Tumgik
#Ti si moje mirno more
Tumblr media Tumblr media
Manga: Assassin x Cinderella
152 notes · View notes
hipigram · 2 years
Text
Šaljem ti ljubav.
Strpljenje.
Zagrljaje.
Najjače i najvoljenije.
Ti si moje mirno i nemirno more.
Mirno more je lijepo, a nemirno je strašno.
Ali kakvo god, more je ljubav.
Strašno je kao i ljubav.
Jer kad je osjećamo, ljudska duša ne vjeruje da se njoj događa.
Jer se plaši.
Plaši se da nije istina i da će sutradan nestati.
A neće.
Tu je ljubav.
Tu je more.
Tu je mir i nemir.
Tu si ti.
@hipigram
28 notes · View notes
untramonto-allalba · 3 years
Text
Vorrei baciarti, mentre ascoltiamo il mare.
351 notes · View notes
Text
ponovo iste ulice
kojima sam već prošla
tvoje ime je na usnama
demonima prošlosti
kažu bolje Đavo koga poznaješ
ti imaš krila anđela
samo jedna strela bi me ubila
emocije su moja
Ahilova peta
budiš ih iz zimskog sna
vidiš li, ovim putem već sam prošla
naučila sam da bajke nisu moje
Snežanu nije ubila jabuka
već naivnost
poverenje
zašto ti pružam ruku ako me je izdaja već jednom otrovala?
činiš da zaboravim, a to je opasno
mogla bih ponovo izgubiti razum
ludost je raditi iste stvari, a očekivati drugačiji rezultat
zbog tebe bih vrisnula:
„briga me,
vodite me u ludnicu!”
popiću otrov ako ga kriju tvoje usne
hoću u tvoj mrak
nisam kao druge devojčice
mogu kao Julija za ljubav umreti
kocka je bačena, a ulog je velik
ovoga puta stavljam sve karte na sto
s tobom ne umem drugačije
otkucava ponoć, a bal tek počinje
plesaću kao da znam korake
skinuću sve maske,
pred tobom skidam i kožu
u očima Lepotice, ni Zver više nije Zver
vidiš li da sam pitoma,
rane su zarastale dugo i sporo
tebi u ruke dajem sve noževe i pištolje
ako sve radiš tako lepo,
tvoje ubistvo biće najlepše
šta je život sa sigurnosnim pojasom?
pancir ne čuva srce kada ga slomi logika
sanjam avione koji se ruše, a kad se probudim smejem se iz prkosa
bar sam letela!
bar sam letela!
namerno baš
zaboraviću padobran
ako želiš, uhvati me
možemo zajedno da ukrotimo oblake i Sedmo Nebo
zamisli tu moć,
pred nama bi drhtale galaksije
usudi se
zaplovi sa mnom kroz Svemir
u ovim talasima vidim mirno more
u tvojoj blizini imam ključeve kosmosa
sve je jasnije
obala si
pusto ostrvo koje ne želim napustiti
slike iz sanjarija, reči iz dečjeg dnevnika
ljubim te oduvek, ne znajući ti ime
prepoznaj me
ne traži dalje
svi putevi vodili su baš ovde
brodove nek bezbedno odnese vetar
u mom snu sa tobom,
pesma sirena je nečujna
čini se
sve nestaje,
sav strah nestaje
otvaram oči i najednom
tu smo mi
tu si ti
- Katarina
50 notes · View notes
faktoum · 2 years
Text
Sjećam se, onog trenutka u kojem nisam mogla pronaći odgovarajuću, ispravnu riječ koja bi mogla objasniti koliko te volim, je li.
Danima sam, tražila u knjigama onih kojima su voljeni ljudi bili inspiracija, tu neku riječ.
Samo da ti kažem, kakvu pojavu budiš u meni.
Mnoštvo slobodnih leptira,
Mirno more
Odsjaj zvijezda
Vulkan
Sudar planeta
Zaustavio si ratove mojih misli
I pucao u moje srce.
