inadequate a lot of the time, something she's come to know as normal now.

the next variant ship is milche 🦟🪱 and they feature these specific concept arts of camilo and mirabel respectively:

these two are headcannoned as the youngest variants and they have a tom and jerry kind of dynamic wherein they're constantly trying to hurt each other cartoonishly and if it wasn't for the magic of Casita, there would definitely be more serious consequences to their shenanigans by now.

🦟chencho (or just che) definitely takes pleasure in torturing his prima and 🪱milena (or milly) doesnt let him get away with it.

they were thought up by @meltedvelita and iHrtDolores on twitter.

the next variant ship is sugarcane 🦂🐌 and they are based off these concepts of camilo and mirabel below:

🦂canelo is the top far right!

🦂canelo and 🐌maya were born of an AU idea that @meltedvelita and I discussed where pepa, bruno, (we took their concept arts too and named them josie and bernie 💖) and felix ran away together to the jungles of encanto and they started a family of their own there. when the cracks start showing and the magic weakens, 🐌maya, who is more reserved and proper as a result of an abuela that only focused on julieta's side of the family, sets out to try and find the rest of the family and reunite them - believing this will restore the miracle.

in the jungles however, 🦂canelo hangs out all the time and he has the gift of invisibility, he's intrigued by his prima and treats her like cheshire cat does to alice (pretty much their entire dynamic) but with all the 50s monikers that he has come to love and she absolutely hates. he routinely calls her "sugar", and "doll", and "toots". as such their ship name became sugarcane! 🦂🐌

thank you to @clayxorel for letting me know that they actually made some variants too! i'm not sure what the emojis for them are yet, but their names are Crisóstomo and Mara, and they can be found being initially discussed here.

above is Mara, and this is Crisóstomo

their dynamic is apparently that they act like an old, married couple (bickering) but also there's actually been years of mutual pining too! Mara does have a gift, and it's invisibility, while Crisótomo's gift is to copy the gifts of his family members!

As I said before, these two were thought of by @clayxorel so if you have any questions or hcs feel free to contact them!

So for now that's all the camilo x mirabel concept art ships, or variants, as they're more commonly known.

I'll definitely add more to this and keep the post updated if any new variants or ships are discovered or given names and personalities. As of right now, all the different variants are shipped quite freely, with many art works on twt featuring different mirabel concept arts with different camilo ones, there are even many that feature selfcest for each character!

In any case, I hope this was informative and we get more shippers for these (and camilo x mirabel in general) on tumblr soon 💕

#madrigalcest #camimira #camiloxmirabel #camibel #milomira #camilo x mirabel #proship #shipcest

[kazorashi]

#CamiMira #MiraMilo #MiloMira #CamiMira verse #Carlitos Madrigal #That's his first name now #Marisol Madrigal #Carisol #CrisSol #Cristian Madrigal #I guess

[mentalnahigijena]

