Tumgik
#knjizevnost
Text
Tumblr media
32 notes · View notes
Text
„A što niko ne upita: kako ti je u ovoj pustoši, kako živu dušu iznosiš iz najdužih noći na svijetu, kako s uma ne siđeš u toj strašnoj rupi? Ne, to niko ne pita, to se nikog ne tiče.”
- Meša Selimović
300 notes · View notes
miss-manoard · 1 year
Photo
Tumblr media
(A.Timchenko: "Grandma and grandpa, USSR, 1960s)
Gde se sad nalaziš pitanje je za kosmonaute jer arheolozi nikada neće naći tvoje kosti Umrla si, a još ne znaš kako, umrla si, a još ne znaš zbog čega Mora da je smrt željna  tebe kao i ja *Rade Šupić*
146 notes · View notes
dostoevskysidiot · 2 months
Text
i niko nikada neće zameniti tebe, baš zato jer si ti zalepio svaki slomljeni deo mene.
- k.
12 notes · View notes
dane-zaboravim · 4 months
Text
Pokušala sam utvrditi tko je od njih govorio. Mrzim govoriti grupi ljudi. Kad razgovaram s grupom ljudi, uvijek izdvojim jednoga i njemu se obraćam cijelo vrijeme dok govorim, a ostali pilje u mene i iskorištavaju svoju nezasluženu prednost. Također mrzim ljude koji vas veselo pitaju kako ste, a znaju da se osjećate grozno i uz to još očekuju da ćete odgovoriti: — Odlično.
Stakleno zvono, Sylvia Plath
7 notes · View notes
lirskarevolucija · 9 months
Text
ne pričam više sa ljudima. "jebat ih", ponavljam sebi. sama hodam ulicom u suton i šutam neki kamenčić čiji zvuk mi pravi društvo. tražim cigarete u džepu, i upaljač naravno koji se negdje zapetljao sa slušalicama i kovanicama. volim ovu klupu, razmišljam dok sjedam. dim cigarete se miješa sa mojim dahom koji se pretvara u paru na hladnom oktobarskom zraku. pokušavam se sjetiti kad sam pobjegla od ljudi, kad su mi se do zla boga smučili. možda ih se plašim, ili se oni plaše mene. plaše se osloboditi se glupih lanaca koji im njušku drže tik uz pod. ponekad, ali samo ponekad ih žalim, to što ne vide ništa osim prljavštine koju sami brišu s poda. gazim opušak i nastavljam šutati neki drugi kamen.
Tumblr media
11 notes · View notes
asweetjane · 6 months
Text
1912. Имао је лепу ћерку, Амазонку. Владала је коњем, љубавником, кловном и црнцем. Оженио се. 1914. Рат. Кловн, је погинуо. Коњ је вукао топ. Црнац је постао поп. Љубавник је отишао у Аустралију. 1919. Коњ је цркао. Кловн васкрсао. Љубавник је умро у Хонолулу. Муж постао слон. Црнац је још увек био црн, збацио мантију и писао песме. Коњ је постао кобасица. 1921. Кловн је поново умро. Муж постао коњ. Кобасицу је појео црнац. 1925. И други коњ је цркао. Црнац је добио Нобелову награду. 1945. Она је још увек била млада. 1999. Утопија…
Бошко Токин, "Утопија"
2 notes · View notes
zlatnoruno · 7 months
Text
Смртоносан је живот, ал смрти одолева.
Једна страшна болест по мени ће се звати.
Много смо патили. И, ево, сад пева
Припитомљени пакао. Нек срце не оклева.
Исто је певати и умирати.
Бранко Миљковић - Балада (Охридским трубадурима)
3 notes · View notes
piezasdealma · 1 year
Text
„Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug...“
Toliko vremena je bilo potrebno da se posle tebe ponovo sastavim, da bi me jednim ovlaš dodirom srušio kao kulu od peska...
Bila bih budala kada sebi ne bih priznala da ne umem da nastavim, da ne želim da nastavim dalje. Utoliko gore što znam da ćemo jedno drugo spaliti do temelja ukoliko nastavimo sa ovom farsom.
