Tumgik
#kako napraviti
narkonianews · 10 months
Text
Domaci keks sa cokoladom VIDEO RECEPT sa pripremom
Domaci keks sa cokoladom VIDEO RECEPT sa pripremom Sigurno ste se mnogo puta nasli u situaciji da vam se jede nesto slatko, a nemate bas puno vremena za komplikovane kolace. Danas vam predstavljamo recept za keks sa cokoladom po uzoru na popularni “American Cookies”. Sasvim smo sigurni da sve sastojke imate pri ruci, te nema razloga da ne probate ovaj divan slatkis. Zapratite nas na VIBERU ovde:…
Tumblr media
View On WordPress
2 notes · View notes
receptikuvaronline · 2 years
Text
Sok od aronije - Milica Živković
New Post has been published on https://recepti-kuvar.rs/sok-od-aronije-milica-zivkovic/?Sok+od+aronije+-+Milica+%C5%BDivkovi%C4%87 Recepti+i+Kuvar+online
Sok od aronije - Milica Živković
Tumblr media
Sok od aronije.
Sok od aronije, sastojci:
200 gr aronije,
1 lit vode.
Sok od aronije, priprema:
Aroniju oprati, izblendirati sa malo vode, dodati vodu i staviti na vatru samo da provri.
Procediti, sipati u flaše, zatrpati i kad se ohladi držati u frižideru.
Piti 1-3 rakijske časice u toku dana a najbolje ujutru. Lako za spremanje a znamo koliko je zdravo.
Milica Živković
PROČITAJ: GDE MOŽE DA SE KUPI KNJIGA TRADICIONALNI RECEPTI DOMAĆE SRPSKE KUHINJE?
Pročitajte još:
Portal Recepti i Kuvar online je svrstan u TOP 50 sajtova u Srbiji!
Ukoliko vas interesuju svi naši recepti, kliknite na link: RECEPTI. Zbirke najboljih recepata naših saradnika nalaze se u sekciji kuvar, ukoliko želite više da pročitate, klikinte na link: KUVAR. Ukoliko želite da pogledate našu naslovnu stranu, kliknite na link: RECEPTI I KUVAR ONLINE homepage.
Ne propustite nijedan recept – Recepti i kuvar online na Facebook-u. Ostanite u toku, pratite Recepti i Kuvar twitter obaveštenja!
0 notes
prava-ja · 10 months
Text
Uvijek sam bila van svakog vremena i okvira. Nikad me nitko nije mogao staviti u neki kalup i napraviti od mene lošu kopiju... jer to je poenta života - ŽIVI GA KAKO TI ŽELIŠ!
23 notes · View notes
Tumblr media
"Dragi prijatelju,
Ne znam zašto, ali želim da ti objasnim suštinu svog poraza od koga se nikada više neću oporaviti. Pre svega moraš znati da moja nesreća nije puki ljubavni jad. Ili, tačnije rečeno, jeste to, ako se ta moja ljubav shvati kao eros u spinozističkom smislu.
Ta žena nije bila tek moja ljubavnica. Ona je bila prva i osnovna potreba mog duha. Ona je bila i moja duhovna zaštita i zaklon. Ona je bila za mene zaštitni omotač od metafizičke studeni. 
Bez nje ja sam potpuno i direktno izložen kosmičkoj besmislici i noći. Moja usamljenost je sada apsolutna. Za mene ne postoji oblast čistog važenja i pevanja. Sad moje pesme traže moju glavu. Više nema ko da me sa njima pomiri. To je samo Ona znala. A nije znala da zna. Pored nje najopasnije misli pretvararale su se u divne i bezazlene metafore. Sada je sve to podivljalo i besomučno kidiše na mene. Kada bih samo mogao pobeći od onoga što sam rekao! 
