#goranus i

[beyondmistland]

Behold the Heirs of the Lion!

Goranus I and his nephew, Eugenius III by Dracona_Arts

Feel free to like or reblog but please do not repost! All rights reserved.

@cynicalclassicist​

#art for mistland #art #fantasy art #character art #character design #writers on tumblr #artists on tumblr #tales from mistland #eugenius iii #goranus i #scotland #arthuriana #arthurian mythology #arthurian legend #arthurian fantasy #kings of scotland #royalty #george buchanan #hector boece

[roehenstart]

List of Monarchs: Legendary kings of Scotland. By Jacob Jacobsz de Wet II.

41. Eugenius II.

42. Dongardus (Domangart Réti, King of Dál Riata; 501-507).

44. Congallus I (Comgall mac Domangairt, King of Dál Riata).

45. Goranus (Gabrán mac Domangairt or Gabrán the Traitor, King of Dál Riata and Ulaid -Ireland-).

46. Eugenius III (Owain mab Urien was the son of Urien, king of Rheged. The historical figure of Owain became incorporated into the Arthurian cycle of legends where he is also known as Ywain. In his legendary guise he is the main character in Chrétien de Troyes's Yvain, the Knight of the Lion and the Welsh Romance Owain, or the Lady of the Fountain, which corresponds to Chrétien's poem.)

47. Congallus II (Conall mac Comgaill, King of Dál Riata from about 558 until 574).

48. Kinnatellus.

49. Aidanus (Áedán mac Gabráin, King of Dál Riata from c. 574 until c. 609 AD. The kingdom of Dál Riata was situated in modern Argyll and Bute, Scotland, and parts of County Antrim, Ireland).

50. Kennethus I  (Kenneth I Keir; Connad Cerr or Connad the Left-handed, King of Dál Riata).

#Jacob Jacobsz de Wet II #gwran wradouc #list of monarchs of scotland #eugenius ii #dongardus #domangart réti #congallus i #comgall mac domangairt #goranus #gabran mac domangairt #gabran the traitor #kingdom of ulaid #kings of ireland #kingdom of ireland #king of ulaid #eugenius iii #owain mab urien #arthurian literature #ywain #arthurian cycle #congallus ii #conall mac comgaill #kingdom of scotland #george buchanan #kingdom of dalriada #rerum scoticarum historia #kennethus i #kenneth i keir #connad cerr #connad the left handed

[radiogornjigrad]

Uz odlazak pisca Gorana Petrovića

Goran Petrović poigravao se stvarnošću sa veličanstvenom predanošću i ozbiljnošću – filozofski i simbolički, stvaralački i čitalački. Piše: Vladislavaa Gordić Petković (Nova.rs) Kada sam Goranu Petroviću čestitala nagradu „Vladan Desnica”, na moj SMS odgovorio je sledećim rečima: „Da budem iskren, ja sam se uplašio ovolikih nagrada. Svakakve dobrolije. Nije greška, naučio sam telefon da i ta reč…

View On WordPress

#goran petrović #vladislava gordić petković

[zoranphoto]

Đoković nije mogao zaustaviti suze: Teški trenuci za Srbina, a ranije ga izviždali

Naviknut na pobjede, pogotovo na travi Wimbledona na kojoj je posljednji poraz imao još 2017. u četvrtfinalu, i to predajom u drugom setu, Novak Đoković bio je pun emocija nakon što je ovog puta na londonskom Grand Slam turniru naišao na jačeg. Đokovića je u velikom finalu svladao Carlos Alcaraz, 20-godišnji Španjolac i nova zvijezda na svjetskom teniskom vrhu, sada i s naslovom pobjednika Wimbledona nakon što se Alcaraz ranije već probio na prvo mjesto na svijetu i lani je došao do prvog naslova u karijeri na Grand Slam turnirima osvajanjem US Opena. Puno toga je pred Španjolcem, a slavio je na pobjedničkom proglašenju na kojem su obojicu uzele emocije. U Đokovićevom slučaju, odjeknule su suze dok je na središnjem terenu Wimbledona bio pred mikrofonom nakon finala. Bili su to teški trenuci za 36-godišnjeg Beograđanina, ali ipak je smogao snage nešto reći, obraćajući se svojim najbližima i svima ostalima.

Poruka ljubavi za sina

Posebne riječi dobio je Novakov mali sin Stefan. “Drago mi je da je moj sin i dalje tu, da se i dalje smije. Hvala na podršci, volim te, zagrlit ću te, moći ćemo se onda i dalje voljeti”, poručio je sedmerostruki pobjednik Wimbledona koji je ostao korak do osme titule. Za Alcaraza i Đokovića su na proglašenju nakon finala došli posebni trenuci, za mladog Španjolca u velikom slavlju, a za 36-godišnjeg Beograđanina uz razočaranje zbog toga što i ova sezona nije bila njegova.     Priznao je Alcarazu da je ovog puta bio bolji, naklonio se 20-godišnjem Španjolcu na velikom uspjehu u karijeri u kojoj bi trebalo doći još puno jednako velikih stvari. 36-year-old Novak Djokovic 🤝 20-year-old Carlos Alcaraz The present and the future 🎾 #Wimbledon pic.twitter.com/2WdSkaANuM — ESPN (@espn) July 16, 2023   Emocije koje su kod Đokovića proradile nakon finala pogledajte – ovdje. Prije završnog proglašenja, Srbin je na terenu prošao puno uspona i padova u finalu koje je trajalo više od četiri i pol sata. Bilo je poruka prema Goranu Ivaniševiću i ostalima u ‘boksu’ dok Đokoviću nije išlo kako je želio. Tražio je nekakvu pomoć, htio je savjet kako dalje, ali kao i uvijek u najvećim mečevima, rješenje je morao pronaći sam. Ovog puta to nije bilo dovoljno za još jedan naslov na Wimbledonu, na kraju velikog meča tijekom kojeg se svađao i s Fergusom Murphyjem, irskim sucem u stolcu, prepirući se oko mjerenja prekoračenja vremena prije servisa, što je kod Đokovića izazvalo bijes. Bilo je i ‘ratovanja’ s publikom na tribinama središnjeg terena Wimbledona, a rano u petom setu, Đokovića su i izviždali nakon što je bijesan razbio reket. Kako je izgledala ta situacija, pogledajte – ovdje. S Đokovićem uvijek bude puno emocija, a nisu sve pozitivne i dobre za njega, kao izraz ljubavi koji je imao obraćajući se sinu dok su po završetku finala krenule i suze. Dnevno.hr Image by matt4395 from Pixabay Read the full article

#najboljitenisačsvijeta #novakđoković #sport #Tenis

[gtaradi]

#MarinaOrsag #stand-upkomedija

[zanimljivaekonomija]

Beogradski pobednik Goranu Petroviću za najbolji roman u 2022. godini

Goran Petrović je dobitnik nagrade „Beogradski pobednik“ za najbolji roman na srpskom jeziku 2022. godine, za roman „Papir sa vodenim znakom“, u izdanju Lagune.