7 notes · View notes
hladnokrvnaubica1 · 3 years
Text
Tumblr media
ti si moje mirno more..💙
22 notes · View notes
svemir-u-glavi · 3 years
Text
Znaš, teško se prebole ljubavi u kojima daš celog sebe. Dušu, telo, prepustiš misli i srce nekom, u početku potpunom strancu, strancu koji u tebi probudi emocije za koje nisi ni znala da možeš da osetiš. Strancu koji je u tvoj sivi svet uneo boje za koje nisi ni znala da postoje, i malo po malo ti se uvukao pod kožu. Kako da prebolim kada znam da si me voleo više nego bilo koju drugu devojku pre mene. Znaš, posle tebe sam upoznavala mnoge koji su se kleli u svoju ljubav prema meni, klečali preda mnom, govorili da nikoga nikada nisu voleli kao mene, ali, znaš, nisam im verovala. Ti meni to nikada nisi rekao, a nekako sam osećala, znala da sam da sam ti posebna, one noći kada si mi jecao na slušalici, jer te je bolela svaka moja reč, znala sam da me voliš kao što nikada nisi voleo. I za to nisu trebale reči, trebalo je samo da ti čujem glas, uzdah i taj sitni jecaj koji je otkrio sve što osećaš, mili. Kako da prebolim kada znam da ni jedna posle mene neće znati koji je omiljeni film tvoje mame i neće je zanimati zašto je tvoj otac imao operaciju jetre 90ih. Kako da prebolim kada si me kao malo dete gledao, i grlio jako kao da će me neko ukrasti svakog trenutka. Kako kada ti znam mesto svakog od 26 mladeža koje imaš na licu. Nije to ljubavi, ljubav koja se lako briše. Iako kažeš da me više ne voliš, i kažem da te više ne volim, ne možeš izbrisati osećanja i uspomene. Ne možeš izbrisati da te/me znam/š kako dišeš/m i koji izraz lica ima koje značenje. Prošlo je 4 meseca kako te nisam čula, a 8 kako te nisam videla, i prolazi me znaš, rana na srcu zaceljava, neko drugi boji moj svet drugim bojama, ali ni jedna boja ne liči na tebe, mili. Njemu se svidjaju moje govorne mane, bezobrazne opaske, čudan hod i malo veći nos, ali ga ne volim. Srce mi je davno ostalo kod tebe i ne da se. Kao da zna da ćeš se pojaviti, doći i ponovo preuzeti kormilo i biti moje (ne)mirno more. A ko zna, možda bih i volela to, ali ćuti, ne daj emocijama da te preplave. Pusti, ko zna zašto je to dobro, da se volimo, a nemamo.
Kako da prebolim kad (te) volim?
7 notes · View notes
kanye-spika · 3 years
Text
Ti si
Ti si moje mirno more,  moja luka,  Ti si moja prva jutarnja kava,  moja žlica šećera.  Ti si moj svjež zrak,  moj kisik.  Ti si moje cvijeće u proljeće,  moj plavi tulipan.  Ti si moj spas,  moja hrabrost.  Ti si moj tjedan i moja sekunda.  Ti si moja zadnja pomisao u danu,  moj san.  Ti si dio mene. 
12 notes · View notes
tijana91 · 3 years
Text
Ti iz mog ugla
Ti si bila moje naj bolje prvo detetivsko posmatranje posle i slučaj rešen. Posmatrala sam te do naj sitnijeg detalja. Iz hiljadu uglova. Zato sada znam osetiti; Kada si tužna. - Znam. Znam te. Znam i kada si se onda smejala da ti se tako jako plakalo i vrištalo na sav glas. (ali ipak nisi) Znam kad si mirno spavala, a i kad su te noćne more preznojavale. Znam i to da si mnogo puta glumila da si jaka, a u sebi si bila toliko jako i duboko raskomadana na delove. Znam i kad si pila i patila zbog mene na svoj način. Samo zato što ja kreten nisam tu. Znam te kako hodaš. Znam i kako si me skenerski gledala dok si izbegavala pogled moje lukavosti i postiđenosti. Znam i kada se namerno umaraš na poslu samo da izbaciš negativne misli, probleme i nervozu iz glave. Znam i za tvoja skrivena koketiranja ali dobro to ti je urođena deformacija. Nesevesno radiš te neke sweet stvari.
Znam nepogrešivo da si se predobro ljubila te noći u Avgustu, držala me za ruku i bila; Jebeno neodoljivo lepa i nasmejana.
1440 minuta bilo je naših kao i onih 86400 sekundi koje su proletele pored nas u trenutku moje srće, blokade i zbunjenosti sa sve tvojim pečatom na usnama.
Ps: I mojim tragom ujutru na tvom vratu.
- Ti ćeš zauvek nositi titulu "posebne žene"
Bilo kako bilo.
T.T.
22 notes · View notes
suzegracije · 4 years
Text
ti si moje
mirno more
i moja poezija
— 𝐸.
