#san snova

[foxeia]

San Snova

#foxeia

[pogledomdosrzi]

Poljupcima do snova

Snovi

Jesu li to samo prikazi u glavi

Što ti se javljaju

Kada se java čini kao potpuno druga dimenzija

Je li to bajka prekinuta izlaskom sunca

Cvrkutom ptica

Nježnom rukom majke

Što te budi da ne zakasniš

Ali to su zasigurno i košmari

Koji se napokon završe

Onog momenta kada ni srce

Ne može pritisak izdržati

Kuca kao ludo

Pa te buka njegovog rada budi

I ti tek tada osjetiš

Kako sa tebe sve kipti

Mada

Šta je sa nekim drugačijim snovima

Doduše, neko to snom ne bi ni nazvao

Ali u momentima kad se takvi doživljaji žive

Ne možeš ih ničim drugim nazvati

Sem snovima

Riječi je teško zapamtit

Bar meni

Ali pogled

Izraz lica

To rijetko kada napusti sjećanje

Ne znam koliko vremena bi trebalo da prođe

A da zaboraviš kako nečije oči izgledaju

Uplakane

Željne utjehe

Kako nečiji prijekoran pogled

Umije da sasiječe

A kako oči koliko god hladne boje bile

Katkad bivaju toplije i od najjače vatre

A tek pričati

Šta samo jedan

Jedva vidan

Taman i mutan prizor

Usana

Može da probudi

Sjećam se večeri kad smo se prvi put poljubili

Mada nije riječ sada

O samom susretu usana

Koliko je o mom osjećaju u duši

Kad sam došla kući

Eh to se zovu snovi

Takvo stanje u svojoj glavi

Ne mogu nikako drugačije okarakterisati

Kad sam se i sama u tim trenucima pitala

Pa Bože jesam li ja sanjala

Spoj najosjetljivijih i tvojih i mojih dijelova kože

Je bio glavni čin

Ali prizor koji je prethodio toj čaroliji

Zahtijevao je pozor u mojoj duši

Da stanem

Da predahnem

Da povjerujem

Kako se neki san može i dotaknuti

Kao što sam ja tvoje usne milovala

Pitajući se zašto me tako gledaš

Baš zato kažem kako poglede uvijek pamtim

I čini mi se kao da će mi to ostati uvijek u glavi

Gledaš me svojim plavim očima

I iako im ne vidim boju

Podsjećaju me na morske noći

Jer svojim mirnim pogledom

Uspio si da u meni probudiš

Osjećaj sigurnosti

Kakav sam imala baš u tim noćima

Na klupi pored mora

Jedva budna

Umorna od valova koje sam preplivala

Prethodnih sati

I ti me gledaš

I baš zbog mira koji osjetiš

Velikodušno mi ga na dugim trepavicama nudiš

Ja osjetim potrebu

Ogromnu želju

Da te poljubim

I to i učinim

Pa se poslije kući pitam

Jesu li to samo bili snovi

Čak i naredni dan kad s tom slikom

Ponovo zaspim

Budim se nesigurna

Šta se zapravo i desilo

Ali onda poljubac se opet ponovi

U čelo

Na kapcima oba oka

Na porama vrata ispod uha

Rubovima ključne kosti

Jagodicama i zglobovima prstiju

Na vrhu ramenjače

Prekrivene mekanom tkaninom

Šarene košulje

Dok vjetar puše

I nanosi tvoj miris meni u njedra

Ja opet ne znam je l' sanjam

Te koji god odgovor je tačan

Ne želim da zadugo budem budna

#citat #citati #ljubav #ljubavna poezija #love #poem #poezija #poetry #love poem #love quotes

[oneshyperson]

sve je dobro dok me neko iz ovog mog malog grada u kojem se svi znamo ne prepozna na tumblr-u i skonta da sam to ja, a konačno sam našla aplikaciju bez da se bojim bilo šta objaviti i repostat a da me neko ne "osuđuje". jedino što se mogu nadati znajući ljude iz svog grada jeste da ne koristi puno ljudi iz njega ovu mrežu🙃

ps: mislim da je ova aplikacija i društvena mreža dosta normalnija od svih "popularnijih" mreža i može se naći više normalnih stvari za nas normalne ljude nego na bilo kojoj drugoj. ovo je stvarno san svih snova🫶🏾

[zodijak]

Java s tobom je ljepša od tih snova

Užasavao sam se ideje da si san mnogih

Zanemarujući da te i ja ponekad sanjam

#poezija #poetry

[poeticlicense12345]

nešto iz još jedne nikad dovršene zbirke poezije "Skoro Pa Tanka".....