Ime dobitnika nagrade saopštio je na konferenciji za novinare u Biblioteci grada Beograda predsednik žirija Predrag Petrović. Žiri u sastavu dr Predrag Petrović (predsednik), dr Vesna Trijić, dr Petar Pijanović, dr Slađana Ilić i dr Nataša Anđelković doneo je odluku o ovogodišnjem dobitniku, koji je pored Statue Pobednika i plakete za roman godine osvojio i iznos od 10.000 evra. U konkurenciji pet romana koji su ušli u uži izbor za nagradu, Petrović je dobio glasove tri člana žirija, dok je Emir Kusturica za roman „Vidiš li da ne vidim“ dobio dva glasa.

Priča o jednom događaju u renesansnoj Italiji poslužila je Goranu Petroviću da raskošno ispripovedanu povest „Papir“ uobliči u dalekosežnu i duhovitu metaforu o smenama života i smrti, o tajnama pisanja i stvaranja uopšte. Više od 20 godina Petrović je posvetio radu na književnom projektu koji je nazvao „Roman Delta“, u kojem je „Papir“ prvi tok u univerzumu alegoričnih pripovesti čija se radnja raspliće od srednjeg veka do dana koje smatramo našim.

Prvi dobitnik „Beogradskog pobednika“, prošle godine, bio je Drago Kekanović za roman „Privrženost“.

#roman #knjiga #beogradski pobednik #laguna #laguna knjige #papir #nagrada #biblioteka grada beograda #kzn #dobitnik #emir kusturica #goran petrovic #metafora #univerzum #renesansa

[cgvijesti]

Smanjena kazna Srbinu za učešće u ubistvima i protjerivanju albanskih civila

Smanjena kazna Srbinu za učešće u ubistvima i protjerivanju albanskih civila

Foto: AFP Apelacioni sud u Prištini je za pet godina smanjio zatvorsku kaznu Goranu Stanišiću, koga je Osnovni sud u Prištini prošle godine osudio na 20 godina zatvora po optužbi za učešće u ubistvu pet članova porodice iz sela Slovinje u Lipljanu 1999. godine, kao i za protjerivanje i učestvovanje u ubistvima albanskog civilnog stanovništva. U kaznu mu se računa i vrijeme koje je proverio u…

View On WordPress

#albansko stanovništvo #civili #Goran Stanišić #kosovo #Priština #Srbin

[prijedor24]

Košarkaši BiH u dramatičnoj utakmici nadigrali Sloveniju

Košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine je u fenomenalnoj utakmici u 3. kolu Eurobasketa savladala Sloveniju sa 97:93 Tako su momci Adisa Bećiragića faktički osigurali plasman u nokaut fazu Evropskog prvenstva! “Zmajevi” su opet dobro počeli meč pošto su dvije trojke na startu ubacili Edin Atić i Jusuf Nurkić, ali Slovenci su uhvatili priključak zahvaljujući Goranu Dragiću. Igralo se nakon…

View On WordPress

[mentalnahigijena]

Ovo je stvarna pozadina skandala s nerealiziranim odlaskom Aleksandra Vučića u Jasenovac! I budali je jasno da je Aleksandru Vučiću 'jasenovačka afera' bila nužno potrebna da hitno pokrije sramotu svog lažnog prijateljstva s Vladimirom Putinom, piše hrvatski novinar Davor Krile (Slobodna Dalmacija) u komentaru koji prenosimo u cijelosti. Ukrajinski avion Antonov koji je sinoć pun srbijanskog oružja poletio s aerodroma u Nišu i, prema riječima srpskog ministra obrane Nebojše Stefanovića prevozio oružje za Bangladeš, srušio se sinoć u Grčkoj. Avion je bio u vlasništvu ukrajinske kompanije sa sjedištem u Kijevu, koja je dugogodišnji prijevoznički partner NATO saveza. Svih osam poginulih članova posade bili su Ukrajinci. Gotovo istodobno, zakuhan je iz ureda srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića mali ljetni instant rat s Hrvatima. Povod je bila njegova nagla želja da odjednom, i to u svojstvu privatne osobe, posjeti memorijalni centar u Jasenovcu i neodgodivo se pokloni sjenama tamo pobijenih Srba. Hrvatska strana promptno je zagrizla u bačenu kost i Vučiću onemogućila dolazak, ali mu je time omogućila žuđenu medijsku predstavu. Znatno prije negoli su Vučićevi tabloidi u Srbiji razmahali vatricu strasnih javnih svađi s 'ustašama' oko Jasenovca, pametni građani Srbije su vispreno prognozirali što slijedi nakon vijesti o padu ukrajinskog zrakoplova punog srpskog oružja. Čarli Vafls, po samodefiniciji 'pravoslavni drugosrbijanac' je na svom twitter profilu precizno navijestio: „U sljedeća 72 sata očekujte: ustaški pir, šiptarski napad, bugarski nož, bošnjačku klevetu, crnogorsku osvetu... Sve samo da se ne priča o ukrajinskome avionu punom srpske „robe”. I budali je jasno da je Aleksandru Vučiću 'jasenovačka afera' bila nužno potrebna da hitno pokrije sramotu svojega lažnog prijateljstva s Vladimirom Putinom, kojemu javno redovito liže dupe, a iza leđa prodaje oružje njegovim ljutim neprijateljima. Nejasno je jedino zbog čega je velika pompa oko zakuhanoga 'diplomatskog incidenta' trebala hrvatskoj vladi i njezinu ministru vanjskih poslova Goranu Grliću Radmanu? Zbog manjka inteligencije, tankih antisrpskih refleksa ili, naprosto, zbog starog dobrog hrvatsko-srpskog zakona spojenih no fatalno šupljih posuda?

[pravdazagradjane]

DA LI JE MINA ZIROJEVIĆ DRUGA DIJANA HRKALOVIĆ

Mina Zirojević, perjanica SNS  koja se predstavlja kao osoba od najbližeg poverenja Aleksandra Vučića, pozicionirala se u SNS kao osoba zadužena za napade na Sjedinjene Američke Države i na kosovske Albance. Tako je u svojim medijskim istupima izjavljivala da su Amerikanci ljudi nesposobni da razumeju istoriju, podržavala je Vučićevu politiku promovisanja Kine u Srbiji i davala je izjavel kojima je SAD i Amerikance opisivala kao kriminalne, pristrasne, kao antisrpski orijentisane.

Kada je otkrivena plantaža marihuane Jovanjica, Zirojevićka je kao SNS “ekspert za organizovani kriminal” odbila da u medijskim istupima komentariše taj slučaj, a posle hapšenja Belivukove grupe je pažljivo izbegavala da na bilo koji način pomene Dijanu Hrkalović.