UBOJICE, SILOVATELJI, PEDOFILI... VIDEO Zločinac iz streljačkog voda na Ovčari: Ivan Husnik napokon izručen Hrvatskoj U subotu ujutro, iako to nigdje nije službeno objavljeno, među Vukovarcima se kao plamen proširila vijest da je Ivan Husnik, jedan od krvnika s Ovčare, napokon izručen Hrvatskoj. Za njegov ostanak u Srbiji, godinama se borio Savo Štrbac. Braća Husnik, Ivan i Michael, starijim Vukovarcima poznatim pod nadimcima 'Iko' i 'Faca' obojica su osuđeni ratni zločinci. Ratni zločinac Michael Husnik preminuo je u Zagrebu 2009. godine, u Zatvorskoj bolnici, dok se nalazio na izdržavanju kazne za ratni zločin koji je počinio 1992. Ubojice, silovatelji, pedofili Na Županijskom sudu u Vukovaru, optuženi Michael Husnik i Kasim Hekić, obojica iz Vukovara, osuđeni su pravomoćno na po deset godina zatvora zbog silovanja 18-godišnjakinje u noći s 3. na 4. travnja 1992. godine, u tada okupiranom Vukovaru. Za slučaj silovanja mlade žene, u to vrijeme majke sedmomjesečnog djeteta, prvobitno je bilo optuženo šest osoba, a prvi sudski postupak poveden je još 1996. u Osijeku, u odsutnosti optuženika. Michael Husnik, osim 18-godišnjakinje seksualno je zlostavljao i njezinu sestru staru šest i pol godina. Ivan Husnik koji je na neko vrijeme svoje ime promijenio u Ivica Atanasijević, u Srbiji je osuđen na 15 godina zatvora za zločin počinjen na Ovčari. Nakon što je zatvorsku kaznu odslužio, ponovno je vratio svoje rođeno ime i uz pomoć Save Štrbca bezuspješno pokušao dobiti srbijansko državljanstvo kojim bi izbjegao izručenje Hrvatskoj gdje bi morao odslužiti kaznu za silovanje. Naime, kako je u emisiji Milomira Marića, gdje su obojica, i Štrbac i Husnik rado viđeni gosti, Savo Štrbac pojasnio, kada bi Husnik imao državljanstvo Srbije, ne bi bio izručen Hrvatskoj. Između Srbije i Hrvatske, ne postoji takav međudržavni sporazum, a zakon i Ustav Srbije zabranjuje izručivanje "sopstvenih građana" za ratne zločine. Dana 7. Junaa 2022. Dokumentacijsko informacijski centar Veritas objavio je na svojoj službenoj stranici: "Srbija je Hrvatskoj izručila Ivana Husnika alijas Ivicu Atanasijevića (61), rodom iz Vukovara, na osnovu molbe Ministarstva pravde Hrvatske od 12. Aprila 2017. godine radi izdržavanja kazne zatvora u trajanju od osam godina zbog navodno počinjenog ratnog zločina." Husnik i još pet osoba – Živojin Crnogorac, Michael Husnik, Kasim Hekić, Sava Radović i Svetislav Radović, su 1997. godine pred Županijskim sudom u Osijeku proglašeni krivim da su u Aprilu 1992. godine, kao pripadnici JNA u Vukovaru, u više navrata, pod prijetnjom silovali jednu žensku osobu i pravomoćno su osuđeni na kazne od osam do 14 godina zatvora. Nakon provedenog ekstradicijskog postupka, Odjel za ratne zločine Višeg suda u Beogradu je u avgustu 2017. godine, utvrdilo da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje Ivana Husnika Hrvatskoj. Izručenje Husnika Hrvatskoj dozvolilo je Ministarstvo pravde Srbije rješenjem od 19. travnja 2019. godine. Kada je riječ o suoptuženima u tom slučaju, u obnovljenom postupku 2002. godine, na suđenju u prisustvu, protiv Živojina Crnogorca obustavljen je postupak zbog greške u identitetu. Michael Husnik i Kasim Hekić su najprije oslobođeni, a zatim su, u ponovljenom postupku, 2007. godine, osuđeni na po sedam godina zatvora, da bi im Vrhovni sud povećao kaznu na po deset godina zatvora, a dvije godine kasnije Michael Husnik, inače rođeni brat Ivanov, umro je u zatvorskoj bolnici u Zagrebu. Ivan Husnik je pod imenom Ivica Atanasijević u Srbiji pravomoćno osuđen i za ratni zločin na "Ovčari" na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina, koju je izdržavao u zatvoru u Sremskoj Mitrovici. On je, i pod jednim i pod drugim imenom, od 2008. do 2016. godine podnosio zahtjeve za sticanje državljanstva Srbije, ali je rješenjem od 3. Avgusta 2020. godine odbijen uz obrazloženje da je "Ministarstvo ocijenilo da postoje sigurnosni razlozi od važnosti za Republiku Srbiju zbog kojeg zahtijev imenovanog treba odbiti”. Jedan od iskaza Ivana Husnika na suđenju za Ovčaru: "… Nakon sat vremena boravka na Ovčari, kad je u hangaru bilo još 60, 70 zarobljenika, vidio sam kako se grupa od njih 30 do 40 izvodi, a da sa njima između ostalih izlazi sada pokojni Zorić, pripadnik TO Vukovar, i jedan od svjedoka- saradnika. Vidio sam da zarobljenici i Zorić ulaze u prikolicu traktora, pa sam i ja krenuo za njima. Čuo sam da bi traktor trebao prevesti zarobljenike do sabirnog centra Velepromet, međutim nakon 15-ak minuta smo se zaustavili i rečeno nam je da trebamo izaći van. Kad sam izašao, vidio sam između 40 i 50 uniformiranih lica, koji su bili pored velike rupe u kojoj su ležala tijela do tada streljanih zarobljenika iz hangara… Bila je tamo komanda. Točno se znalo šta ko radi. Po mojoj ocijeni ta uniformirana lica su pretežno bili dobrovoljci i rezervisti, koje nisam poznavao. Vidio sam da je formiran streljački vod, koji je sa razdaljine od dva, tri metra pucao u grupe od po sedam, osam zarobljenika, postrojenih ispred rupe, okrenutih licem prema njoj. One ubijene, koji ne bi pali u rupu, po dvojica zarobljenika bi bacali u nju, a nakon toga bi oni bili ubijeni…Jedan od zarobljenika je pokušao da pobjegne iz prikolice, ali je nekoliko uniformiranih lica krenulo za njim, pucajući. Čuo sam da su po povratku rekli da su bjegunca ubili. Bio sam šokiran prizorom i stajao sam po strani. U jednom trenutku dobrovoljac s nadimkom 'Topola' me je udario u leđa, uhvatio me za ruku i doveo do sredine rupe, naredivši mi: 'Stani tu, ima da pucaš na svoje', obzirom da sam ja hrvatske nacionalnosti, a borio sam se na srpskoj strani. Pod uperenom puškom bio sam primoran da pucam u zarobljenika ispred sebe. Potom su me tjerali da ponovo pucam, ali me je pokojni Mirko Vojnović, koji je takođe bio optužen, izvukao na stranu i rekao ostalima: 'Ostavite čovjeka, nije on ustaša.' Čuo sam i glas jednog svjedoka suradnika koji je takođe pokušao zaštititi me od napada da sam ustaša."

[prijedor24]

Opšti haos u BORS-u

Bura u Boračkoj organizaciji RS rasplamsala se pred današnju najavljenu sjednicu Skupštine te organizacije u Banjaluci. Dok jedan dio članstva tvrdi da je to tijelo nelegitimno i da nije moglo da razriješi dužnosti predsjednika Milomira Savčića, drugi ističu da je sve urađeno po pravilima i da će danas birati njegovog nasljednika. Nakon sjednice Skupštine BORS-a, koja je održana početkom ovog…

View On WordPress

#bors

[boyswillbeboxes-archive]

Snuff Out the Light Chapter 1: Too Late for a Miracle

Rating: E

Word Count: 4732

Chapter Summary: Ten years after losing her uncle and living through the worst day of her life, Mirabel is forced to smile and put on a happy face to support her family. When a face from her past reappears, her world is thrown upside down, and she must make a choice: stay the quiet granddaughter who stays out of the way, or stand up and do something she can be proud of?

Read on AO3

#madrigalcest #brumilo #brumira #milomira #WE IN IT NOW BABY #brumilabel #noahsstuff

[balkanin]

Helsinški odbor: Regulatorna tijela u Srbiji trebaju reagovati na ismijavanje prijedorskih logoraša

Helsinški odbor: Regulatorna tijela u Srbiji trebaju reagovati na ismijavanje prijedorskih logoraša

Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji zahtjeva od Vijeća Regulatornog tijela za elektronske medije da reaguje povodom izjava urednika Televizije Happy Milomira Marića i režisera Predraga Antonijevića o logorima u okolini Prijedora. Marić je u emisiji “Dobro jutro Srbijo”, emitovanoj 22. februara 2021. godine na TV Happy, izgovorio da je od izbijanja rata u Bosni i otkrivanja logora u okolini…

View On WordPress

#Fikret Alić #Helsinški odbor Srbija #prijedorski logor

[milera2109]

Svaka priča o njemu ne može, a da ne počne genijalnom rečenicom njegovog biografa Milomira Marića: Ratko Dražević je neograničeno raspolagao tuđim životima, čašću i imetkom.” Jer Dražević je bio mnogo toga, partizan, udbaš, državni švercer, obaveštajac, moćni filmski producent, najveći ljubavnik Titove epohe. Možda i jedan jedini koji je srušio mit o partizanskoj herojskoj i čestitoj borbi, ne štedeći ni sebe kad je Mariću svojevremeno priznao da neke naročite borbe on i njegovi drugovi sa Nemcima nisu ni vodili, da su ceo rat čekali kad će se pojaviti Rusi da oslobode zemlju, i da se borba uglavnom svodila na hvatanje i klanje četnika. Priznao je i komunistička masovna ubistva srpskih seljaka odmah posle oslobođenja, izvršena iz obesti i najnižih strasti. “Sam ulazak u Kraljevo bio je jeziv, jer je...