316 notes · View notes
ultravioletna · 3 years
Text
SENSIZLIK
Da sam te poljubila, kad sam te videla, sada mi možda ne bi gorelo pod nogama kad god te se setim. I možda bih ti pevala sve one pesme s emocijom kakvu imam kad god ih pevam misleći na tebe a takve bi uzburkale i mirno more. Dani ne bi bili  obojeni paklom i cigarete ne bi mirisale  na eukaliptus kafa ne bi  bila turska nego bih pila frape od banane ali od kad te nema banane mi služe samo da ukrase boje moje sobe baš čudno jer ih obožavam ali se neretko setim da ih obožavaš i ti sve bi ovo bilo tiše i sve bi ovo bilo manje kliše samo da sam te poljubila u Nišu onog ponedeljka kad meni ništa sem tvoje kožne jakne i tvog širokog osmeha nije imalo smisla ali ja te nisam poljubila i ja ti nikada nisam rekla da su se svi grčki Bogovi toga dana borili da krenem ka tebi i dodirnem te onako kako si i ti mene bez dodira dodirnuo ali ja nisam ja sam se nonšalatno okrenula i nasmejala svojoj sudbini pomalo i Bogovima jer sam mislila da mogu, haha da mogu bez tebe o, kako li se sensizlik  tada nasmejao kao i sudbina kao i ti svi ste vi znali i jedini ste znali istinu da ja  bez tebe ne mogu. 03/11/20 ultravioletna
15 notes · View notes
Tumblr media
Manga: Yamada-kun to Lv999 no Koi wo Suru
248 notes · View notes
misternikola · 4 years
Text
ti si moj dobar dan.
ti si moje
mirno more
i moja poezija
— 𝐸.
26 notes · View notes
zelenooka07 · 4 years
Text
Koliko su puta moje usne izgovorile "Nesuđeni moj,samo da si mi ti srećan." Koliko su puta moje usne zadrhtale kad bih te videle sa nekom drugom. Koliko bi puta moje oci zamaglile dok gledam tebe. Koliko bih puta isplakala more suza zbog tebe. Koliko puta mi je tvoja sreca izazvala osmeh na lice. Koliko bih puta sedela u sobi i plakala,a kad neko uđe u sobu obrisala suze i nasmejala se. Koliko bih se puta pravila da spavam da majka ne bih vidjela da placem. Koliko bih puta izgubila volju za zivotom. Koliko puta bih odbila svakog zbog tebe. Koliko bih Boga molila da mi budes dobro i da mi budes srecan. A koliko bih se ti puta setio mene??? Hm, ni jedan put... Koliko bih ti puta plakao zbog osobe koju volis?? Koliko bih se ti puta molio Bogu za nju?? Koliko bih puta tebi usne zadrhtale kada je vidis pored drugog??? Koliko bih ti puta oci zamaglile dok je gledas??? Koliko bih bio srecan kad vidis da je i ona srecna??? Da znam,tvoj bih odgovor bio negativan. E pa vidis nesuđeni moj u tome je velika razlika između mene i tebe. Ali ja te volim bez obzira na sve. Zato,mirno spavaj i veceras mislim na tebe.🤞🌏
2 notes · View notes
bojesvemira · 5 years
Quote
Ti si moje sunce, zvijeda koja sija, biljka koja klija i vjetar koji prija. Ti si moje mirno more, moja poezija, s tobom vazda komedija, ti i ja smo kohezija.
Helem nejse – Debili
118 notes · View notes
cloudcumulonimbus · 4 years
Text
Ne mogu da ti kažem
Ne znam koliko sam samo puta uhvatila sebe kako izgovaram '' Ne mogu da ti kažem'' rečenicu i ponekad stvarno mrzim sebe zbog toga. Šta je to što ne mogu da ti kažem i zašto ne mogu da ti kažem?
Sezona 2  
(To je uvek bilo tu)
Kada smo prestali da se čujemo, nisam imala predstavu o vremenu. Nemam pojma ni kako a ni kada se to dogodilo. Sećam se samo da sam prestala da pišem, a baš volim da pišem, kakva god to sranja bila, te priče su deo mene. Zašto sam to oduzimala od sebe?
Ugasila sam sve društvene mreže i pomislila sam : '' To je to, nema dalje.'' . Nisam želela ništa da vidim. Nisam želela ništa da čujem. U tom trenutku mi je samo bio prioritet da zaboravim. Sada kad se vraćam u taj period, osećam da je sve na neki način bilo mirno. Postojao je jedan obrazac koji se ponavljao i svaki dan je da ličio na prethodni. Potpuno bezlično. Glumatanje sreće. Kako neko može glumiti sreću? Samo da bi odao sliku savršenog života, iako je taj isti život bio daleko od savršenog. Avioni. Fensi žurke. Luksuzni hoteli. Opet avioni. More. Bazeni. Apsurdne večere koje bi koštale kao moja garsonjera. Da bi na kraju dana legli u isti kreveti bez trunke strasti imali seks, jer je i seks deo veze i mora se ispoštovati. Ako bi me iko ikad nekad pitao da li bih radije umrla od gladi ili bez strasti, bez razmišljanja bih odgovorila da želim da umrem od gladi.