Živim u užasnom strahu. Bojim se da govorim, da pišem. Svaka me reč može ubiti. Ja sam najveći deo svojih pesama napisao pre nego sam nju zavoleo, ali tek sa njom ja sam postao pesnik, to jest onaj koji nije ugrožen onim o čemu peva, koji ima jedan povlašten položaj u odnosu na ono što kazuje. Sada moja poezija gubi svaku vrednost i izvrgava se u mog najžešćeg neprijatelja. Možda bih ja postao pravi pesnik da je ta divna żena ostala kraj mene. Ovako ja sam onaj što se igrao vatrom i izgoreo. Poraz ne može biti pobeda ma koliko veliki bio. Izgubivši nju ja sam izgubio i svoju snagu, i svoj dar. Ja više ne umem pisati. Ostala je samo nesreća od koje se ništa drugo ne može napraviti osim nove nesreće.
Sećaš li se, dragi prijatelju, da sam ja napisao stih “Jedan nesretan čovek ne može biti pesnik”. Tek sada vidim koliko je to tačno. Ja ću pokušati da živim i dalje, mada sam više mrtav od svih mrtvaca zajedno. Ali ova užasna patnja je poslednji ostatak onoga što je u meni ljudsko. Ako nju nadživim ne očekujte od mene ništa dobro. Ali ja ne verujem da ću je nadživeti.
Želi ti sve najbolje Branko.
P.S. Ako želiš da mi pišeš, piši mi o Njoj. Bilo šta. Ne u vezi sa mnom. Šta jede, kako spava, da li ima nazeb itd.; ti sve to možeš znati. Svaka sitnica koja se na Nju odnosi za mene je od neprocenjive vrednosti. Ako prestanem da mislim o njoj počet ću da mislim o smrti.
Ponoć je. Doviđenja."
42 notes · View notes
pogledomdosrzi · 9 months
Text
Amanet
Kako vrijeme prolazi
Čak sam i seriju pod tim imenom
Dok sam još manje dijete bila gledala
Zapravo vrijeme ne prolazi
Već tvoj život kroz vrijeme
Kao voda kroz prste
Ne možeš ništa zaustaviti
A ja sam toliko puta htjela
Samo stisnuti pauzu
Napraviti veoma malu stanku
Da predahnem
Da mi duša odmori
Govorila sam
Kako želim da zaspim
I probudim se kad sve bude završeno
Na javi
I u tajnosti
Ja sam stajala na gelenderima škole
Čekala tebe
I Bog zna samo koliko ljudi je prošlo
Vidjelo moje lice snuždeno
Jer te nije na deset sekundi dočekalo
Ti si se ošišao
Ja sam čekala da ti kosa naraste
A nikad je ni pipnula nisam
Ti si saznao za mene
I ja sam čekala da mi daš znak
Da mi se nasmiješ
Dobila sam samo dan
Možda čak dva
Zaboravne slave
Iščezao si mi brže
Nego što sam mogla i sanjati
Ti si našao sebi nekog
S kim si mogao da podijeliš ljubav
A ja sam opet našla tebe
Iza još jednog ćoška
Iza sto i jednog zida
Ali koliko god da sam te tražila
Nikad nisam ništa mogla s tobom i podijeliti
I ruku na srce
Neka i nisam
Mada gledajući na sve i jednu priliku
Koja je u to vrijeme bivala razočarenje
Sve mi se to čini
Manje-više kao razlog za sjećati se
Ali osvrnuti se na to
Kako si uticao na moj iman
Na moj odnos sa Bogom
Na tome sam ti zahvalna
I uvijek ću biti
Ni zamisliti ne možeš koliko
Od nekoga ko se iznova pronalazio na sedždi
Ko se i dan i noć molio za tebe
Za nas
A dova nesuđena kakva je bila
Mene je sputavala da nađem nešto bolje
Da zatražim nešto
Mojoj duši prikladnije
Ali do čega je tada bilo
Ne znam
Samo znam da se moj iman utihnuo
Pritajio kao miš pred mačkom
Sedžda je ostala usamljena
Vapila je za mojim dahom
A ja sam prkosila
Inatila se
Kao nešto mislila se da je nepravda
I sad me stid uopšte podsjetiti se
Kakvog sam stava u to vrijeme bila