13 notes · View notes
velimirovicka · 1 year
Text
U Bagdadu, knjižare na otvorenom ostavljaju knjige na ulici preko noći, jer Iračani kažu:
"Čitaoci ne kradu, lopovi ne čitaju."
Tumblr media
6 notes · View notes
lecattsworld · 1 year
Text
Tumblr media
Miroslav Antić "Hodajući na rukama"
5 notes · View notes
marijave · 2 years
Text
Imaćeš 16 godina samo 365 dana. A mogla bi da umreš sa 17 godina. Kada te tvoja mama pita da li želiš da spavaš u njenom krevetu, reci da. Jednog dana će biti u bolničkom krevetu i tad neće biti dovoljno mesta da to nadoknadiš. Prestani otkazivati planove; izađi i koristi noge dok rade. Ništa ti nije zagarantovano. Prestani da poričeš naklonost. Nikada nećeš moći da voliš nekoga kao tinejdžer. Mnogi ljudi će ti reći da te vole. Nemoj da ćutiš jer ti je rečeno da je prerano. Ako ih voliš, reci to. Budi brutalno, prelepo iskrena. Prestani da romantizuješ stavove „ne treba mi niko“ i „nemam osećanja“. Lakše je steći prijatelje u srednjoj školi nego u staračkim domovima. Prihvati osećanja i intimnost. Ne izvinjavaj se zbog brige i ne dozvoli nikome da te natera da se osećaš krivom zbog nje čak i ako je jednostrana. Tinejdžer si samo 2555 dana, a onda imaš 20. Život nikada ne usporava. Kosti postaju krhke i lome se, ljudi umiru, a srca slabe. Sa svakim atomom u svom telu, živi sada. ❤️
9 notes · View notes
miss-manoard · 6 months
Text
Tumblr media
11 notes · View notes
pagesoflucy · 2 years
Text
planovi za listopad, i like big books 😉
ig: @pagesoflucy
Tumblr media
4 notes · View notes
dane-zaboravim · 1 month
Text
Osjećaj da nikad nije doista živjela u ovom svijetu zatekao ju je nespremnu. To je bila činjenica. Nikad nije živjela. Čak i kao dijete, otkad pamti za sebe, uvijek je samo trpjela. Vjerovala je u svoju prirođenu dobrotu, svoju ljudskost, i živjela je u skladu s tim, nikad nikome ne čineći zla. Neumorno je bila posvećena tome da u svemu postupa ispravno, o tome je ovisio sav njezin uspjeh, i zauvijek bi mogla tako. Nije shvaćala zašto, ali gledajući te zgrade koje su propadale i travu koja se probijala, bila je samo dijete koje nikad nije živjelo.
Vegetarijanka, Han Kang
4 notes · View notes
lirskarevolucija · 10 months
Text
Godinama
Ponekad razmišljam o njemu. Zapravo ne ponekad nego uvijek. Uvukao je se u moje misli poput parazita, nastanio se u mojoj duši pružajući nezgrapno korjenje. Nisam nikad vjerovala u ljubav, u priču o dvije duše koja je neizbrisiva i nepokidljiva, ali ne vjerujem ni sad. Ne vjerujem jer me je izdao. Napustio. Pobjegao. Ostavio. Nazovi to kako hoćeš, ali više nije tu. Govorili su mi da je to bila moja karma koja bi me zgrabila svojim kandžama kad tad.
Krivim sebe godinama kasnije, krivim svoju sebičnost jer sam mislila da ljubav postoji.
Godinama puštam sebi taj film, te trenutke provedene u njegovoj sjenci gdje me je natjerao da svakim njegovim dodirom proživim još jedan život, doživim novu ekstazu, vidim neistraženi dio svemira.
Ne kajem se, ne žalim te trenutke makar bili lažni i sazidani od stakla. Ti zidovi se svakim mojim pokretom urušavaju dublje i dublje u moju kožu tjerajući me da s vremena na vrijeme osjetim nešto.
Tumblr media
11 notes · View notes