To je bio okidač svega.
...
Ne znam da li su duhovi stvarni, ili da li i živi ljudi mogu biti oblik duhova. Onih duhova koji su i dalje negde, u tvom malom mozgu. Čuvaš ih tamo zaključane, daleko od svih. Ali se nekad taj isti duh izbori da izađe odatle, pokida sve moguće lance i katance i stvori se direktno tu ispred tebe, dok su ti oči još zatvorene. Pojavi se u onom trenutku dok je tvoj (tadašnji) dečko još uvek u zidovima tvog vlažnog mesa, samo da te podseti da je jedina prava strast ona koju sam imala sa njim. Ne pričam  o onoj suvoj, gruboj strasti već onoj gde se potpuno povežeš sa osobom. Isprepleteni kao lotosov cvet.
Merkur u retrogradu  (kao izgovor za sve)
Da li treba verovati u atrologiju i sva ta sranja za koju samo dokoni ljudi imaju vremena nisam nikada bila sigurna, ali svemir je odlučio da se opet vratim na kopno i napustim brod koji je svakog dana sve više i više tonuo.
Kažu da ti Bog u život šalje samo i isključivo osobe koje su ti potrebne u životu, ili osobe kojima si ti potreban. Da li je to Bog, astrologija, sudbina, svemir, ne znam. Ali nešto što će me opet vratiti na početak saznaću za tačno 8 meseci.
...
Novembar. Tvoj mesec. Nikad nisam zaboravila kada ti je rođendan. Ne znam ni da li je koicidencija to što živim u stanu sa brojem 17. Ok, preuveličavam, iako bih volela da verujem u to.
Verovatno ti nikada nisam rekla, ali prozor u sobi je moja jedina oaza mira. Zašto voliš moj prozor? I to još preko instagrama. ''Remetiš mi mir!'' , pomislila sam. To srce na mom prozoru mi nije dalo mira, danima. Nisam mogla da izdržim pritisak (retrogradnog, jebem ti, merkura) i grubo sam ti odbrusila - ŠTA HOĆEŠ? Iako sam duboko u svom srcu znala da ne želim da budem gruba. Ne prema tebi.
Pre 2 godine pomislila sam kako te vidim poslednji put i gotovo sam bila sigurna u to da je poslednji.
Ali...
Moje zgrade nema ni na mapi, očigledno. ’’ Ma zajebavaš me, kao i uvek.’’ Tek kada sam izašla iza ćoška, bilo mi je jasno da si zaista morao da se vrtiš par krugova kako bi pronašao moju zgradu.
Srce mi je stalo. Još uvek pamtim onaj tvoj prodorni pogled pomešan sa milion emocija. I eto te opet. Tu. U stvari, eto mene opet. Tu. Ne pamtim da li sam ikada u životu bila toliko nervozna. A kada sam nervozna vičem. I mnogo gestikuliram rukama.
Bože. Ne daj mu da primeti. Naravno da jeste. Smeje mi se. Ili se smeje tome što radim.
Vratio se onaj duh, davno zaključan. Bilo je dovoljno da te pogledam u oči i da shvatim da naša strast nikada nije izbledela. Ona strast koja te čini živim, kada je sve oko tebe beživotno. Mislim da su mi od svega najviše nedostajale tvoje oči, jer ne govoriš mnogo, a kroz njih mogu videti sve. Tebe. Sebe. Ili mi je nedostajalo da vidim sebe, kroz tebe. Da vidim bol, patnju i sve ono što se u nama skupljalo godinama, na dve različite strane. Ti sa svojim bolom, ja sa mojim, sada jednako pomešanim. Imala sam oscilacija kada sam želela da odem. Stvarno jesam. Ali nisam mogla. Bar ne kada vidim nešto što drugi ne vide, iako ni ti to ne želiš da priznaš.
Da li ja trebam tebi ili ti trebaš meni, ne znam. I ne plašim se da saznam. Ne mislim na vezu, ne mislim na seks. Mislim na čudnu povezanost, između nas, koju do sad nikad nisam iskusila. 
Na kraju svega...
Još uvek se sećam kada si prvi put došao u moj stan. Bila sam toliko postiđena. Medju svim tim crnim zidovima koji su bili išarani sa hrpom buđi, bio si jedina svetla tačka. Dok se smeješ, ili dok spavaš.
Moju oazu mira sad krasi tvoja pepeljara, baš tu na mome prozoru. Imaš svoje mesto u mom stanu od 11 kvadrata, na mestu gde počinje moj mir. I onda shvatim.
Ne mogu da ti kažem da si ti si deo mog mira i mog haosa.
1 note · View note