Sad ovako ponosna i zadovoljna svime
Što je od Uzvišenog Allaha
Ali iman se utihnuo tada
Ne i nestao
Sedžda me je opet srdačno dočekala
Primila me u svoje okrilje
I ovaj put
Nešto drugačije probudilo se u meni
Osjećaj kakav sam mogla samo priželjkivati
Ali taj osjećaj postao je stvarnost
U mojoj duši više nije živio iman
Nije samo rastao
On je cvjetao
Kao najmirisnije cvijeće u proljeće
I koliko god sam prije
Pokušavala da te istinski izbacim iz glave
A pogotovo srca
Nije išlo
Uvijek je to nešto bilo
Između mene i mojih dijelova
Te ruku
De pretkomora i komora
Te očiju
Hem donje i gornje usne
Sve sam ja iz pogrešnih izvora vodu pila
Dok zadnji put
Nisam uradila
Onako kako treba
To je iman u meni odradio
Kada sam ljubav prema tebi
Okončala između sebe i Allaha
Predala sam te Njemu
U amanet
I to je bilo to
Moja briga više nisi bio
Ne znam šta se dešava s tobom
Niti me zanima
Sad je ovako kako je
I ja sam sretna
Tako sam sretna
Toliko sam presretna
A koliko mi je vremena trebalo da uvidim
Kako ti nisi moja suđena sreća
Ali neka
Sve je onako kako je trebalo da bude
I ja sam zadovoljna
Sretna sam
To je bitno
A tebi ako zatreba krvi za života
Pokoji fening za polivenu
Hemijska za test
Dat ću ti
Ali kod mene više nećeš naći ljubav
Niti oduševljen pogled
Niti sigurnu luku
A znam da nećeš ni tražiti
I bolje
Hvala Allahu
Ovako je najbolje
Sretna sam
I zahvalna
Zadovoljna sam sa svime što je bilo
A još važnije
S onim što nije
14 notes · View notes
Note
Nema odustajanja!!
Vidiš kako si nam ovde većini simpatičan 😊
Tumblr media
ma ja cu napraviti kasting😅
17 notes · View notes
osjetimojubol · 10 months
Text
Tumblr media
nekada previše mislim o lošim stvarima
ne zato što ja to želim
nego zato što mi je to obrambeni mehanizam
toga je previše u prirodi
i mi smo priroda
propadam svaki dan, sve dublje, u zemlju
ipak pazim da te ne ugledam negdje
možda opet vidiš njega, u meni
osjećam se kao prostitutka koja želi ljubav
ali svi je znaju kao prostitutku i kako lako daje svoje tijelo
e to sam ja, ja stojim na tom uglu
čekam nekoga, ovog puta si to bila ti
borim se da ne potonem u tvoje oči
ne uspijevam
znam da se sjetiš njega puno puta
samo voliš lagati
voliš praviti budalu o meni
mogao bih napraviti veliki brod od papira na kojima si pisala poeziju za njega
nemoj lagati
u redu je
samo nemoj lagati.
7 notes · View notes
narkonianews · 1 year
Text
Starinske gurabije VIDEO RECEPT kako napraviti
Starinske gurabije VIDEO RECEPT kako napraviti Sigurno ste nekada culi za gurabije, divan orijentalni suvi kolac. U pitanju je poslastica koja je prilicno zahvalna, ne zahteva puno vremena za pripremu, a danima moze da stoji. Ne postoji jedinstveni recept za gurabije, vec se razlikuje od kraja do kraja. Priprema varira u sastojcima, kao i u izgledu. Ali je ukus u svim verzijama jednako…
Tumblr media
View On WordPress
3 notes · View notes
zvjezdana-the-writer · 3 months
Text
Tumblr media
Tek u zadnje vrijeme shvaćam koliko sve idealizujem u životu. Koliko, poput male djevojčice, naivno vjerujem u bajke. Cijeli život sam mislila kako 'život iz bajke' postoji. Kako postoje savršeni životi, savršeni ljudi, savršena prijateljstva, savršeni brakovi. Cijelo vrijeme maštam o tom nekom 'savršenom životu iz bajke'.