Bila je u bliskim vezama sa Vladimirom Božovićem, članom Glavnog odbora SNS i nesuđenim ambasadorom u Crnoj Gori, koji je iz Crne Gore proteran jer je negirao crnogorsku državnost. Zahvaljujući upravo Hrkalovićevoj i vezama u SNS; Zirojevićki je supruga Vladimira Božovića, koja je sudija u Prvom osnovnom sudu u Beogradu, i pored očiglednog sukoba interesa, u vreme dok joj je bio zabranjen pristup sopstvenom detetu zbog nasilja, dosudila starateljstvo nad istim tim detetom, a ponovo zahvaljujući Hrkalovićevoj i Goranu Vesiću, upravo u to vreme postavljena je u Upravni odbor Osnovne škole dr “Vladislav Ribnikar” u Beogradu, dok se protiv nje vodio krivični postupak na predlog tužilaštva zbog nasilja u porodici.

Neposredno nakon toga Zirojevićka biva postavljena u Upravni odbor Instituta za filozofiju i društvenu teoriju, gde radi njen suprug, a potom, posle velikog skandala i otvorenih pisama Noama Čomskog i Frensisa Fukujame Aleksandru Vučiću, biva odatle smenjena. Međutim, njene veze u MUP ne miruju, i zahvaljujući intervencijama Hrkalovićke, Zirojevićka biva postavljena za člana Saveta Univerziteta u Beogradu u vreme kada je biran novi rektor, i istovremeno za člana Upravnog odbora Fonda za nauku u kome raspolaže sredstvima za naučne projekte i o njima odlučuje.

Opozicione stranke su više puta ukazivale na ulogu Mine Zirojević kao osobe povezane sa MUP unutar Instituta za uporedno pravo, čija su se sva nagla postavljenja na javne funkcije od strane SNS dogodila upravo u kratkom periodu tokom koga je Dijana Hrkalović “drmala” MUP-om.

U vreme kada su Milan Dumanović i ostali progonjeni u MUP, kada su slati u Potočare bez policijskih legitimacija dok je istovremeno u službenoj evidenciji pisano da su na zadatku u Srbiji, i to dok je Potočare posećivao Aleksandar Vučić, Mina Zirojević je “pokrivala” celu stvar dajući izjave na televizijama “Hepi” i “Pink” kako je Vučić u Potočarima napadnut, izjave protiv Bošnjaka, i braneći akcije koje je tada MUP, pod komandom Hrkalovićeve, preduzimao, a zbog čega je sada Hrkalovićeva u pritvoru.

Mina Zirojević je druga Dijjana Hrkalović, osoba povezana sa bezbednosnim strukturama i dubokim vezama sa kriminalom u SNS. Ona je jedna od prvih osoba koja će biti procesuirana nakon smene režima zbog svog antiopozicionog delovanja, antiameričkog i nacionalističkog agitovanja i zbog zloupotrebe pravosuđa i školstva zahvaljujući SNS kadrovima koje je, zajedno sa Dijanom Hrkalović, postavila na mesta državnih sekretara u ministarstvima prosvete i pravde.

[cynicalclassicist]

Eugenius III and Julian

So I had an idea for meta-stuff involving Eugenius III, my ace atheist version of a Legendary King of Scotland.

Now in Medieval Histories they had a habit of playing around with the history, giving mythologised versions of historical figures, adding local legends. In one such myth Constantine's mother was the daughter of British King Coel, who married Constantius. In reality she might have just been a stable-maid and there is some debate over the nature of her relationship with Constantine's father, may not have even been married fully... in any case they seem to have divorced as Constantius needed wife better for his status.

So, Constantine is big figure in the Matter of Britain, the second British King to become ruler of Rome, the first being Brennius, brother of Belinus. The third was Arthur, keeping to prophecy stuff. Constantine was first proclaimed Emperor in York, Britain, in 306 on his father’s death.

So. Julian was Constantine’s nephew, the last of the dynasty, son of Julius Constantius, one of Constantine’s half-brothers. On Constantine’s death in 337 he was a victim of the purges with his eldest son, though Julian, a child at the time, was spared, having been born in 331.

Finally of Constantine’s sons just Constantius II was left. In 360 Julian’s troops proclaimed him Emperor in Paris, leading to a civil war with his cousin... who died in 361, naming Julian his successor.

Julian was the last Pagan Roman Emperor, trying to restore Paganism, or his own branch of theology. He was married to his first cousin Helena, daughter of Constantine. However their marriage was childless, there were apparently some miscarriages and by the time her husband became Emperor she seems to have died.

Julian died in 363 while campaigning in Persia, allegedly Saint Mercurius killed him, according to vision by Saint Basil. His successors were Christian and finally the Edict of Thessalonica in 380 AD by Emperor Theodosius made Christianity the state religion.

So. Fitting in with Medieval mythologising of history I imagine Eugenius seeing some sort of... play or account where Julian is a scheming malcontent-type who plots his uncle’s death in order to seize power. Maybe lusts after his cousin, hoping to marry her to enhance his claim, before rebelling against his cousin. And Julian says how much he hates Christianity and how he wishes to return the Empire to Paganism.

Eugenius sees this as an attack on him, considering it’s kind of an open secret he had his uncle Goranus murdered. And Eugenius is a sort of antitheistic Epicurean, even if officially in the closet about it.

So he tries to write a piece on Julian himself and his tutor points out he's just done basically the same thing, having Julian spend ages bashing Christianity and that Julian wasn’t even Epicurean really. Julian belonged to a rather obscure branch of philosophy that seemed to believe in blood-worship. As I found out in my Later Roman Empire course at University, part of the problem was that Julian was pushing a strange and minority interpretation of religion which barely anyone could understand so it couldn’t really take off.

And then his tutor says he's obsessing over writing a self-insert historical piece when he has more important things to do anyway.

Also in another little touch Eugenius might write Julian as uninterested in women and gets asked if that was really backed up by any proper evidence. Julian had no children but that’s about it. There are ideas his lack of children might have had deliberate reasons.

Going from the Wikipedia page on Helena:

The "Funeral Oration upon the Emperor Julian" by Libanius elaborates on the subject of Julian's chastity: "This was the pleasure our emperor reaped from the length of the nights, whilst others were following the business of Venus. But he was so far from inquiring where there was a fair daughter, or wife, that had he not once been tied by Juno with the bond of marriage, he would have ended his days knowing nothing of sexual intercourse but by name. But as it was he regretted his wife, yet did not touch another woman, either before or after her; being by his constitution enabled to be continent, and his constant occupation in the art of soothsaying concurring to require this restraint. ... Being exhorted by his relations to marry, that he might get children for heirs to his power, "It was out of fear of this very thing," replied he, "that I have neglected to do so, lest they, succeeding by hereditary right, should turn out bad and ruin the state, experiencing the same fate with Phaethon." Thus did he regard his own want of children as a lighter calamity than the chance of mischief to the provinces." This is from Libanius, "Funeral Oration upon the Emperor Julian". 1888 translation.