#zlocinac

[osobypostacieludzie]

Srđa Trifković (  Srdja Trifković, Срђа Трифковић, Serge Trifkovic ) - jest serbsko-amerykańskim pisarzem na temat spraw międzynarodowych i redaktorem ds. zagranicznych magazynu paleokonserwatywnego "Chronicles". Był dyrektorem Centrum Spraw Międzynarodowych w Rockford Institute do czasu jego rezygnacji w dniu 31 grudnia 2008 r. Trifković był nieoficjalnym rzecznikiem rządu Republiki Serbskiej w latach 90. i byłym doradcą serbskiego prezydenta Vojislava Koštunicy i prezydent Republiki Serbskiej Biljana Plavšić. Trifković jest autorem wielu książek, wśród których jest Miecz Proroka, książka o historii, doktrynach i wpływie islamu na świat. Komentuje bałkańską politykę i jest stałym felietonistą wielu konserwatywnych publikacji w Stanach Zjednoczonych. Trifković uzyskał tytuł BA (Hon) w zakresie stosunków międzynarodowych na University of Sussex w 1977 r., a drugi w dziedzinie nauk politycznych na Uniwersytecie w Zagrzebiu w 1987 r. Od 1990 r. jest doktorem historii nowożytnej na University of Southampton, a w W latach 1991-1992 prowadził badania podoktorskie na temat grantów w tytule VIII od Departamentu Stanu USA jako stypendysta wizytujący w Hoover Institution w Kalifornii. Od 1980 r. był rozgłośnią radiową dla BBC World Service i Voice of America, a następnie korespondentem obejmującym południowoeuropejski raport US News & World Report oraz Washington Times. W tym czasie był redaktorem czasopisma "Duga" w Belgradzie. W latach 1994-95 działał jako "nieoficjalny rzecznik" rządu bośniacko-serbskiego (chociaż wolał określać się jako "analityk ds. Bałkańskich w bliskiej współpracy z bośniackimi Serbami"). Publikował komentarze w The Times of London, San Francisco Chronicle, American Conservative, Philadelphia Inquirer oraz The Alternative Right. Był komentatorem wielu krajowych i międzynarodowych programów telewizyjnych i radiowych, w tym MSNBC, CNN, CNN International, Sky News, BBC Radio 4, BBC World Service i CBC. Brał udział w Liberty, gazecie Serbskiej Rady Obrony Narodowej Ameryki. Był adiunktem na Uniwersytecie St Thomas w Houston w Teksasie (1996-1997), a w sierpniu 1997 r. wstąpił na wydział Rose Hill College w Aiken w Południowej Karolinie. Pracował jako konsultant polityczny Aleksandara Karađorđevića, księcia Serbii i byłego prezydenta Jugosławii Vojislava Koštunicy, jako doradca Biljany Plavšić oraz jako nieoficjalny przedstawiciel Republiki Serbskiej w Londynie. W lutym 2000 r. złożył zeznania kanadyjskiej Izbie Gmin na temat sytuacji na Bałkanach. W lipcu 2000 r. wziął udział w konferencji prasowej zorganizowanej przez Rep. Dennisa Kucinicha. W styczniu 2003 r. Stephen Schwartz opublikował artykuł w magazynie Frontpage, który fałszywie oskarżył Trifkovicia o wspieranie Slobodana Miloševića. Magazyn opublikował przeprosiny. W marcu 2003 r. złożył zeznania w charakterze świadka obrony Milomira Stakicia na rozprawie przed Międzynarodowym Trybunałem Karnym dla byłej Jugosławii. Stakić został później skazany za eksterminację, morderstwo i prześladowania (ale uniewinniono ludobójstwo) i skazany na 40 lat więzienia. W czerwcu 2006 roku był jednym z dwóch tuzinów osób, które prezentowały prace na sympozjum na temat Holocaustu w Jugosławii, w latach 1941-1945, współorganizowanym przez dwie serbskie instytucje i odbywającym się w Centrum Yad Vashem w Jerozolimie. We wrześniu 2008 r. złożył zeznania jako świadek obrony Ljubiša Beara. Beara został później skazany za ludobójstwo, eksterminację, morderstwa, prześladowania i skazany na dożywocie. W sierpniu 2011 roku, odpowiadając na twierdzenie, że jego dzieło zainspirowało norweskiego mordercę Andersa Behringa Breivika, Trifković odrzucił ideę, że jego praca była podstawą do działania tego "mentalnie obłąkanego narcystycznego psychopaty" tak samo jak "Beatlesi zainspirowali Charles Manson. " W 2013 r. złożył zeznania w imieniu Radovana Karadžicia. Trifković zaprzeczył, że był byłym rzecznikiem Karadžicia w czasie, gdy był dziennikarzem i analitykiem zajmującym się działalnością Karadžicia. Jest także profesorem Wydziału Nauk Politycznych Uniwersytetu w Banja Luka w Bośni i Hercegowinie. Trifković jest autorem Miecza Proroka: Politycznie niepoprawny przewodnik po islamie, książka o historii i zasadach islamu, która identyfikuje wzrost islamskiego fundamentalizmu jako największego zagrożenia dla zachodnich wartości od czasu zakończenia zimnej wojny. Według Jamesa Bissetta, byłego kanadyjskiego ambasadora w Jugosławii i bliskiego współpracownika Trifkovicia, Trifković widzi źródło tego zagrożenia w sytuacji braku separacji kościoła i państwa pod islamem - ponieważ islam jest sposobem na życie, muzułmanie są zobowiązani do podporządkowania sobie do nauk Allaha i żyją jako członkowie całkowitej społeczności muzułmańskiej, podważając ich zdolność do nadania politycznej lojalności niemuzułmańskiemu państwu. Trifković uważa, że jest to szczególnie ważna kwestia dla krajów Europy Zachodniej, z populacją ponad 50 milionów muzułmanów i Stanów Zjednoczonych (około 3,3 milionów). W lutym 2011 r. władze kanadyjskie odmówiły zezwolenia Trifkovićowi na wjazd do Kanady na spotkanie na Uniwersytecie Kolumbii Brytyjskiej w Vancouver. Trifković poinformował w czasopiśmie "Chronicles", że odmówiono mu wjazdu do Kanady w dniu 24 lutego 2011 r. z powodu "jawnie nieprawdziwych" powodów, iż był on "niedopuszczalny z powodu naruszenia praw człowieka lub międzynarodowych za to, że został uznany za wysokiego przedstawiciela w służbie rządu, w opinii ministra, angażuje się w terroryzm, systematyczne lub brutalne łamanie praw człowieka, ludobójstwo, zbrodnię wojenną lub zbrodnię przeciwko ludzkości w rozumieniu podsekcji 6 (3) do (5) zbrodni przeciwko Ustawa o ludzkości i zbrodniach wojennych ". Twierdził, że jego "niedopuszczalność" była spowodowana kontaktami z przywódcami bośniackich Serbów na początku lat 90. ubiegłego wieku, ale twierdził, że podstawy kanadyjskich władz odmawiające przyjęcia są "jawnie fałszywe" i faktycznie poddali się inspirowanej przez Bośniaka kampanii przeciwko niemu. Kanadyjski Instytut Badań Ludobójstwa twierdził, że Trifković promował nienawiść, antysemityzm i islamofobię i oskarżył go o publiczną negację tego, co New American nazwał "domniemaną" masakrą Bośniaków w Srebrenicy w lipcu 1995 r., znalezioną przez Międzynarodowy Trybunał Karny dla byłej Jugosławii jest zbrodnią ludobójstwa.