Nekako uvijek vidim samo lijepo u tuđim životima i zato im zavidim. Zavidim tuđim zarukama, tuđim vjenčanjima, tuđim putovanjima, tuđim proslavama... potajno krijući istinu da i ja to želim. Do nedavno sam mislila kako to ne želim. Ali dovoljna je jedna slika dvoje sretnih ljudi da padnem u trans.
Nešto razmišljam i sjetim se djetinjstva i dviju djevojaka s kojima sam odrasla. Nekako su uvijek bile 'bolje' od mene u očima drugih. Ljepše. zgodnije, poželjnije, bolje u školi. Nisu imale probleme koje sam ja imala: sa izgledom, ocjenama, nemogućnosti da pronađu prijatelje ili partnera. Među nama trima je, kao i u svim dječijim grupama, uvijek bila jedna 'glavna'. I kako to biva, u 25-oj, ona se prva zaruči. Nakon nje se zaruči i druga. I ostadoh ja, pokisla i bez pravca.
Kada smo se počele razilaziti u školi, što je normalno jer svatko ide svojim putem, obje su našle svoje društvo i svoj pravac u životu. Ja nekako nikada nisam uspjela naći prijatelje ili smisao života. Živjela sam sama u svojih četiri zida, plašeći se svijeta i svega u njemu. Iako sam postigla uspjeh, završila fakultet i kročila u svijet, u meni uvijek postoji blokada i strah. Stroga sam prema sebi i više samu sebe ponižavam, nego što sebe cijenim. Iako znam da mogu biti što god poželim, u meni se kriju moji strahovi i crne misli koje me iz dana u dan uništavaju.
Ne mislim da su uspješnije od mene jer su se zaručile. Ali našle su svoj pravac u životu. Znaju da imaju nekoga na koga mogu računati i tko će biti tu za njih. Ali kod mene je drugačije. Stalno su prepreke i igle po kojima gazim. Nikada se ne mogu potpuno opustiti i uživati u životu. Jer sam naviknula na poniženje, bol, poraze, nezadovoljstvo. Naviknula sam da mi ne ide glatko.
I to je možda problem što imam pogrešnu percepciju života. Što vidim samo lijepo u tuđem životu i mislim da je nekome uvijek lakše bilo.
Ipak, svi smo u potrazi za nekim mirom i plašimo se samoće, odbačenosti, neprihvaćenosti. Cijeli život sam odbijala ljude od sebe, jer sam ih idealizirala. Željela sam da budu onakvima kakvima sam ih sebi zamislila, a najmanja sitnica koja mi se nije sviđala je bila razlog da ih odbijem. S druge strane, i ja cijeli život imam osjećaj da mene ljudi idealiziraju. Da žele promijeniti moj izgled, ponašanje, napraviti od mene nešto što su zamislili.
I zbog toga se cijeli život osjećam drugačijom od drugih. Da svi imaju ono što ja nemam. A da ja, s jedne strane imam sve, a s druge strane je praznina duboko u meni. Pa se sjetim ružnog djetinjstva, odbačenosti, neprihvaćenosti.
Tako sam idealizirala i svoje zaruke. Negdje na nekoj plaži, dok je sve bijelo, od pijeska, do naše garderobe. Na mojoj ruci dijamantni prsten. Ja u zagrljaju 'savršenog muškarca' kojeg sam čekala cijeli život. Da smo bogati i mladi. I da smo našli svoj mir... daleko od negativnosti i ludila...