Spremam Se Na Put

Prekrasna riječ

Daje pečat mome snu.

Otvaram oči,

Bacam teški pokrivač.

Spremam se na put.

06.05.2004.

Mrtav STEREO

Kritičan smijeh,

Kratkovidna opcija,

Dva do tri piva,

Uštogljena misao.

Životni MONO.

07.05.2004.

Zaslužen Papir

Kupit ću pero

I vrećicu duhana.

Pobjeđen otrov,

Zadimljene riječi.

Zaslužen papir.

23.09.2004.

Zamišljeni Zid

Sitno zamišljen

Na sred ulice stoji

I nepomično

Strancu priča priču o

Naglom zavoju.

14.09.2006.

.....

nasmiješi se

mojoj ljubavi draga

ja sam okrunjen

sivom i smeđom plahtom

biti ću tvoj frend

07.10.2006.

.....

pali gorak žar

u grlima tijesnim

mi jesmo djeca

sunca, i ostavljena,

zaboravljena

16.11.2006.

Potraga (Budan)

Bježim panično,

Licemjeri režu vrat.

Moje su noći

Neprospavane krigle.

Bdije mjesec mlad.

20.02.2007.

Sunce Na Zalasku I Bura Na Groblju Dan Nakon Sprovoda

Ponedjeljak je,

Dan nakon jučerašnjeg

Dana nedjelje

Kada se okupiše

Zbunjene suze.

Miris groblja na

Brijegu, nepoznatih

Grobova je tu,

Predvečernji težački

Preteški kapci

Zasuše selo.

Divnih li tužnih ljudi

Okupljenih tu

Kraj Glavice a ispod

Gole Dinare.

Razlog za reći,

Okupiti se, nije,

Veselja nema.

Hodamo u sjenama

Uz gluhe suze.

Dan nakon jučer.

Ponedjeljak, kad je ta

Bura počela

Nositi spomenike

A mi kraj groba

Stali pognuti,

Stojimo nepomično,

Stali pognuti,

Stojimo nepomično

Pognute glave.

02.02.2008.

Na Dlanu Tinta ..... (Govori)

zaspao je on,

klaun crvenog nosa,

usnuo je san,

u ogledalu sjaji

lice pijano,

prekriveno i

namazan mu je njegov

nos čudnovatim

krikom koji govori:

“skini ožiljke

i obuzdaj se,

zaboravi sve što znaš

bar na trenutak

jer nisi došao tu

da se umoriš!

probudi se iz

nenaspavanih snova,

pruži si ruku,

sam na ovom svijetu

nisi sam ni mal.

pozovi se na

bitku, rat tek počinje,

podigni ruku

i zamisli oružje!”

na dlanu tinta .....

03.02.2008.

text author: Klaun Van Trenda

#art #umjetnost #poetic license #pjesnička sloboda #poetic #license #pjesnička #sloboda #poetry #poezija

[cvjetovi-zla]

21. kolovoza

Uzalud pružam ruke za njom ujutro, kad se budim iz teških snova, uzalud je noću tražim u svojoj postelji, kad me neki sretan, nedužan san zavara kao da sjedim kraj nje na livadi i držim je za ruku, koju prekrivam tisućama poljubaca. Ah, kao onda još napola u bunilu sna tapkam za njom, pa me to osvijesti - bujica suza navre iz moga tjeskobnog srca, te beznadno plačem u susret mračnoj budućnosti.