But Eugenius wants to push Julian into his ideas of good kingship and tries to push him as having similar orientation to him. Considering his distrust of religion I imagine he’d really dislike Constantine for bringing Christianity to the Empire and would favour Julian for trying to reverse his uncle’s decision. Might allude to Edward Gibbon’s end in The History of the Decline and Fall of the Roman Empire that Christianity weakened the Empire by making the people less concerned about their life now.

Yet ultimately he is ending up doing the same thing, forcing a kind of inaccurate portrait of Julian to favour his ideas.

Of course you can see a meta-commentary with what author is doing with Eugenius III. Eugenius himself is hugely anachronistic in his ideas. But it’s Arthuriana, it’s supposed to be anachronistic anyway.

Just a fun thought.

I’m not sure what Eugenius writes his Julian as. Could be like a play, not unlike Julian writing his piece The Caesars, where he mocks Christianity and his uncle as they arrive among the Gods. Or could be history. Or could be fictionalised autobiography of Julian.

He might say no-one would believe this was written by Julian, saying it would be like if Claudius wrote a history of his life which was buried in Britain, hinting at a famous work. Might allude to Gore Vidal’s Julian as well, which was criticized by historian Robert Browning for crediting its subject with sexual exploits for which there is no evidence.

@hiddenhistoryofwesteros​ @cukibola​ @epic-summaries​

#julian the apostate #eugenius iii #matter of britain #matter of scotland #arthuriana #my arthuriana #constantine #atheism #asexuality

[aninidnevnici-blog]

25. V 1991. (13 godina)

Nora, ćaos!

Sa velikim oduševljenjem sam se vratila sa ekskurzije. Sve ću lepo i po redu da ti ispričam, da bi imala potpunu sliku. Pošli smo oko 7:15. Sve super. Upali smo u autobus sa dečacima iz VII/3. Glupo da ne može biti gluplje. Ali dobro. U početku je preovladala dosada, ali kada smo izašli iz autobusa, kada sam čula šta oni rade u drugom autobusu, poludela sam. Oni su imali pet kasetofona, svako sluša svoje i baš ih briga. Posle smo se vratili u autobus, pevali, bilo nam je divno. Došli smo u Tršić. Kiša je pokvarila moje raspoloženje, bilo je blatnjavo i užasno. Vukova kuća je lepa. Odmah sam počela da zamišljam Vuka kako se šeta, čuva koze, kravu, njegovu majku itd. Kada smo silazili dole, ja ljosnula. Nora, koji blam! Ali nisam se dala. Počela sam da brišem farmerke i, kad su svi počeli da urliću, ja sam podigla ruke u znak pobede.

Posle sam sišla dole i Tamara me je tešila. Kao i uvek. Posle smo seli u bus. Malo sam slušala vokmen, hasala i super mi je bilo. Osećala sam umor. Došli smo do Tronoše. Tronoša je stvarno divan manastir – mali, skroman. Opet sam se čudno osećala kada je pored mene prolazio Goran i kad me je gledao. Ne znam šta mi je bilo. Posle smo nastavili put. Svi smo bili crknuti. Najzad smo došli. Hotel je bio haos. Kada smo stigli Tamara je videla Nebojšu, Okija i Deliju. Đenadićka se šokirala. Jedva je ostala na nogama. Odmah sam osetila da će Nebojša napraviti neko sranje. Razredni je stvarno ispao divan. Sve su bile trokrevetne sobe i Tamara je rekla: Nastavniče, mi smo se još pre dogovorile... Jel možemo nas dve da budemo u sobi? Odmah smo dobili zadnju i jedinu četvorokrevetnu sobu. Otišli smo gore da se sredimo, zezali se, a kasnije sišli na večeru. Obukla sam onu hipi belu košulju, moje farmerke, lenonke. Pravi hipik, majke mi.

Otišli mi u disko. Paun je zapalio cigaru i svi dečaci iz VII/2. Goranu stvarno super stoji. Dragana je isto zapalila. Ja sam se pokidala kad sam je videla. Pošla ja da igram i okliznem se. I puf! Skršila se dole. Opet. Koji blam! Sakrijem se ja iza stuba kad nailazi Delija i smeje se: Opet si pala. Ja sam genije, a ne kao ti, odgovaram ironično. Posle sam se nekako tamo i vratila. Uskoro smo otišli u sobu. Došli skoro svi dečaci iz VII/2 kod nas. I naši dečaci. Bilo nam je stvarno HAOS! Posle toga smo Tamara, Goran i ja ostali sami. Goran je stvarno super ortak. Rekao mi je lepo, u lice, da sam nekako mirna. I baš smo super razgovarali o raznim stvarima. Sa dečacima smo se zezali, a za to vreme Đenadićka i Neba su bili u sobi, ulazili u našu sobu i govorili: VII/2, napolje! Morali su da izađu i više niko iz sobe nije mogao da mrdne. I šta smo mogli? Morali smo da spavamo. Posle sat vremena neko je lupao. Ja vičem: Neko lupa! Bili su to oni iz VII/2: Goran, Šantić, Neba. Mi se obukle i opet se zajebavali, a posle otišli na doručak.

Trebalo je da odemo na obilazak nekih objekata, ali pao je sneg, a i Dragoviću je bilo loše. Uvukao mu se jezik u grlo. Stvarno sam se uplašila, iako ga u suštini ne poznajem. U povratku, posle ručka, prebacili smo se u autobus gde je bilo VII/2 i naši dečaci. Stvarno je bilo haos. Jedni su slušali ovo, jedni ono, a dečaci su stvarno divni. Oni naši... Pih! Neke devojčice iz VII/2 se napile. Stali smo kod još jednog manastira. Zezali smo se. Tamara je bila kod Šantića, kaže da je bio haos. Mene je goran podsećao na Mitu. Htela sam da poludim. Kad smo došli svi smo imali podočnjake do zemlje. Ja sam se isširala, pa u krpice.

E. zaboravila sam da ti kažem da je matematičarka otkrila Nebojšu i Đenadićku. Nebojša je hteo da je bije, a razredni mu je rekao daako je hteo da se viđa sa njom, mogao je negde drugde.

P.S. Bila sam u pozorištu. Bila je i Tamara. Gledale smo Neko to voli vruće. Goncić je super. Nora, puno mi značiš. Jao... Sutra učenje, učenje, učenje.

[exyu-rock-lovers]

Ovih sedam rok pesama su obeležile odrastanje u Jugoslaviji - I deo

Ovo nije tekst o sedam najboljih pesama jugoslovenskog rokenrola. Ovo je tekst o pesmama posle kojih su autori postali najpopularniji izvođači rok muzike u SFRJ

1 Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac – Bijelo dugme, Goran Bregović

Nije da rokenrola nije bilo u Jugoslaviji šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka, bilo je tu veoma kvalitetnih i popularnih grupa, ali kao da je falio taj rokenrol za široke narodne mase…

Šta god da kažete o Bijelom dugmetu, nećete pogrešiti. A i o Goranu Bregoviću. Uglavnom, činjenica je da su za vreme svog postojanja (a bilo je to od 1973. do 1989) bili jedna od najpopularnijih rok – ili-kako-već – grupa svih vremena u SFRJ.