Ali u sebi znam da je to nečiji drugi život... miljama daleko...
4 notes · View notes
vernadskova · 5 months
Text
Samoubistveni amok
Namjerila sam si napraviti ručak i potom provela pola sata perući tuđe suđe i pokušavati da se riješim vode u lavabou jer je neko začepio cijevi bacajući hranu u njega i toliko mi se više smučilo da mi se ne jede više jebotimater iz dana u dan ista priča živjeti ovdje je veća katastrofa po mene psihički nego izbijegavati roditelje cijeli dan sve što pokušam riješiti s ovim ljudima ode u kurac prošli mjesec spucam pare na nove kante i sve za skupljanje smeća pa mjesec dana plaćam 200 eura da na krupno izbacimo vreće jer ovi jebeni degenerici bacaju svuda sem u kante potpuna havarija potpuno ludilo jebem im depresiju nemaju ni jedan problem u životu samo meni zaseru stalno sam neurotična kada mi je vrijeme 45% na poslu 45% na rješavanje njihovih sranja i ostalih 10% sam toliko nadrkana samo mi se da žaliti i eto završim jedan crtež svake druge sedmice lutam unaokolo sva izluđena neograničeni genocid
E da i još ova ima obraza da mi se uvuče svaku drugu noć i priča mi kako se osjeća da joj život nema smisla. Jel ti nema smisla da mi ne otplatiš pola studentskog fonda koji si "pozajmila" pa se seliš s curom koja je vlasnik sopstvenog doma? Propala buržujska pizdo.
3 notes · View notes
kljucdosrca · 1 year
Text
Depresija
Misliš da me možeš povrijediti?
Gledala sam sebe kako se iz najsretnije osobe ikad mijenjam u osobu koja svaki dan želi odustati.
Ne želim se ustati iz kreveta jer znam da nema smisla, svaku večer jastuk upija moje suze, moju tugu.
Postala sam depresivna.
Od kad te nema u mome životu puno se toga promijenilo, puno toga sam ti htjela javiti što dobrog, što lošeg.
U par navrata uhvatila sam samu sebe gdje ti poruku pišem, ali naravno nikad ti ju nisam poslala, a mogla sam i trebala sam.
Najviše sam se ja promijenila od kad si me zadnji put vidio.
Nekad sam bila sretna, vesela, puna života, smijala sam se iskreno od srca.
A sada…sada se ne želim ustati iz kreveta, izbjegavam ljude, i ono najvažnije sad mi je osmijeh postao maska.
Skrivam se iza osmijeha da ljudi ne vide moju tugu, moju patnju.
I uspijeva mi jer nakon tebe više me nitko zapravo ne poznaje, ne dopuštam ljudima da upoznaju pravu mene.
Samo sam tebi dopustila i evo nas povrijeđeni i ti i ja.
Sa prevelikim egom, ponosom i inatom kada se radi o nama, a zapravo ne inatimo se jedan drugome.
NE, mi se inatimo sebi, sebe povrijeđujemo, sebi radimo gore.
Nitko drugi već mi sami sebi.
Umjesto da prijeđemo preko tog ega i ponosa da se prestanemo inatiti međusobno, ne mi kao da i dalje imamo 15 godina.
Da ti kažem nešto nebi mi vjerovao, zapravo bio bi jako razočaran samnom.
Samo da znaš što sam htjela napraviti mislio bi da te lažem i nebi htjeo razgovarati samnom.
Ali to ništa nije važno jer i ovako ne razgovaramo.
V.G
8 notes · View notes
lale-i-knjige · 9 months
Text
Također, vjernik u jednoj fazi života mora naučiti reći "ne" kako bi onome što treba glasno izjavio "da". Tvoj džahilijet - period prije nego što si spoznala i počela praktikovati islam morat će dobiti odbijenicu, da bi ti napredovala. To znači da ti više neće odgovarati tvoje staro društvo, ali ne znači da trebaš u potpunosti prekinuti veze s njima. Jednostavno, bit će potrebno prestati da se, poput soli, topiš u njihovom društvu. Došao je trenutak kada ćeš morati napraviti određene izbore i postaviti mnoge granice, kako tvoja ne bi ispaštala.