[balkantimes]

U NAŠEM DRAGOM SANDŽAKU 1990. UZVIKIVALA SE SAMO JEDNA RIJEČ: SDA

Za SDA posebno su se vezali Bošnjaci Sandžaka. Osnivačka skupština SDA Sandžaka održana je 29. jula 1990. godine na gradskom stadionu pred oko 40.000 osoba.

 Tog je dana u Novom Pazaru bila svečana atmosfera, sa svih strana pristizali su automobili i autobusi izlijepljeni transparentima SDA. Osnivačkoj Skupštini SDA Sandžaka prisustvovalo je gotovo kompletno rukovodstvo SDA BiH: Alija Izetbegović, Adil Zulfikarpašić, Salim Šabić, Muhamed Čengić, Muhamed Filipović, Omer Behmen i dr.

Anes DŽUNUZOVIĆ

Osnivačka skupština SDA održana je u Sarajevu 26. maja 1990. godine, a između ostalih, Skupštini su prisustvovali i članovi Inicijativnog odbora iz 73 mjesta iz BiH i cijele Jugoslavije. Bili su predstavnici iz “našeg dragog Sandžaka”, kako je tada Izetbegović u pozdravnom govoru rekao, kao i iz Makedonije, Kosova, Hrvatske. Dakle, SDA je koncipirana kao stranka u čije su organe izabrani predstavnici ne samo iz BiH već i drugih republika, ali i pokrajina SFRJ. Tako je, npr., jedan od potpredsjednika bio Salim Šabić iz Zagreba, a u Izvršnom odboru bili su, između ostalih, Sulejman Ugljanin iz Novog Pazara i Kenan Mazlami iz Tetova. No Viši sud u Sarajevu 13. juna donio je rješenje za upis SDA u Registar udruženja i tim je rješenjem precizirano da SDA djeluje na području BiH.

Da bi SDA legalno djelovala i u drugim republikama SFRJ gdje je bilo interesa, morala se registrirati. A interesa, posebno među Muslimanima (Bošnjacima), širom SFRJ je bilo. Fenomenalni, jasni, precizni istupi Izetbegovića, jasna vizija, vraćanje dostojanstva muslimanskom (bošnjačkom) narodu u SFRJ brzo je prepoznato kod običnih ljudi. U SDA i Aliju Izetbegovića gledalo se kao u nadu, ponos, dostojanstvo, karakter, sve ono što je decenijama oduzimano Muslimanima (Bošnjacima) i drugim muslimanskim narodima SFRJ. U tom su tonu i na osnivačkoj skupštini SDA 26. maja 1990. godine u Sarajevu govorili predstavnici Muslimana (Bošnjaka) iz Sandžaka, Zagreba, Beograda, Makedonije, Kosova. SDA je imala podršku i među Muslimanima (Bošnjacima) dijaspore. Sulejman Ugljanin naglasio je da je muslimanski (bošnjački) narod u Sandžaku u teškom položaju, da u narodu vlada nezadovoljstvo, da se sandžački Muslimani (Bošnjaci) na razne načine omalovažavaju, te da takvo stanje traje stoljećima, zbog čega su mnogi Muslimani (Bošnjaci) Sandžaka napustili svoja ognjišta i otišli širom svijeta.

Rasim Ljajić, tada student, naglasio je da se SDA mora zalagati za kulturnu autonomiju Sandžaka te da će Muslimani (Bošnjaci) Sandžaka sve svoje nade u budućnosti usmjeriti prema SDA. Muftija beogradski Hamdija Jusufspahić ukazao je na težak položaj Muslimana (Bošnjaka), ali i drugih muslimanskih naroda u Srbiji. Istakao je da su sve učestaliji slučajevi verbalnih prijetnji: “Napolje, psi Muhamedovi”, “Smrt Muslimanima” i sl., ali je optimistično rekao da oni ostaju u Beogradu, ali i da očekuje pomoć od SDA. Abdulah Remzi iz Prištine rekao je da SDA neće imati budućnost ako ne bude zainteresirana za sve Muslimane u Jugoslaviji.