Brega selektor i kapiten

Za deceniju i po zvaničnog postojanja, BD je izdalo devet albuma, promenilo trojicu pevača i skoro pa jedan ceo fudbalski tim ostalih muzičara. Čitaj, u grupi je bilo jedno devet što basista, što klavijaturista, što bubnjara. Samo je Brega bio jedan i jedini. Od početka, pa do kraja.

A ovo je tekst o početku.

Tekst o tome kako ih je jedna pesma lansirala među zvezde.

Šta je to bilo toliko dobro – ili-kako-već – u toj Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac, pa su se u ono vreme mnoooogi primili? Šta se to raji svidelo?

Ono, kad on nju na početku pita: Jesi l‘, mala, ljubila do sada? Pa joj, a da ona još i ne stigne nešto da kaže, odgovori sa: Jesi, jesi, al‘ Bosanca nisi! I onda dođe onaj vrhunac kad on njoj kaže: Voljećeš me ti, to znaj, što je kasnije u crnogorskoj interpretaciji – ali ne u pesmi nego u vicu – glasilo: ja se tebe sviđam, a ti mene?

Bilo kako bilo (a tako je bilo), nije da Bijelo dugme nije i pre Bosanca imalo neke stihove i hitove. Ma šta ko danas mislio – jeste.

Uglavnom, Bijelo se dugme pre tih četrdeset i kusur godina pojavilo kao nešto, pa hajde da se kaže, novo. Zakoračilo je na prag popularnosti, pokucalo i otvorilo vrata i ušlo u hol slavnih. Sve ostalo su činjenice. Broj objavljenih pesama, prodatih albuma i odsviranih koncerata.

Miroslav, Šaban, Brega

Danas će većina onih koja je odrastala uz pesme Bijelog dugmeta reći da je sve to bilo – seljački. Pastirski rok ili kako već. Iskoristiće definiciju – i to veoma preciznu i lucidnu – novinara Dražena Vrdoljaka, a ta će etiketa pratiti Bijelo dugme do dana današnjeg.

Bilo je to vreme kad se muzika delila na narodnu i zabavnu. Ljubitelji prve imali su svoje idole, pevače, predstavnike. Imali su svog Miroslava Ilića, na primer. On je, slično kao i oni, tugovao za Devojkom iz grada… Znate ono, momak krene da je prati ulicama dugim, a onda se razočaran, kad je vidi s drugim, vrati u selo. Ne Miroslav, nego junak pesme. Miroslav je ostao, evo ga još u gradu i još peva.

Osim Miroslava, oni koji su nosili zastave narodnjaka, imali su i svog Šabana Šaulića. Sa namerom dođoh u veliki grad, pevao je Šaban. Evo ga peva i dalje, već četrdeset sedam godina. I to je himna svih onih koji su u grad pošli, došli i uglavnom ostali. (Tekst pisan dok je još uvijek Šaban bio živ)

E, a s kakvom su namerom u veliki grad došli oni koji baš i nisu bili za Miroslava i Šabana, to ni oni sami nisu znali. Nisu imali pojma. Ali je očigledno znao Bregović! Komponovao im je nešto što je i selo i grad. Nešto kao predgrađe, ali nije ni to. To je samo rokenrol! Jugoslovenski.

Dao im je nešto.

Bijelo dugme im je bilo to nešto. Čim im se pojavio prvi album, a bilo je to 1974, imali su hitove poput: Kad bih bio bijelo dugme, Selma, Ne spavaj, mala moja…

A onda je došla sledeća godina i sledeći album i… raja je, što reko Rambo, krenula da se pali i žari: Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac.

To je pesma posle koje ni za Bijelo dugme, ni za one koji su slušali zabavnu muziku više ništa nije bilo isto. Pastirski rok se raširio Jugoslavijom.

Nepuna četiri minuta (3.52) bila su odskočna daska za Sve će to, mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš, Bitanga i princeza, Doživjeti stotu…

Naravno, Ðurđevdan će ostati ubedljivo najpopularnija pesma Bijelog dugmeta od svih osamdesetak, koliko su snimili, ali sve je krenulo od one Tako ti je, mala moja. Da, baš tako!

2 Računajte na nas – Ðorđe Balašević

Pa, okej, U razdeljak te ljubim je te, sada već daleke 1977, bila jedna simpatična pesmica, za ono vreme veoma golicljiva. Ali nimalo pretenciozna i ambiciozna. Momak po imenu Đorđe sklepao je stihove, iskomponovao melodiju i sa svojom grupom Žetva sve to lepo otpevao, a to se prodalo u, pazite sad – skoro 200.000 primeraka!

Došao je tiho, nezvano, sam… Stao je pred mikrofon i, naoko snebivljiv i stidljiv, otpevao more politički angažovanih pesama. A nije bio roker

E, da je ubio Tita…

Tad je Jugoslavija čula za Đorđa Balaševića prvi put.

Drugi put to je bilo posle pesme Prva ljubav, 1978, a odmah zatim, iste te godine, i treći put. Kad je svima definitivno objasnio da na njega može da se računa. Kao na perspektivnog i talentovanog mladića.

Je li Računajte na nas pesma prekretnica Đorđa Balaševića? Jeste. Je l‘ ga je ta pesma ljuljnula u orbitu? Jeste. Je l‘ bio popularan od Vardara pa do Triglava posle te pesme? Jeste. Je l‘ i danas ispašta zbog nje? Jeste, ispašta.

– Pa da sam tad ubio Tita, dosad bih ga odrobijao i izašao s robije! – odgovorio je jednom prilikom Balašević na konstantne napade – zašto je uopšte napisao tu pesmu. Pa, bilo je takvo vreme. Dečko je imao 25 godina, bio je pun entuzijazma, kakav i imaju ljudi u tim godinama.

Tad su svi rođeni pedeset i neke u Jugoslaviji bili puni entuzijazma. Ili čega već. Danas im je pun kufer svega, ali to je već neka druga pesma.

Bagrenje i Vasa

Kako god da je bilo, Računajte na nas bila je toliko popularna pesma da niko pojma nema (nije isključeno da se ni sam Balašević ne seća!) šta je te 1978. bilo na drugoj strani ploče! Teško da je iko pojurio u prodavnicu PGP RTB da bi kupio ploču zbog pesme Strašan žulj. Ovu pesmu teško da znaju i najzagriženiji fanovi Panonskog Mornara. A njih je bilo, i ima ih i danas, od Vardara pa do Triglava, kolika je – u jednoj drugoj pesmi – bila ta Jugoslavija.

Balašević je mnogima stao na žulj, ne samo tom pesmom (ne Žuljem nego nezvaničnom himnom mladih SFRJ, kako su ondašnji politički aktivisti nazivali Računajte na nas), već i mnogim pesmama posle, ali i to je neka druga pesma.

