#k. somov

[portraituresque]

K. Somov - Self portrait in a mirror

#k. somov #self-portrait

[postcard-from-the-past]

"Pastorale", painting by K. Somov

Russian vintage postcard

#old #postcard #postkaart #russian #k. somov #somov #painting #vintage #briefkaart #postal #ansichtskarte #ephemera #photography #photo #postkarte #tarjeta #k #pastorale #historic #sepia #carte postale

[pwlanier]

Konstantin Somov (1869-1939)

Woman and devil

signed in Cyrillic 'K. Somov.' (lower centre)

pencil and ink, heightened with white, on paper

Christie’s

[ruscatontheroof]

"Fireworks" K. Somov (1922)

"Фейерверк" К.Сомов (1922)

#art #painting #konstantin somov #искусство #картина #1922 #константин сомов

[mintmavka]

A modest "reDraw Dragon's Lair screenshot" challenge has turned into a mix of styles ( and the battle with the brush, ill-fitting for the particular lineart style). Among other influences, "The Swan Princess" (1994) and even a painting by K. Somov should be mentioned. The one who guesses the said piece of art, shall get a glass of Est-Est💋

// 🎨 support the artist ( boosty ) //

#toussainttwins #nistana the succubus #palmerinissa #palmerin de launfal #i loaf how palmerin's blush has turned out #stylization

[psikonauti]

Konstantin Somov (Russian ,1869 – 1939)

Cover of collection of poems of K. D. Balmont's "Firebird. Flute Slav",1907

#upl #va #illustration #art #Konstantin Somov

[pretty-weasel]

K. Somov

Harlequin and Death, 1907

#art #konstantin somov #artnouveau #modern art #modern #comedia dell’arte

[rfsnyder]

K Somov

[covjek-casopis]