Za SDA posebno su se vezali Bošnjaci Sandžaka. Osnivačka skupština SDA Sandžaka održana je 29. jula 1990. godine na gradskom stadionu pred oko 40.000 osoba. Tog dana u Novom Pazaru bila je svečana atmosfera, sa svih strana pristizali su automobili i autobusi izlijepljeni transparentima SDA. Osnivačkoj skupštini SDA Sandžaka prisustvovalo je gotovo kompletno rukovodstvo SDA BiH: Alija Izetbegović, Adil Zulfikarpašić, Salim Šabić, Muhamed Čengić, Muhamed Filipović, Omer Behmen i dr. S posebnom pažnjom i euforično je dočekan Alija Izetbegović i njegov govor koji je bio odlučan i vrlo je jasno artikulirao potrebe i prava Muslimana (Bošnjaka) u Sandžaku. Ovaj će govor biti dobrim dijelom vodilja rukovodstvu SDA Sandžaka, ali i rukovodstvu SDA BiH i jasna vizija interesa Muslimana (Bošnjaka) unutar SFRJ i prema drugim narodima. Između ostalog, Izetbegović je rekao: “Prema Srbiji se ponašajte kao prema svojoj domovini, ali Srbija ne može biti za nekog majka, a za nekog maćeha… Tražit ćemo kulturnu autonomiju Sandžaka. Čuli ste da se govori o ujedinjenju Srbije i Crne Gore. U tom slučaju, tražit ćemo političku autonomiju Sandžaka. Kako ćemo to postići? Upozoravam vas na razliku između političke snage i sile. Odričemo se sile, ali ćemo upotrijebiti političku snagu jer se širom SFRJ rađa naša politička snaga kojom ćemo se koristiti i postići naša prava. Nismo za to da se razbija SFRJ. Mi kažemo: SFRJ ‘da’, ali ovakva ‘ne’. Neki kažu da će SFRJ biti konfederacija ili je neće biti. Drugi kažu da će SFRJ biti federacija ili je neće biti. Mi kažemo: SFRJ će biti demokratska zemlja ili je neće biti…” Na osnivačkoj skupštini SDA Sandžaka izabrano je njeno rukovodstvo. Za predsjednika Izvršnog odbora izabran je Sulejman Ugljanin, a članovi su postali Kasim Zoranić, Alija Mahmutović, Rašid Preljević, Harun Hadžić, Ismet Trbović, Rasim Ljajić i dr.

U ovaj Izvršni odbor ulaze i lica iz Crne Gore, odnosno dijela Sandžaka koji pripada administrativno Crnoj Gori, poput Haruna Hadžića. Iako je želja bila jedinstveno djelovanje SDA Sandžaka na teritoriji cijelog Sandžaka, ipak je način organiziranja SFRJ i ingerencije republika odredio da SDA mora da se registrira i u Crnoj Gori ako želi legalno djelovanje i učešće na izborima. Harun Hadžić i Rasim Šahman preuzimaju inicijativu i već 7. septembra 1990. godine osniva se SDA Crne Gore u Rožajama. Za predsjednika je izabran Harun Hadžić. Devetog decembra 1990. godine održavaju se prvi višestranački izbori u Crnoj Gori, a SDA nastupa u okviru koalicije stranaka manjinskih naroda koja osvaja 12 zastupničkih mandata u Skupštini Crne Gore. Prema koalicionom sporazumu, SDA pripadne devet zastupničkih mjesta. To je ujedno bio i najbolji rezultat koji je postigla ova stranka. Na svim kasnijim izborima osvajala je manje mjesta. Također, ni jedna druga bošnjačka stranka kasnije nastala u Crnoj Gori nije uspjela dostići ovaj broj zastupnika u Skupštini. Da napomenemo da je u Srbiji na prvim višestranačkim izborima održanim također 9. decembra 1990. godine SDA Sandžaka dobila tri zastupnička mjesta od 250.

I nakon izbora, odnos vlasti Srbije i Crne Gore, predvođene pobjedničkim strankama, u Srbiji Socijalističke partije Srbije Slobodana Miloševića, a u Crnoj Gori Demokratske partije socijalista Milomira Bulatovića, nije se mijenjala prema Bošnjacima. Naprotiv, svakodnevno su se odnosi pogoršavali, prava su, umjesto da napreduju, uskraćivana, a na terenu je bilo sve više i fizičkog obračuna organa vlasti s Muslimanima (Bošnjacima). SDA, odnosno Muslimani (Bošnjaci) cjelokupnog Sandžaka formiraju Muslimansko nacionalno vijeće 11. maja 1991. godine. Na čelu Vijeća bio je Sulejman Ugljanin. Legitimitet ovom vijeću vlasti u Srbiji i Crnoj Gori nisu dali. Kršenje manjinskih, vjerskih, ali i osnovnih ljudskih prava Bošnjaka u Sandžaku dovelo je do organiziranja referenduma od strane MNVS-a, a za političku i teritorijalnu autonomiju Sandžaka. Vlasti su svim mjerama pokušale spriječiti održavanje referenduma, ali je on ipak sproveden od 25. do 27. oktobra 1991. godine u svih 11 sandžačkih općina (šest u Srbiji i pet u Crnoj Gori). Od 264.156 upisanih glasača, na referendum je izašlo njih 187.473, odnosno 70,19 posto. Apsolutna većina od 183.302 glasača ili 98,90 posto glasala je za političku i teritorijalnu autonomiju Sandžaka s pravom priključenja nekoj od republika tadašnje SFRJ. Na čelu Centralne komisije za sprovođenje referenduma bio je Rasim Ljajić. Komisija je konstatirala da je referendum uspio. Na osnovu rezultata ovog referenduma, Skupština MNVS 11. januara 1992. godine usvojila je uspostavljanje specijalnog statusa za Sandžak kao optimalno rješenje za Sandžak. U skladu s preporukama Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, ovo Vijeće 6. juna 1993. godine u Novom Pazaru usvaja Memorandum o uspostavljanju specijalnog statusa za Sandžak.

