Tumgik
#najlepsi stihovi
Text
Al’ nisam ja ni pola tol’ko loš, k’o što kruže glasine..
Ja imam samo jednu nesreću – uništim sve što dotaknem. Al’ svu svoju ljubav čuvam samo za tebe.
Zbog mene ne plači, suza nisam vrijedan, kasno je da se sada mijenjam…
-Zbog mene ne plači (Na Badnje Veče), Prljavo Kazalište
65 notes · View notes
nevenaobradovic · 5 months
Text
Kaže ti da si razmažena, pa te onda razmazi još više.
- amore🤍
123 notes · View notes
osetivajb · 8 months
Text
opet je avgust.
toplo je.
leto još uvek traje.
a ti već odavno nisi tu.
i u redu je.
stvarno jeste.
srećna sam.
najiskrenije.
i konačno sam shvatila da mi za to više nisi potreban ti.
74 notes · View notes
hidden0effect · 1 year
Text
"strah te pogledati me u oči jer znaš da su pune tebe"
54 notes · View notes
filozofs-world · 1 year
Text
Tako želim da te najsnažnije zagrlim i istovremeno najnežnije poljubim.
Njemu.
23 notes · View notes
pesnik-bolesnik · 1 year
Photo
Tumblr media
⭐️
14 notes · View notes
Text
kad briga o sebi krene da
ti rešava većinu problema
tek ćeš tad da shvatiš da
ne zavisiš puno od drugih
-/trebalo je dosta vremena
59 notes · View notes
tibitrazilakise · 3 years
Text
Pričaj mi o tome kakvu kafu voliš,
kako si proveo dan
imaš li neku traumu iz detinjstva
koji je tvoj strah
Pričaj mi da li si ikada bio povredjen
da li si danas pomazio psa
skuvao ručak i jeo na terasi
i je l i tebe kao mene opekla kopriva
pa si se molio da to samo ona čini
jer i ljudi znaju da opeku
i nikada se ne oporaviš od istih
Pričaj mi o onome što ćutiš
što ti je teško da izgovoriš
Imam celu noć, jedno ćebe
i ogromno srce
i razumevanje
Nemoj da se ustručavaš
neću te raniti
Hajde, pričaj mi
O prvoj posekotini
Prvom životnom padu
O svadji s tvojim roditeljima
O tome zašto si tako nesrećan
o kolaču koji si napravio
sa svojih 12
o ružama koje si ukrao
iz tudjeg dvorišta
Obećavam, neću otići
Pričaj mi,
samo nemoj ćutati
Lakše je sve podeliti sa drugima
I ja možda patim u sebi
kao i ti 🖤
Instagram: ti.bi.trazila.kise
21 notes · View notes
dete-suncokreta · 3 years
Text
Imam sve što sam oduvek sanjala
Kućicu, iz koje se savršeno vidi zalazak
Sobu do ulice, iz koje se čuje kad kiša pada
Sobnu lampu u njoj
Imam tebe, i snove koje sanjamo
Dzigija i mir
Kažeš da ti dušu smirujem
Dok te gledam u polu mraku
Kažem, i ti meni
Volela bih da taj momenat
Ostane zauvek tu
U nama
Crtala sam ti prstima sazvežđa po ruci i nozi,
Od svakog mladeža, i svakog ožiljka,
Dok si čitao knjigu,
Jednom sazvežđu sam dala ime,
I zove se Ljubav.
Neka te Beograd čuva,
Čekam te u kućici gde je uvek Juli,
Sedim na tvojoj strani kreveta,
Uvek deo mene nosiš, a deo sebe ostavljaš. 🌙
77 notes · View notes
s-ljubavlju-t · 4 years
Text
sjećam se kako smo počeli razgovarati,
sjećam se i kako smo prestali. S ljubavlju, T.
421 notes · View notes
littlecandace · 3 years
Text
Sav je delovao nekako nabusito i grubo. Ali imao je široka ramena, i ruke tako mišićave da su zatezale košulju. I dobroćudne oči. Slušao ju je dok je pričala, a njoj se dopadalo da ga navede da se nasmeši.
//Čovek po imenu Uve//
64 notes · View notes
Text
Ako nije srce vruće, sve je nemoguće!
-Glavo luda, Zdravko Čolić
17 notes · View notes
mlada-i-luda · 4 years
Text
"Pusti suze da se slivaju nek' istece sve sto skrivaju na to tuzni prava imaju."
Nije ljubav to//Marija Serifovic
88 notes · View notes
osetivajb · 2 years
Text
Promena
Vremenom prestaneš da gledaš na odlaske kao na nešto tragično. Vremenom se stopiš sa lišćem koje opada i uživaš u prizoru. Posmatraš kapi kiše koje klize niz prozor. Slušaš ritam koraka kako se stišava. Prestaneš da trčiš za prevozom koji ti izmiče pred nosom. Za ljudima isto tako. Vremenom otupiš na bol. Bude ti žao. Ali te ne boli. Vremenom navikneš da ujutru on možda više neće biti tu. I da više nikad nećeš moći da zaspiš u tom zagrljaju, sa njegovom rukom u svojoj ruci. Zagrliš jastuk i već unapred znaš kako da preguraš noć koja se desila toliko puta pre. Vremenom ruke prestanu da ti se tresu. Mora u očima presuše. Ostane samo so. Vremenom prestaneš da primećuješ parove na ulici kako su zaljubljeni i srećni i kako se drže za ruke. Prestaneš da tražiš one poput tebe što šetaju sami besciljno ulicama, sa slušalicama i poslednjom cigarom. Ne žudiš da sretneš poznate oči. Vremenom ti filmove, knjige, Merlina i Balaševića zameni ritam koji uništava bol. I misliš da možeš ponovo sve. I sigurna si. I to je to. I niko ti ne treba. I sunce opet sija. I ti si kao dobro. Vremenom dobro naučiš da lažeš kad te neko pita kako si, jer ti je ukus istih reči u ustima postao zagušljiv i počeo je da zaudara na loš alkohol i jeftine načine da sebi ispuniš vreme. Vremenom poveruješ u svoje laži i ono "Dobro sam" pretvori samo sebe u "Stvarno jesam". Vremenom prestaneš da bežiš na drugu stranu ulice kad ga sretneš, kad ga slučajno sretneš onda kad prestaneš da ga viđaš u svim ljudima koji hodaju isto kao on… i smeju se kao on… i imaju isti takav parfem. Klimneš glavom, nasmeješ se i produžiš dalje. Jer vremenom, zaista i produžiš dalje. U neke nove priče. I nove snove. U neki novi dan. Vremenom prestane sve. Samo ti traješ. I traješ. U inat svemu. I svima. Sama sa sobom. Onako kako najbolje znaš.
142 notes · View notes
hidden0effect · 1 year
Text
"naslijedila sam majčine oči
i očev bijes
njegov temperament te njenu bol
negdje između svega toga nalazi se moje srce
koje mi govori da ne želim bit kao oni
ali što ako već jesam?"
53 notes · View notes
filozofs-world · 2 years
Text
Tumblr media
136 notes · View notes