O BREZI O ZLATOKOSOJ O MOJOJ SMRTI

nitko nije mogao ni sanjati da ću se tako lijepo objesiti o svoju vlastitu brezu ali ja sam se ipak objesio o svoju vlastitu brezu dođoše me gledati moji seljaci dođoše moji intelektualci iz onog lažnog grada–kornjače dođoše svi moji bivši prijatelji sve moje bivše dame ukratko skupi se gomila jedna svakakvih tipova i ja čuh njihove glasove luđak pa što mu bi dobro mu je išlo kroz život znao sam ja vidio sam mu kobca smrti u jednom oku bio je mračan tip i stalno je spavao na mračnoj poleđini neka neka to mu je i trebalo gledao sam ih odozgora tu svu zrelu mrlju od ljudi gledao sam ih ravno iz futrole svoje smrti dobacivao sam im svakakve posprdne riječi ali oni su bili bez ušesa tamo u daljini klokotala je voda moja rijeka šiktala je kroz mene žuta i podatna nosila je smuđeve kornjače i teške somove bože bože kako u vrijeme svog života ljubljah tu rijeku i milo zlatokoso djevojče izvan rijeke mogao sam zbog tog djevojčeta svašta učiniti puštao bih na primjer da cijela rijeka proteče kroz moja usta ako bi to zlatokosa htjela ali zlatokosa to nije htjela zbog toga djevojčeta bio sam u stanju jesti klorofil i divlju repu i miša za repom mogao sam ugristi oh kako sam ljubio to zlatokoso djevojče u vrijeme svog života gomila se zaljuljala došla je policija ali mi nije bilo jasno zašto je došla jer sam ja bio čestit mračan tip pa tako kako dođe i ode zamirisala je rakija obično smo pod brezom nekoć moji bivši prijatelji i ja mlatili rakiju šljokali smo je da su nam i seljaci zavidjeli vidio sam im to u očima u kojima su imali male kotlove za pečenje rakije pio sam sa svim kovačima lažnog novca tu smrdulju ali ne i sa zlatokosom zlatokosu sam čuvao za cio svoj tjeskobni život za cijelu svoju lijepu smrt sebičan sam i u smrti kada se radi o zlatokosoj a bit ću takav i kad me skinu s breze a sjećam se kao da je to bilo jučer došli smo ovamo ja i zlatokosa jednog kasnog ljeta napraviti kućerak maleni maleni kućerak za nas dvoje a poslije i za našu dječicu koju smo imali samo u snovima ja sam kopao kopao kopao rovao rovao rovac jedan duboku i staru majčicu zemlju a moja zlatokosa miksala mi je pića i brisala znoj što je liptao s mog tijela životinje eh što bih ja da nisam imao svoju zlatokosu bio bih siromah i ovdje na vrhu ove breze gomila se pomakla ulijevo bit će da sam im se malo smučio a meni prođe vjetrić kroz rebarca vjetrić iz šume preko puta zlatokosa i ja voljeli smo tu šumu ljubili smo ovu brezu i ja sam se tako jednog dana šaleći se svojim životom a mnijući da je život doista krupna šala i ja sam se tako jednog dana šaleći zakleo zlatokosoj da ću se nekog lijepog dana u budućnosti objesiti o svoju vlastitu brezu učinio sam to zbog obećanja zlatokosoj jer sam za nju mogao sve počiniti pustiti na primjer da cijela naša rijeka proteče kroz moja usta da svi divlji smuđevi naprave staze kroz moje tijelo zbog zlatokose zbog zlatokose nebesa pa ja je ljubim i u svojoj smrti a netko je dolje tako ljupko šapnuo za me da bijah dobri čovjek samo malo pokvaren samo malo nagnut kao sunčani brod samo malo zao i malo prgav i malo markiz mračni i neugodan malo ali bio je inače dobri čalavjek primetnu drugi glas ali je samo malo zaudarao po čudnoj zločestoći bilo je teško vrlo teško s njim imao je svoju vertikalnu hrapavu ideju o životu i to ga je dokusurilo kad vam kažem a ženske su ga panično ljubile prije no što bi ga i upoznale a onda kad bi ga upoznale bježale bi na rub svijeta sve žene tako je bila crna njegova ljubav puna olova i cijankalija a uzimao je uvijek žene prvo u zatiljak u mali mozak i tu je i počinjala ona slatka katastrofa bio je dobar ne može se reći da nije bio dobar čalavjek al ipak malo udaren mokrom krpom po čelenki uvijek je moralo biti po njegovom sjećate se e i baš zato smo ga svi i morali ostaviti na cjediljki mada je ružno ostavljati jake ljude na cjedilu e i žene su ga zbog toga ostavljale nisu birale sredstva za bijeg sjećate se neke su otplivale i rijekom neke bosonoge noćom a neke klisnuše kroz kukuruze i preko leđa onih njegovih odvratnih smuđeva s kojima nas je zavodio samo mu je zlatokosa ostala vjerna zlatokosa koju je najviše mučio svojom crnom ljubavlju sjećate se zatvarao ju je i u brezu ali su se voljeli pateći se ta to je bilo nešto jedino zvjezdano u njegovom lješnjak pušljivom životu ljudiiiii gledajte iz breze curi nešto kao zlatna krv mora da ju je prije smrti strpao u brezu ljudiiiii hik opet miris rakije moja breza izrasla je tu samo zbog moje smrti i zlatokose oni dolje to nisu mogli shvatiti i još k tome da je ova breza davno prije mene u svojoj sitnoj klici sjemenki nosila moju smrt razmislite samo malo u raspršenoj harmoniji kretanja svemira sve ima neki svoj prokleti razlog razmislite samo malo o tajnoj ruci sudbine koja je morala zasaditi ovu jedinu brezu uz ovu rijeku baš tu na ovom mjestu brezu za moju smrt pričao sam o tome vrlo često sa zlatokosom a zlatokosa je plakala plakala pa smo onda oboje plakali plakali a breza je rasla rasla na našim suzama vidjeli smo je naprosto kako raste raste kako izlazi iz naših očiju oj živote oj živote gorak li si gorak gomila se sad već nakresala uvijek to tako biva na nečijoj smrti ljudiiii zagrebimo brezu da vidimo što je u njoj stali su je kidati noktima zubatati ali breza se nije dala bilo je u njoj nešto jezivo čisto što se nije dalo znao sam što je bilo u brezi jedini ja mrtav i umoran skinimo ga s breze ko ticu iz praćke došlo mi je da im reknem ovaj vic ko ticu rekoše iz praćke iz praćke bacimo mu busen njegove zemlje srušimo mu prvo kuću uraaa pijana gomila zatetura prema kući razvališe vrata daske bolno jeknuše prsnu staklo kroz prozor doletje krevet naš krevet zlatokosa zrakom poletješe naše prnje i male uspomene koje skupljasmo u noćima bez mjesečine udarci jedan zid se ruši a cigle bolno jeknuše i zapalili su nam nešto zlatokosa gori pramen tvoje kose koju sam čuvao ponad svog uzglavlja budućnosti ništa nije ostalo od našeg kućerka zlatokosa sve su nam razrušili prah i pepeo a potom tišina tišina tišina gomila je ležala pijana i mrtva na zgarištu zlatokosa da siđem da te otključam i da pođemo graditi novi kućerak na nekom sasvim drugom dijelu planete da krenemo sagraditi novi svijet iz one naše ništice nešto se u brezi pomaklo razomčio sam se i sišao kako si ti moćan čuh glas iz breze kako si ti moćan crni čovječe kao u onoj priči sa sretnim svršetkom viknuh u srce breze baš tako kao u onoj slamnigovoj priči kojoj je pisac napravio sretan svršetak baš tako zlatokosa i s nekom čudnom lakoćom iščupah brezu i s nekom savršenom budućom srećom krenuh kroz polja prema nepoznatom mjestancu na kojem ćemo zlatokosa i ja opet podići maleni maleni kućerak i u kojem ćemo prosanjati sav ostatak vječnosti

___________________________________________

BRANISLAV GLUMAC (1938, Smederevo; Zagreb), iz knjige "MOJ BUDUĆI OTAC OSJEĆA DA GA GLEDAM", 2017.

#Branislav Glumac #Moj budući otac osjeća da ga gledam

[russiansoulvintage]

K. Somov. Set of 17 Vintage Prints, Postcards - 1950s-1980s by RussianSoulVintage

[pretty-weasel]

K. Somov

Columbine’s little tongue, 1915

#art #artnouveau #modern #konstantin somov #comedia dell’arte #carnival