Patnje mladog Werthera

[lifeinbooks]

Voljela bih da si otišao od mene zbog druge. Da si iznenada sreo veliku ljubav nisi odolio. Da se pojavila bivša djevojka nikad zaboravljena. Da se ostvario vječiti san o djevojci iz snova. Zaista Voljela bih da si otisao od mene zbog druge. A ne zbog mene.

#lifeinbooks #odlazak #otici #zaboraviti #krivica #krivnja #citati #tekstovi #croatia balkan #balkan tekst #balkanskicitati #balkan

[iamkostaa]

zelim ti nesto napisati, ali nemam reci.

ne znam gde da pocnem, kako da pocnem.

a ne umem ni da objasnim, sta je a sta nije, zasto je ovako a ne onako.

ne znam dal me nisi prerano sreo, ja sam previse uplasena, previse tuzna a mozda i previse tudja.

ti si moj san, osoba kakvu zelim pored sebe imati.

ali nekako sam ja u proslosti, volela pogresnje ljude.

davala komade sebe ljudima koji neznaju da cene.

padala u ruke, koje nisu bili namenuti za njih.

zaljubila sam se u oci, koje nemaju ljubav u sebi.

investirala svoje vreme, za osobe koje nikad nisu imali to isto za mene.

i kako da objasnim sada,

zasto se plasim.

uspomene na ljubavi, su mi pretezno lose i plase me.

tebi zelim da dam, a ne znam kako.

imam strah od svega sto ovo moze da donese.

a zelim da zajedno izborimo se,

jer tvoja prisustvo je to, sto zelim.

moja glava zna da si ti ta osoba.

ali moje devojacko srce, je toliko uplaseno i tuzno,

ne zeli da joj se to ponovo desi.

i pisem ovo sebi, da shvatim da se trebam usuditi.

nema nista lose u tebi,

pa i da ima,

ubicu se za ovo.

jer ti si taj,

moj lik iz snova.

[movienized-com]

San snova

San snova (Serie 2023) #MarkoBraić #TeaŠimić #ArijaRizvić #EmirHadžihafizbegović #FranoLasić #AndrijanaVicković Mehr auf:

Serie Jahr: 2023 Genre: Drama Hauptrollen: Marko Braić, Tea Šimić, Arija Rizvić, Emir Hadžihafizbegović, Frano Lasić, Andrijana Vicković, Ivana Krizmanić, Mila Elegović, Nadia Cvitanović, Petra Dugandžić, Marko Petrić, Slaven Knezović, Josip Brakus, Zlatan Zuhrić, Buga Marija Šimić … Serienbeschreibung: Der Albtraum eines jeden Sportlers passiert unserem Alen Stošić (Marko Braić), dessen…

View On WordPress

#Andrijana Vicković #Arija Rizvić #Emir Hadžihafizbegović #Frano Lasić #Marko Braić #Tea Šimić

[gtaradi]

#duga #Mrtvojezero #OŠŠijana #Pula #VeronikaKošeto

[foxeia]

San Snova

#foxeia

[trijumf-doo]

Posebna ponuda za renovaciju vašeg kupatila – Ograničeno vrijeme! Sanjate li o kupatilu koje nije samo funkcionalno već i pravo utočište mira u vašem domu? [Vaše ime tvrtke] sada vam može pomoći ostvariti taj san uz našu neodoljivu ponudu! Samo za ograničeno vrijeme nudimo vam: 15% popusta na cijelu renovaciju kupatila Besplatno savjetovanje o dizajnu s jednim od naših vrhunskih unutarnjih dizajnera Ekskluzivni paket dodataka kao poklon, za savršeni završni dodir vašeg novog kupatila Zašto odabrati [Vaše ime tvrtke] za renovaciju vašeg kupatila? Prilagođena rješenja: Dizajniramo vaše kupatilo prema vašim željama i potrebama. Materijali visoke kvalitete: Samo najbolje za vaš osobni wellness prostor. Iskusni tim: Naši stručnjaci i dizajneri osiguravaju izvedbu koja zadovoljava najviše standarde. Ne propustite ovu jedinstvenu priliku da pretvorite vaše kupatilo u luksuzno mjesto za opuštanje. Ponuda vrijedi do [datum završetka ponude]. Kontaktirajte nas danas i osigurajte svoje kupatilo iz snova po cijeni iz snova! 📞 095 3884270 čenaPonuda

#PonudaZaRenovaciju #SanKupatila #RenovacijaKupatila #OazaUdomu #Ograni #ModeranDizajnKupatila #ProjektiZaDom #UnutarnjiDizajn #LuksuznoKupatilo #AkcijaPopusta

[jedan-bojan]

Filipa Kljajića 32

Noć je u mojoj sobi, mrak nam topi vrijeme

modra sjeta pada mi na oči

omamljen tobom pišem zadnji stih

na ovoj ploči.