I kad bi sada ovde krenulo nabrajanje svih hitova Đorđa Balaševića, oteglo bi se to u beskraj. I kad bi se krenulo s nabrajanjem svih ostalih pesama prekretnica, i to bi se oteglo odavde do…, pa bar do poslednje strane ovog lista. Jedna od onih koje su ga obeležile – i zbog koje je takođe morao da se pravda i da objašnjava zašto ju je napisao – jeste Ne lomite mi bagrenje. Pa onda ide Vasa Ladački… Znate l‘ Priču o Vasi Ladačkom? Ta kako je ne biste znali, toliko se puta vrtela na radiju.

Sve u svemu, svako ko je proživeo makar deset godina u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji znao je reči pesme Računajte na nas. Ko drukčije kaže, taj kleveće i laže!

Računajte na nas nije obeležila samo Balaševića (njega najviše kao najvećeg krivca) već i sve rođene pedeset i neke. Zapravo, politika ih je obeležila, a ovo je bila politički angažovana pesma.

Obično politički angažovane pesme imaju svoj rok trajanja: postoje koliko i politička opcija o kojoj se peva(lo). Posle sve to nestane.

Jugoslavija odavno više ne postoji, ne računajte na nju.

A ne računajte više ni na one iz pedeset i neke! Svi su pred penzijom. Ako već ne oru nebeske njive…

SUMNJAJU NEKI

U nama je

sudbina

budućih dana

i neki se možda

i plaše za nju…

3 Lutka sa naslovne strane – Riblja čorba, Bora Ðorđević

Godinama je Riblja čorba koncerte počinjala svojom prvom velikom pesmom. Ona ih je napravila jednom od najvećih rok grupa svih vremena u Jugoslaviji. Sad su neka druga vremena i moderne su neke druge lutke/prostitutke

Daješ da te vole glumci, režiseri… Ovako je počinjalo skoro svako opijanje u parku, ili gde se već mladež okupljala, pa se uz jednu raštimovanu gitaru i nekoliko flaša piva ili vina kretalo u svet muzike i svet odraslih, ozbiljnih, zaposlenih…

Lutka sa naslovne strane pesma je kojom je počinjalo prvo tinejdžersko tugovanje za tamo nekom koja se dala tamo nekom… Ono kad imaš, recimo, šesnaest ili sedamnaest godina, mrziš narodnjake, a mrziš i tu koja te ostavila, pa sedneš s ortacima iz škole ili kraja, pa zapevate, onako promuklo, imitirajući Boru Đorđevića iz mlađih dana.

Šta je pesnik hteo da kaže

Pesma Lutka sa naslovne strane nije – reći će mnogi rok kritičari – najbolja pesma Bore Đorđevića i Riblje čorbe, ali je najvažnija. Bila je – prva i odmah hit!

Pisao je Bora, kao mlad i talentovan, mnoge druge pesme. I za sebe i sve grupe u kojima je bio, ali je Lutka bila pesma koja ga je prva proslavila.

Recimo, narodnjački hit u izvođenju Marinka Rokvića I pijan i trezan pesma je koju je Bora kao veoma mlad dao nekim momcima rokerima iz rodnog Čačka, ali njih to nije proslavilo. Nije ni Boru. Kao što ga nije toliko proslavilo ni pevanje u Ranom mrazu i Suncokretima.

Ali se onda, kaže priča, avgusta 1978. našao s Mišom Aleksićem i Rajkom Kojićem u legendarnom „Šumatovcu“ i sastavio Riblju čorbu. I odmah su imali hit. Krajem te godine objavljen im je singl, na A strani je bila Lutka, a na B pesma On i njegov BMW.

Lutka sa naslovne strane definitivno nije bila Jedna Žena kojoj je pesma bila posvećena. Ma šta ko o tome mislio i onda i danas. Jer, mnogo godina kasnije, sam Bora Čorba će u svojoj knjizi Šta je pesnik hteo da kaže objasniti ko je zapravo bila ta Lutka:

– Reč je o više ličnosti spojenih u jednu i čije su životne priče slične – tako je objasnio i zapušio usta svima koji su to bolje znali od njega.

A njemu su, dok je bio mlad i angažovan i buntovan roker, mnogi pokušavali da zapuše usta. Zbog onoga što je lajao. Zbog vređanja junaka socijalističkog rada, zbog ismevanja boraca, prvoboraca i kojekakvih trbuhozboraca… Mnoge je, žalili su se, u ono vreme potkačio mnogim svojim stihovima, pa je završavao i na sudu. Takva su vremena bila. Sudilo mu se za pesmu Na Zapadu ništa novo, recimo. A osuđivalo ga je kompletno konzervativno/socijalističko društvo. I ništa, sve to prođe…

Biće bolje. Valjda…

Ostani đubre do kraja, Dva dinara, druže, Ravnodušan prema plaču… vrte se i danas te pesme, sećaju na onu rokersku Riblju čorbu, na rokerskog Boru Čorbu, na vreme kad je bilo nekakvog bunta, makar u stihovima.

Zapravo, iza Bore Autora Đorđevića ostalo je sasvim dovoljno pesama za pamćenje, i pevanje. Uglavnom su to ljubavne pesme, one angažovane je pregazilo vreme, kao i sve što je angažovano i za jednokratnu upotrebu jednom pregazi vreme.

Mada, Na Zapadu ništa novo kao da je nova pesma, kao da je i dalje aktuelna. I dalje se kao mantra ponavljaju stihovi: Biće bolje, neko viče… Biće bolje, biće bolje.

A Anđeo kao da još nije skinuo paučinu s očiju, pa ne vidi prizore potresne, ne vidi nesrećne i bolesne, ne vidi ovaj čemer, smrt i jad…

Godinama je Riblja čorba sve svoje koncerte počinjala sa: Daješ da te vole glumci, režiseri… Da se zna kako je počelo. A kako se završilo, možete videti na TV Pink, u emisiji „Pinkove zvezde“, gde je Bora Čorba jedan od članova žirija.

STARLETE U SFRJ

Daješ da te vole glumci, režiseri,

novinari, ljudi neznani i

znani…

Poješće te brzo

velegradske

zveri,

ali ti ćeš biti

na naslovnoj strani…

4 Maljčiki – Idoli, Vlada Divljan / Srđan Šaper

Trebalo je da Maljčiki budu parodija na socrealizam, na proletere koji su s jakim entuzijazmom u cik zore ustajali i odlazili radosni na posao, gradeći bolje društvo i državni sistem. I bila je.

Čulo se u Beogradu za neku grupu nekakvih talentovanih dečaka još prvih meseci osamdesete godine (prošlog veka, dakako). Čak su bili izdali i singl ploču (za ove mlađe, USB generacije, to vam je ploča na 45 obrtaja u minutu, samo manja od one velike – LP – a šta je gramofonska ploča, proguglajte, da ne gubimo vreme). Dakle, pročulo se da su se pojavili nekakvi Idoli i da mnogo dobro zvuče, a tek što su im pesme hitovi – to tek da čuješ!