Nakon referenduma i donesenih odluka od Muslimanskog nacionalnog vijeća Sandžaka, koje je nakon Prvog bošnjačkog sabora preimenovano u Bošnjačko nacionalno vijeće Sandžaka, vlasti u Srbiji i Crnoj Gori dodatno se obrušavaju na Bošnjake Sandžaka, a posebno na političke predstavnike, odnosno na SDA Sandžaka i SDA Crne Gore, koje su okosnice BNVS. U ovim montiranim, svirepim i lažiranim političkim procesima vođenim u Srbiji i Crnoj Gori protiv članova rukovodstva SDA Crne Gore i članova i pojedinaca iz rukovodstva SDA Sandžaka izrečene su kazne zatvora, i to za 24 optužena iz srbijanskog dijela Sandžaka ukupno 80 godina, a za 21 iz Crne Gore 87 godina zatvora. Strašnu torturu preživjeli su uhapšeni, posebno članovi rukovodstva SDA Crne Gore. Džemail Halilagić, novinar, borac za ljudska prava, predsjednik SDA Priboj u to vrijeme, za Stav kaže: “Oko 17.000 Bošnjaka izloženo je policijskoj torturi, a od toga 3.000 nad članovima SDA. Dok su u istočnom dijelu Sandžaka tokom montiranih procesa započetih 1993. i 1994. godine primjenjivane policijske torture, u zapadnom dijelu Sandžaka, gdje su Bošnjaci u manjini, organiziran je strašan državni teror s elementima genocida. Otmica i likvidacija 23 Bošnjaka u Sjeverinu i Kukurovićima, 18 Bošnjaka u Štrpcima i šest u Pljevaljskoj Bukovici izazvali su paniku među bošnjačkim stanovništvom, koji su posebno iz Priboja i Pljevalja iselili. Iz Priboja i Pljevalja iselilo se više od polovine vitalnog i reproduktivnog stanovništva.

Česta su bila privođenja Bošnjaka u policijske stanice i jedno od nezaobilaznih pitanja bilo je ‘jesi li član SDA’. Stranka je satanizovana, a biti član SDA u to vrijeme bilo je isto što i nositi glavu u torbi. U ovakvim okolnostima SDA Sandžaka nije mogla da djeluje u skladu sa svojim statutom i programom. Ugljanin je izbjegao hapšenje i bio je u političkom egzilu u Turskoj. Stranka je u srbijanskom dijelu Sandžaka funkcionirala na principu koordinacionih tijela. Ogranci su radili u otežanim uvjetima. Zbog straha, mnogi Bošnjaci Sandžaka su preko noći napuštali domove i odlazili u druge zemlje. SDA je ohrabrivala stanovništvo da ne odlazi, a u isto vrijeme je ugošćavala mnoge svjetske diplomate, novinare, predstavnike nevladinih organizacija za zaštitu ljudskih prava, ukazujući da je na djelu klasično etničko čišćenje Sandžaka”, prisjeća se Halilagić.

Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i insistiranja Alije Izetbegovića da se puste na slobodu članovi SDA Sandžaka i SDA Crne Gore, te da se omogući povratak Sulejmana Ugljanina u Novi Pazar, došlo je do blagog opuštanja, odnosno relaksacije i smanjenja torture nad Bošnjacima. Okončanje agresije na BiH davalo je osjećaj slobode Bošnjacima u Sandžaku. Tada su 1996. godine održani i zbori u SRJ. SDA Sandžaka postigla je dobre rezultate, koliko su oni mogli biti dobri s obzirom na izborna pravila. Naime, u Prijepolju je SDA dobila 17 odbornika u općinskoj skupštini, a Miloševićev SPS 29, a pritom je SDA imala veći broj glasova. U Priboju je SDA dobila četiri odbornika. U Novoj Varoši nije dobila ni jedno mjesto, ali je uzela skoro sve bošnjačke glasove, uključujući i neke srpske iz mjesnih zajednica gdje nema Bošnjaka. U Novom Pazaru, Sjenici i Tutinu SDA je bila apsolutni pobjednik. Bilo je nevjerovatno jedinstvo naroda i politike. Međutim, nakon toga, kako kaže Džemail Halilagić: “Srpski režim se još žešće okomio na SDA Sandžaka, razarajući je iznutra instalirajući svoje privatne Bošnjake, davajući im privilegije i moć, inicirajući i pomažući formiranje novih stranaka. SDA Sandžaka praktično je postala regrutni centar za proizvodnju prosrpskih stranaka u redovima Bošnjaka koji nisu mogli u SDA da zadovolje svoje lične ambicije, te za proizvodnju lidera pomoću kojih žele Bošnjake da svedu na vjersku skupinu”, zaključuje Halilagić. SDA Sandžaka i danas je aktivna, na čelu je i dalje Sulejman Ugljanin, koji pod svojim okriljem ima i BNV. U srbijanskom dijelu Sandžaka, pored SDA, djeluju i Demokratska partija Sandžaka Rasima Ljajića i Stranka pravde i pomirenja Muamera Zukorlića.

Sličan scenarij odvija se u Crnoj Gori. Nakon izbora 1996. godine, SDA Crne Gore ima tri poslanika u Crnogorskom parlamentu i 2 u Parlamentu SRJ. Međutim, nakon raskola Mila Đukanovića s politikom Momira Bulatovića i Slobodana Miloševića, Đukanovićev aparat kreće na SDA i Bošnjake, svjestan da mu treba podrška Bošnjaka, ali direktna, a ne preko SDA, koja bi mogla imati previše utjecaja i vlasti. Koristeći se svim metodama, od potplaćivanja do ucjena i prijetnji, režim uspijeva pridobiti uz sebe jedno krilo SDA, Harun Hadžić biva smijenjen. No krnja SDA ne uspijeva opstati, kao ni Hadžićeva nova stranka i gasi se 2002. godine. Danas na političkoj sceni Crne Gore djeluje Bošnjačka stranka, koja je u koaliciji s vladajućom strankom. Ideja Sandžaka potpuno je izgubljena kod političkih predstavnika Bošnjaka, ali i generalno kod Bošnjaka Crne Gore.