Nemir je moja sudbina, ovo vrijeme usporava sate

dodirujem ti zaspale oči

čuvam tvoj san, ti si zadnji stih

na mojoj ploči.

Hajde, primakni se bliže, ljubi me, ljubi polako

daj, zagrli me čvrsto, dobro je, dobro je tako.

Polako odlazi noć, tramvaj zvani čežnja

noćni radio svira nešto lagano

tiha gitara opet me nosi tebi u san

možda sanjaš nešto posebno

neki film u kom smo zajedno

sjetna zaljubljena djeca, čuvari snova

što još ne žele da se probude.

Rade Šerbedžija

[poeticlicense12345]

NEMIRNO MORE U MENI

More, naročito ono nemirno, je, nekako, uvek na čudan način živelo u meni. Tu vezu ne znam jasno da objasnim osim, možda time, što su neki moji preci , došli u ove krajeve, upravo sa mora, pa se taj gen „zapatio“ i u meni.

Ne znam kako se to dogodilo, možda je došlo vreme da shvatim da sam“žena svojih godina“, tek ovogodišnji boravak na moru kao da mi je otvorio neke dotad nepoznate vidike : bilo je tu : svesti o prolaznosti života, srećnih trenutaka, koje, ponekad, nisam znala da prepoznam, lepote, tuge...svega. Kažu da u životu, naročito u zrelim godinama, iz nas, iz svega što smo godinama, što svesno, što nesvesno „ubacivali“ u sebe, odjednom neka sila, kao sto more izbacuje za olujnih dana svašta iz svojih dubina,koje je bilo pokriveno, ko zna koliko dugo, naslagama peska i mulja, izbaci iz nas sve što smo tu gomilali, kao u neke fioke koje, mislili smo, nikada nećemo ni otvarati i onda, gotovo prvi put, spoznajemo svoju pravu ličnost, prisetimo se zaboravljanih želja, nedosanjanih snova, propuštenih prilika, ljudi koje nismo umeli da volimo, jer se i ljubav, kao i sve ostalo uči čitavog života,onih koji su „otišli“ pre nego smo mogli da shvatimo koliko će nam biti teško bez njih...setimo se tada i planova, mnogo njih, za koje smo mislili da ćemo imati vremena da ih ostvarujemo...

Kao devojčica, mašta mi nije nikad nedostajala, sam zamišljala da sam se, u nekom prošlom životu, ne sluteći da i u ovom jednom koji nam je dat živimo mnogo njih, rodila na moru i gotovo čulno osećala miris mora i četinara, huku talasa koji se nadmeću koji može više prebaciti do obale. Takva „morska“devojčica morala je imati, mislila sam, i neko „morsko“ ime, kao Ena, Iva, Una, Kate, Mare... Ne znam zašto sam uobražavala da te žene sa mora moraju imati kratka imena, jer, mislila sam, ta velika prostranstva i plavetnilo, ta nestavarna lepota, ne“trpi“ još nešto veliko kao dugačko ime. Najradije sam tu novostvorenu devojčicu u meni nazivala Una( jedna i jedina).Moram da priznam da i danas čeznem da se tako zovem.

Moja tadašnja putovanja na more bila su kao odlazak u zemlju „iza ogledala“. Sedela bih zanesena na obali i sve morske plime i oseke sam osećala i u svom „unutrašnjem“ moru. Pretvarala bih se u svojoj mašti u školjku čvrsto pičvršćena uz svoju stenu , koju bih, najpre pripitomila kao Mali princ svoju ružu. Kada bi se ta stena pretvorila u običan kamen, more me je nosilo na drugu, snažnu stenu ,čija bi me nežnost večno čuvala.