Idoli su počeli furiozno. Zvanično su nastali marta 1980, a već posle mesec dana objavili su malu ploču. Na A strani bile su pesme Retko te viđam sa devojkama i Pomoć, pomoć, a s druge, B strane, recitacija/poema Poklon. Tu ploču, sa tri pesme, izdao je tada popularan časopis Vidici, besplatno, kao poklon čitaocima. Nedugo zatim, tadašnji zagrebački „Jugoton“ zove ih i objavljuje im singlicu, na kojoj su na B strani Maljčiki.

Legenda kaže da je pesma koja ih je onako baš, baš izdigla, pesma posle koje su za Idole čuli u svakom sokaku – ti čuveni Maljčiki (u prevodu, Dečaci) – da je ta pesma imala stihove:

Kakane zore bude me iz sna, kakana jutra, kakan sam i ja…

Od Vardara pa do Triglava…

Za ovo nije potreban prevod. E, ali je bio potreban cenzor, i to u „Jugotonu“, koji je od Vlade Divljana, Srđana Šapera i ostatka ekipe tražio da se stihovi – promene. I tako su, opet kaže legenda, kakane zore postale – plamene!

Plamene zore bude me iz sna, fabrička jutra, dim iz dimnjaka…

O, da! I tu je i takvu pesmu znao svako od Vardara pa do Triglava. Nije morao da se ima gramofon (to je sprava za reprodukciju zvuka s ploča, velikih i malih, op. aut.), dovoljno je bilo imati tranzistor (to je isto kao ovo danas na pametnim telefonima, samo bez slušalica. I sa OVOLIKIM baterijama; koje su trajale i po sedam dana!). Dakle, dovoljan je bio tranzistor jer nije bilo radio-stanice koja je držala do sebe a nije puštala Maljčike.

Baš nekako sovjetski

Retko te viđam sa devojkama i Pomoć, pomoć bili su hitovi, već je publika bila čula za te neke Idole, pevušila se ova prva, neobična pesma gde god, bila je i na top-listama i po radio-stanicama, ali su Maljčiki postali hitčina koja se čula do krajnjih granica Sibira.

Klincima je ponuđeno nešto novo, nešto što nije klasičan jugoslovenski rokenrol, ma šta to danas značilo, već pesma koja ih je prodrmala. A prodrmala je i starije generacije – onog prosečnog proletera, koji je bio preponosan na preduzeće u kom radi. To se tada zvalo RO – Radna organizacija.

E, ali tadašnji proleter, junak socijalističkog rada, nije znao sprdaju li se to Idoli sa socijalizmom, radom u fabrici ili šta? Nije da je pesma loša, čak je i melodija onako baš sovjetska/komunistička, pevljiva je, vesela i to, ali… Gde to ima da tamo neki zabavnjaci pevaju pesmu o radu i radnom čoveku? Kad ono – eto, ima!

Divljan i Šaper su želeli, kaže priča, da naprave svojevrsnu parodiju na tadašnji socijalistički realizam, na junake socijalističkog rada, na likove koji bi dali – ako treba – i život i platu i regres i trideset dana godišnjeg odmora (!) samo da državi, odnosno zajednici, bude bolje.

Čini se da su uspeli.

A pesma je i dalje aktuelna. Još ovom zemljom jedan udarnik udarnički – ali ne kao da je udaren! – ide i peva: Visoke peći potpaljujem ja!

Okej, važno je pomenuti i da su Idole činili Vlada Divljan (1958-2015), Srđan Šaper, Nebojša Krstić i Zdenko Kolar (kao ključna četvorka), ali je važnije to da su pesmu kojom su pokušali da nas probude iz sna napisali, udarnički i zajednički, Dečak Vlada Divljan i Srđan Šaper.

U VREME KADA JE ŽELEZARA RADILA

Plamene zore bude me iz sna,

fabrička jutra, dim iz

dimnjaka,

pesma se ori, mladi radnici,

čelična jutra,

hitam fabrici

5 Zenica bluz – Zabranjeno pušenje, Dr Nele Karajlić

Došli su iz garaže, uzeli instrumente, Onaj Prorok Sa Velikim Ustima zgrabio je mikrofon i onda su stali na binu i rekli: Sad ćete da vidite kako se zajebava

Napišeš pesmu – u ono vreme, u onoj i onakvoj Jugoslaviji – kako ubiješ čoveka koji ti je, s oproštenjem, krečo ženu i to postane hit nad hitovima!

Zabranjeno pušenje je, kad se sa albumom Das ist Walter pojavilo na pozornici – a bilo je to sredinom 1984. godine – razbucalo u paramparčad dotadašnju rok muzičku scenu SFRJ. Niko nije znao šta nas je snašlo! Bile su to neke teme do tada neotpevane. I neopevane: pesma o rudarima, na primer (Put u središte rudnika Kreka Banovići), ali je sve rasturila Zenica bluz, jedna pesma veoma vesele melodije koja govori o tome o čemu govori. Ubiješ, osvetiš se, odležiš, a Hakija, taj koji je zbog krečanja tuđe žene morao biti ubiven, neće se vratiti sa Bara, jer se s centralnog sarajevskog groblja niko nikada nije vratio. Pod uslovom da je tamo odnet kao mrtav čovek. Niko se mrtav ne vraća ni sa jednog groblja, to je valjda jasno.

A jasno je valjda i da je jedna takva grupa, s jednom takvom montipajtonovskom pesmom, morala da postane popularna na Balkanu, gde je čakija, pa ajde da tako kažemo, nacionalni instrument.

Kakav pevač

I dok je onaj deo Juge koji preferira rok tih godina bio uljuljan pesmama EKV, Partibrejkersa, KUD Idijota, pa i Riblje čorbe, Parnog valjka i Atomskog skloništa, iz Sarajeva je tutnjalo nešto što se zove Zabranjeno pušenje. Sa svojim pogledom na stvarnost.

Manje-više, sve gore pomenute grupe imale su kvalitetne pevače, koliko to rokenrol zahteva, samo je čovek od kog je pretila opasnost da na svakom nastupu proguta mikrofon koliko je kao Džeger zevao (dok je pevao) bio sve samo ne – pevač!

I taj glas… taj glas Nenada Jankovića, alias Dr Neleta Karajlića… pa to je bio sve samo ne glas pevača! Tipično pankerski, ali na sarajevski način. Njuprimitivno. Što se odlično primilo u celoj Jugi, ali sa zadrškom. Jer nisu odmah svi ukapirali šta je to pesnik iz Sarajeva hteo da kaže.

A imao je da kaže mnogo toga. I ima još: eno ga sad piše knjige i vesti kažu da mu odlično ide. Vidi pod Fajront u Sarajevu („Laguna“).