SDA Sandžaka i SDA Crne Gore, uprkos današnjoj poziciji i statusu, imale su značajnu ulogu i dale su određene rezultate tokom svog djelovanja. SDA Sandžaka i dalje je na sceni i ima prostora da kroz političko djelovanje i dalje jača poziciju Sandžaka i Bošnjaka u njemu, ali i u cijeloj Srbiji. O postignutim rezultatima razgovarali smo s Esadom Džudžom, donedavno jednim od najutjecajnijih članova rukovodstva SDA Sandžaka i BNV. Vodio je procese uvođenja bosanskog jezika u nastavu u Sandžaku: “Do popisa stanovništva u Srbiji 2002. i Crnoj Gori 2003. godine rješavali smo nacionalna i identitetska pitanja, prava i slobode. Pred kraj 2005. godine bosanski jezik, grb i zastava sandžačkih Bošnjaka, nacionalni blagdani i priznanja ozakonjeni su u Srbiji. Nešto kasnije, tokom 2006. godine, utvrđene su tradicionalne kulturne manifestacije. Školske 2004/2005. godine počela je nastava na bosanskom jeziku s elementima nacionalne kulture i implementacija je trajala do 2012. godine, kada počinje priprema za uvođenje cjelokupne nastave na bosanskom jeziku. Nakon temeljne pripreme, taj model nastave starta 2. septembra 2013. godine. U ovoj školskoj godini cjelokupnu nastavu pohađalo je više od 17.500 učenika u osnovnim i srednjim školama u Sandžaku. Izvršene su sve pripreme za uvođenje studijskog programa bosanskog jezika i književnosti na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru”, kaže Džudžo.

Izvor

#balkan #balkantimes #bosnia #sarajevo #SDA

[socnevesti2018]

OGLASILA SE SUPRUGA Milomira Marića! - https://youtu.be/P8s4BmbFfbY

#Socne Vesti

[cmlmrbl]

🐞Mariana, pained: maybe in another universe, primo.

🐍Carlos: why not this one?

#what do queue think #incorrect quotes #camimira #milomira #cariana #all i do is give cariana angst its such bs i hate myself

[kazorashi]

This is a SumMint collaboration. CamiMira "Don't Go" Inspired by the line in Family Madrigal, "my primo Camilo won't until he makes you smile today"

Left open ended for interpretation. Is it angst? It could be x3

#CamiMira #Camilo x Mirabel #Madrigalcest #kazorashi art #mini comic #MiraMilo #MiloMira #Could be angst #COULDN'T be #Knowing me #It is! #SumMint Collaboration

[mentalnahigijena]