Kako sam odrastala, more sam volela na jedan realan način: bila sam uzbuđena i nervozna pred odlazak, predavala sam mu se za vreme boravka, i malo plakala, kao i sve žene, na rastanku. Naravno, uvek je nešto ostajalo tamo, ono što se samo pod tim nebom i pred tim talasima može doživeti. Nekad je ostajala pesma, nikad zaboravljena, kao ona koju sam, jedne večeri čula, na palubi broda, kojim sam plovila: „Ju te san se zaljubija“. Postoji li tuga sa primesama sreće, srećna tuga? Ako postoji, onda je to ono što osećam kad je slušam. Pune su „fioke“ tih uspomena :Frančesko, s kojim sam se čitavo jedno leto sporazumevala samo naslovima italijanskih pesama (koji su uvek tako romantični). Kao“Dio, come ti amo“, Se piangi, se ridi...

Kako vreme prolazi, hvata se neka melanholija oko srca, jer sve više shvatam prolaznost svega, pa i morske čarolije, od koje smo živeli čitave godine. Volela sam ukus soli, na svojoj koži, kosu koja postaje boje zrelog žita, preplanulu kožu...

A sada , sad je sasvim drugo. Posmatram more i pišem, već rutinski, dok, neočekivano ne„provali“ neki događaj iz davnih „morskih“ dana i shvatam da i posle svega „nije umrlo srce“...

text author: Tanja Petrović Krivokapić

#art #umjetnost #poetic license #pjesnička sloboda #poetic #license #pjesnička #sloboda #prose #proza

[trotoarima]

Grejvsova bolest

Intro

Nakon punih godinu dana mojih laičkih nagađanja, relativizacija, odbijanja da testiram krv - to je to. Osećao sam sve simptome hipertiroidizma, ali sam pomislio da je overtraining. Danas mi je dijagnostikovana Grejvsova bolest.

Očekivano, moja najbliža okolina je reagovala relativizacijama, ublažavanjima, mini-predavanjima o tome kako se "sve to drži pod kontrolom", kako "ima i gorih stvari" i tako dalje. Naravno, nisu oni proveli poslednjih šest meseci proučavajući štitnu žlezdu, tiroidne hormone i kliničke slike. Neko bi, s punim pravom, mogao da se pita zašto bih se bavio time? Zašto bi učio od Rundle-ovoj krivi, thyroid inferno prikazu na ultrazvuku, razlikama između kliničke i subkliničke slike? Verovatno zato što sam, još kao mali, izuzetno voleo medicinu. Moj dečački san (u ranoj a i u srednjoj adolescenciji) bio je da postanem hirurg. Gledajući sada iz ovog ugla, previše je faktora bilo da se moj san ne ostvari. I, nekako, kada čovek živi u ruševini svojih snova, nezadovoljstvo i disbalans (da ne kažem nesrećnost) su neminovni.

Moja terapija će biti sledeća:

Tiamazol: Prvih 7 dana: 2x20mg dnevno Preostala 23 dana: 1x20mg dnevno

Propranolol: Kontinuirano: 2x20mg dnevno

Ovde ću pisati i pratiti lečenje, u nadi da će jednog dana ova dijagnoza, tojest simptomi, biti prošlost. Ili da skrenem pažnju ljudima koji imaju istu dijagnozu na doze Tiamazola i tok lečenja.

#Graves's disease

[pesme-mv]

Dok spavaš

(22. 08. 2014)

Gledam kako mirno spavaš

dok ti se poslednji tragovi svesti

sa obrisima senki stapaju u mrak.

Spokojno putuješ putevima snova

slušajući lutajuće cvrčke

što sviraju dok ih žice ne zabole,

a prsti se pretvore u pepeo i prah.

Tvoju siluetu, nejasnu i tamnu

(iako ti svaki pedalj tela dobro znam)

sa slatkim, toplim dahom sa usana tvojih

noćni povetarac pretvara u san.