No, da se vratimo pesmi koja ga je održala (njojzi hvala). Priča kaže da Zenica bluz čak nije ni trebalo da se nađe na tom prvom albumu. Ali se, ipak, nekako našla. I nije da se bez Zenice Pušenje ne bi vinulo među popularne i slavne, ali je sa Zenicom probilo oblake. Nema te top-liste rok muzike u bivšoj SFRJ na kojoj 1984. nije bilo ovog hita Zabranjenog pušenja.

Koje je u jednom momentu baš bilo zabranjeno.

Ono kad je – a to valjda svi koji koliko-toliko prate rok muziku na ovim prostorima znaju – Nele na koncertu u Rijeci rekao onu čuvenu: „Crko maršal“, a dušebrižnici rekli: „Aha, to vređaš Tita, e nećemo tako!“, i onda je Zabranjeno pušenje cenzurisano do daljeg.

Izvukli su se neku godinu kasnije, kad su valjda svi shvatili da je Tito stvarno umro i da nije jedini maršal na svetu. Postoji i firma muzičkih instrumenata s tim činom.

Tužna je naša sudbina

Iza Pušenja ostala je gomila pikavaca, čitaj hitova, koji će nadživeti i sve buduće ratove. Ako ih, ne daj bože, bude. Jer primitivaca koji to žele i priželjkuju uvek je bilo i biće. Ipak, danas, srećom, duvaju/pušu vetrovi mira.

Danas je pušenje zabranjeno skoro svuda. I tek će da bude. I to je Dr Nele Karajlić predvideo još pre trideset i kusur godina, nazvavši grupu Zabranjeno pušenje. A svi mislili – on se zeza.

KO PREŽIVI…

U Zenicu kada pođem ja,

prati me

pet-šest

drotova.

Okružni sudija reko: „Dvanaest godina,

dvanaest

godina strogog zatvora“.

#ex yu rock #tekst #pesme #tako ti je mala moja kad ljubi bosanac #maljciki #računajte na nas #lutka sa naslovne strane #zenica blues #jugoslavija #bivsa jugoslavija #odrastanje

[zanimljivaekonomija]

NAGRADA MATICE SRPSKE GORANU PETROVIĆU

Nagrada „Beskrajni plavi krug“ za 2022. godinu jednoglasno je dodeljena Goranu Petroviću za roman „Ikonostas“. Žiri je radio u sastavu: prof. dr Mladen Šukalo (predsednik žirija), prof. dr Nebojša Lazić, doc. dr Jelena Marićević Balać, doc. dr Mina Đurić i doc. dr Goran Radonjić. U zapisniku sa sastanka žirija se između ostalog navodi: „Žiri se opredelio da nagradu dodeli upravo ’Ikonostasu’, budući da, pored nesumnjivih književnih kvaliteta, uspostavlja profinjen dijalog sa opusom Miloša Crnjanskog. Pošto su, naime, tema seoba i njena specifična simbolika ključni toposi opusa Miloša Crnjanskog, kod Gorana Petrovića sele se ikone, pa se tako stiče utisak da se uspostavlja čvrsta semantička veza između srpskog naroda i ikona. U priči ’Ikona koja kija’ Milorada Pavića kaže se da mesto onog koji se seli nikada ne ostaje prazno, što u datom kontekstu Petrovićevog romana znači da je srpski narod i dalje, makar simbolički prisutan, kroz kulturne, materijalne i nematerijalne tekovine, na onim mestima koje je u različitim istorijskim okolnostima morao da napusti. Možda je to jedan od razloga zbog kojih se pisac opredelio da radnju romana smesti u 15. vek, za vreme vladavine despota Stefana Lazarevića, i da oblikuje upečatljiv lik prozorljivog Dovolje, koji ima dar da vidi više i šire u odnosu na obične ljude. Goran Petrović je, poetički i stilski gledano, ubedljiv i prepoznatljiv. Poglavlja su pažljivo strukturisana i svako otpočinje gotovo gnomskom poentom, koja funkcioniše kao soko ispred Bokačove novele i izaziva interpretativnu pažnju. Suvereno pripovedanje, bogata imaginacija i kreiranje autentičnog romanesknog sveta potvrđuju da Ikonostas zavređuje čitalačku pažnju u najširem smislu”. U užem izboru su bili i romani: „Lakonogi dan“ (Arhipelag, Beograd 2022) Jelene Lengold, „Zenonov put“ (Službeni glasnik, Beograd 2022) Kornelija Kvasa i „Kad đavoli polete“ (Laguna, Beograd 2022) Vladimira Kecmanovića.

Dva nova romana Gorana Petrovića „Papir“ i „Ikonostas“ su prve dve priče, „dva toka“ u „romanu delti“, univerzumu alegoričnih pripovesti čija se radnja raspliće od srednjeg veka do dana koje smatramo našim. Priča o jednom događaju u renesansnoj Italiji poslužila je Goranu Petroviću da raskošno ispripovedanu povest „Papir“ uobliči u dalekosežnu i duhovitu metaforu o smenama života i smrti, o tajnama pisanja i stvaranja uopšte. A u fantastičnoj pripovesti „Ikonostas“ ikone će na svom putu doživeti mnoge nevolje, presretaće ih i Turci, i razbojnici, i morske nemani, i vremenske nepogode, dočekivati i klanjati im se vernici, mnoge će se zauvek izgubiti, a u despotov dvor stići će samo jedna, oštećena i gotovo neprepoznatljiva, pa ni despotov savetnik Konstantin Filozof neće razaznati o kojem se svetitelju radi…

#knjige #nagrade #iplaguna #maticasrpska #goran petrovic #ikonostas #književnost #pisac #biblioteka

[cgvijesti]

Goranu Erakoviću neophodna transplantacija bubrega, pomozimo makar SMS-om

Goranu Erakoviću neophodna transplantacija bubrega, pomozimo makar SMS-om

Foto: Humanost Goranu Erakoviću (55), bivšem sportisti, šampionu u bodi-bildingu, potrebna je pomoć za novu transplantaciju bubrega. “Goranu je prošle godine u avgustu odrađena prva transplantacija, kada mu je bubreg donirala njegova sestra. Međutim, Goranovo stanje se iskomplikovalo i sada mu je hitno potrebna nova transplantacija. Goranovo stanje je kritično i veoma je važno da se sredstva…

View On WordPress

#apel za pomoć #Goran Eraković #transplantacija bubrega

[prijedor24]

Advokatu Goranu Petronijeviću zabranjen ulazak u BiH: "Prijetnja po bezbjednost"

Advokatu Goranu Petrovijeviću danas nije dozvoljen ulazak u BiH, jer, navedeno je u rješenju, predstavlja prijetnju bezbjednosti, javnom poretku, javnom redu i miru i javnom zdravlju u BiH ili međunarodnim odnosima BiH. Petronijeviću je zabranjen ulazak u BiH, odnosno Republiku Srpsku na graničnom prelazu u Zvorniku, saznaje Srna. Rješenje je potpisao pripadnik Granične policije BiH Midhat…

View On WordPress

#zabrana ulaska