Miloševićeva propaganda nanovo deluje! (nikad ovi pameti neće doći ali nikad!) Povratak Milorada Komrakova na male ekrane poslije više od 20 godina, pokrenuo je pitanje gdje su i šta rade tadašnji glavni i odgovorni urednici, kreatori i podržavaoci politike Slobodana Miloševića, u najmračnije doba za srpske medije, piše beogradski Danas.rs. Komrakov je bio urednik informativnog programa RTS-a za vreme bombardovanja, a direktor javnog servisa je bio Dragoljub Milanović, koji je odležao 10 godina zatvora jer je, kako je navedeno u osuđujućoj presudi, znao da će zgrada RTS-a biti bombardovana ali nije ništa učinio da spase živote 16 zaposlenih, prećutavši tu informaciju. Hadži Dragan Antić zvani Struja bio je na čelu Politike, glavnog uporišta Miloševićeve propagandne mašinerije nakon RTS-a. Za razliku od Komrakova koji je početkom sedmice počeo da vodi jutarnji program na televiziji Tanjug, Milanović i Antić se posle 5. oktobra nisu vratili novinarstvu, ali često gostuju na televiziji, posebno Hepi kod Milomira Marića, iznoseći mišljenja na različite teme. Rade Veljanovski, novinar i bivši profesor FPN-a, podseća za Danas da je među vodećim novinarskim imenima iz devedesetih i Ratko Dmitrović, sada ministar, kao i Milovan Drecun “koji je u rangu ministra”. – Politika tog vremena, politika Slobodana Miloševića i njegove vlasti, nije definitivno poražena nego ima svoj kontinuitet, i to nažalost kako u ponašanju sadašnje vlasti, tako i u ponašanju velikog broja opozicionih stranaka i opozicionih lidera. Sasvim je očigledno da vrednosti za koje su se zalagali vodeći ljudi iz Miloševićevog vremena, a to je nacionalizam, revanšizam, urušavanje zajedničke države Jugoslavije i neprijateljski odnos prema narodima sa kojima se živelo u istoj državi, sada su potpuno dominantna svest – ističe Veljanovski. On dodaje da s toga i ne čudi što se vraćaju i novinari iz tog vremena. – Mi znamo da je Milorad Vučelić bio generalni direktor RTS-a kada je u januaru 1993. iz te medijske kuće oterano 1.100 ljudi. A on je i dalje glavni čovek u Večernjim Novostima. Vidimo da se vraćaju i neki ljudi koji su čak odležali i zatvorske kazne jer se nisu dovoljno potrudili, nisu hteli, ili su slušali naloge iz vrha vlasti da ne zaštite ljude koji su mogli da budu zaštićeni i mogli da ne poginu, kao što se dogodilo sa 16 kolega u RTS-u – ukazuje Veljanovski. Prema njegovim rečima, sve to proizilazi iz toga što politika 90-ih nije pobeđena. Ona se, dodaje, vratila u potpunosti “i mi sada imamo dominaciju takvog pogleda na svet”. Naš sagovornik ističe da niko ne može da objasni realni, profesionalni razlog zašto je Aleksandar Vučić krajem 90-ih bio ministar informisanja. – Nije imao nikakve veze sa medijima pre toga. Bilo je jasno da je na tu funkciju postavljen iz političkih i ideoloških razloga. Tako da njemu lično i ljudima oko njega sasvim sigurno ne može da smeta da se vrate ti ljudi, režimski novinari 90-ih, jer se praktično medijskom promocijom određenih tema, određenih vrednosti, sadržaja i ličnosti, promoviše određena politika – zaključuje Veljanovski. Neka od zaboravljenih imena Miloševićevih novinarskih vedeta prvi je u javni prostor vratio glavni urednik TV Hepi Milomir Marić, i to sa ponosom ističe. – Prvi sam pružio šansu Dragoljubu Milanoviću i Miloradu Komrakovu da gostoju na televiziji i kažu svoju istinu. Nisu oni ubili zaposlene u RTS-u, već NATO. Oni su žrtve – kaže Marić za Danas. Na našu konstataciju da je sud presudio i kaznio Milanovića jer je znao da će zgrada RTS-a biti bombardovana, Marić odgovara sa “ma, kakav sud u Srbiji!” – Sud treba da se stidi te presude. Presudu je naručio NATO, jer im je trebalo da se operu. Nemojmo se zavitlavati. Mi moramo da budemo normalni ljudi. Ja sam bio protiv Milanovića i Komrakova, odnosno načina na koji su uređivali RTS. Ali ću uvek braniti njihovo pravo da žive i da rade. Žao mi je što Komrakova nisam doveo da vodi Dnevnik kod nas, ali konkurencija je bila brža – navodi Marić. Kaže da nije mogao da ubedi Zorana Đinđića da Milanović i Komrakov nisu bombardovali televiziju, nego da je to učinio NATO. Potom dodaje da je Đinđić znao da oni nisu ubili te ljude nego NATO, “ali je pritisak izvršen da ih linčuju i pošalju u zatvor”. – Uvek sam bio na strani progonjenih. Kod nas u Dugi su radili ljudi koji su po 15, 20 godina bili u Mitrovici i po drugim zatvorima. Bili su bolji novinari od onih koji su bili na slobodi – poručuje Marić. Interesantna informacija se pojavila prošle godine, a to je da je bivši direktor RTS-a Dragoljub Milanović već godinama je zaposlen u Agenciji za zaštitu životne sredine. Ovo saznanje podelio je Pokret „Tvrđava“. – U momentima dok traje skandalozno otpuštanje ekoloških stručnjaka u Agenciji za zaštitu životne sredine, za ovakve ljude je Agencija sigurna kuća. Ovo plaćaju građani Srbije. Sa druge strane, ekološka katastrofa napreduje, vazduh nas ubija svakodnevno. Sramotno je da se sklanjaju stručnjaci od integriteta, da „nema dovoljno novca“ za ekologiju u Srbiji, a da ovo plaćaju građani Srbije. Bruka – naveli su tada iz Pokreta „Tvrđava“, koji se inače bavi zaštitom životne sredine. Osim što je osuđen zbog pogibije radnika RTS-a zbog toga što nije preduzeo mere da se zaposleni te noći zaštite i evakuišu, Milanović je bio optužen i da je devedesetih godina iskorišćavanjem službenog položaja bespravno dodeljivao stambene kredite „deficitarnim“ kadrovima RTS-a i tako im pribavio imovinsku korist u iznosu od 27.6 miliona dinara. Pravosnažno je oslobođen optužbi jer tužilaštvo nije uspelo da ovo dokaže. Novinarstvom se više nije bavio, kao ni Hadži Dragan Antić, čiji životni put i uspon u karijeri su posebno zanimljivi. “Radnu karijeru Antić počinje kao perač prozora, a zatim i kao radnik Elektrodistribucije. Izvori navode različita konkretna zaduženja koja je tu obavljao, s tim što se najveći broj njih slaže samo u tome da je radio „nešto oko bandera“. Jedna urbana legenda kaže kako je Vlada Bulatović Vib, nekadašnji urednik beogradske rubrike u „Politici“, za njega govorio: „Skinuo sam ga s bandere, i ako ne bude bio dobar, vratiću ga na nju.“, navodi se u tekstu Vremena gde je analizirana njegova karijera. U Politici je na početku pisao saopštenja o tome koji će deo grada ostati bez struje, pa je tako i dobio nadimak Struja. Vrtoglav uspon u karijeri doživeo je poznanstvom sa Marijom Milošević, ćerkom Slobodana Miloševića, sa kojom je kasnije postao i blizak prijatelj. Upitnog obrazovanja, postao je glavni i odgovorni urednik Politike, na čijem čelu je ostao sve do pada Miloševića, piše Danas.rs. Hadži Dragan Antić: Ne bavim se više novinarstvom Hadži Dragan Antić kaže za Danas da se nakon petooktobarskih promena više nije bavio novinarstvom. – Imam izdavačku knjigu. Izdajem svoje i tuđe knjige – poručio je Antić. U avgustu 2005. izjavio je da od 5. oktobra stalno letuje. “Ili sam na Kubi, ili na Mediteranu. Za to sam mnogo zahvalan DOS-u koji mi je učinio veliku uslugu kada sam ostao bez posla. Sada neprestano mogu da odmaram“. Na pitanja o poreklu novca, odgovarao je da je štedeo tokom 40 radnih godina. Inače, njegovo ime u medijima vezivano je i za šverc cigareta.

[prijedor24]

Jusuf Arifagić je preživio tri zloglasna logora: Milomiru Mariću treba zabraniti da govori, neka dođe u Kozarac da vidi gdje je ubijeno šestero braće

Istinu o logorima Keraterm, Omarska i Trnopolje utvrdio je Sud u Hagu, stotine ljudi je svjedočilo, kaže Arifagić Srbija kao država trebala bi reagirati i kazniti Milomira Marića za širenje jezika mržnje, takvim ljudima treba zabraniti djelovanje u javnom prostoru. To je za „Avaz“ kazao Jusuf Arifagić, koji je preživio tri prijedorska logora, komentirajući skandalozne  navode iz emisije TV Happy…

View On WordPress

[mimora47]

Gresni Miloje gostovao u Cirilici kod Milomira Marica

[balkanin]

Strajo Krsmanović: Nada i entuzijazam

Strajo Krsmanović: Nada i entuzijazam

Umjetnička galerija BiH se, kao i druge institucije kulture, povinovala odlukama Kriznog stožera i u potpunosti obustavila rad od 18. 3. ove godine. Osim dežurstava  i brige za sigurnost Galerije i sigurnost depoa, sve druge aktivnosti su obustavljene. Odgođene su, do daljnjeg sve izložbe, među kojima i ona Milomira Kovačevića Strašnog, a iskoristili smo ovo vrijeme za određena programska i…

View On WordPress

#budžet #Strajo Krsmanović #Umjetnička galerija BiH