To, također, znači da te više neće viđati na neprikladnim mjestima, jer tvoj islamski identitet istančano traži mjesta gdje će se moći vidjeti. Trebat ćeš reći "ne" lokalima gdje se toči alkohol, miješaju muškarci i žene, jer ako je Gospodar odvojio žene i muškarce u ibadetima, šta onda reći za drugo mimo toga!
To znači da ćeš reći "ne" mnogim razgovorima, mnogim neprikladnim temama, izrazima i rečenicama.
Hanka Vlahovljak, Transformacija duše
5 notes · View notes
odbjeglopero · 2 years
Text
Vjetar u leđa
Znaš, niko nije rođen naučen na sve. Nismo svi umjeli napraviti picu, napisati pismo, voziti auto, pričati 3 jezika, hodati... znali smo samo disati. Mehanički, po zakonu. Sve ostalo- uči se. Od muškaraca se očekuje da bude nježan, ali i grub kad treba. Da bude blag, ali da umije vrisnuti kad treba. Da hoda gordo, uspravljeno, da ide u vojsku i puca iz puške, da perfektno vozi auto. Da popravi nakrivljenu garnižu i mikser koji se pokvario. Da ne treba majstor ni za začepljen umivaonik, ni za garažna vrata, ni za rasklimana vratašca na cipelaru. Da precizno zna izmjeriti razmak od zida do zida, da zna primiti u ruke djevojčicu, i dječaka, da promijeni pelenu. Da ljubi lagano, da ljubi strastveno, da isplete pletenicu. Da otvara vrata od auta, skida kaput, pripali cigaretu. Da kupi poklon, dođe tu po tebe, odvede te ondje gdje si uvijek željela. Da ga nije strah kroz mrak kad te prati kući, da se udalji od drugova jer želi više vremena s tobom, u kafani da se pobije zbog tvog imena spomenutog. Da pije, a da se ne napije. Da ne pije uopšte. Da zna koju košulju uz koju leptir mašnu da obuče, da bude galantan, ali i klasičan. Da napiše pjesmu, i pismo, da kuca lijepe poruke. Da zna kad pustiti na miru, kad ne puštati. Da čita misli, poleti na čarobnom tepihu, i sa jednorogom popije kafu popodne nedeljom... bez problema će on to sve kad voli, zaista hoće, ali i njemu treba ponekad pokazati kako.
To što želi, ne znači da uvijek zna i kako da uradi.
To što ga voliš, ne znači da trebaš čekati da on to sve automatski zna. Pokaži. Budi zvijezda vodilja i poklonit će ti mjesec.
Ja sam dobijala ruže, ubrane iz bašči, već rascvale jer je smatrao da što se više ruža rascvjeta, da je to bolje. Sa kratkom stabljikom, da mi može stati u čašu.
Rekla sam da su lijepe, samo da kad bere, da uvijek uzme onu koja mu se čini ružna, nerascvala... i što duža stabljika, veći izbor vaze u koju ću je staviti... lahko je meni makazama skratiti.
Od tad sam dobijala pupoljke. Nerascvale, sa jako dugim drškama...
Je li teško to?
@odbjeglopero
26 notes · View notes
electric0aspirin · 9 months
Text
Znam da je sretan sa drugom i neka je, volim Ga a ni sama ne znam kako. Ne poznajemo se, samo znam da je bio razočaran u jednu osobu ali mislim da se i to promjenilo. Ne krivim Ga što je otišao on ipak ima svoje prijatelje i svoje ljubavi, samo ne razumijem zašto je pustio da ikada bude bilo šta između nas. Mislim kada bi dobila poruku sa Njegovim imenom da bi naprosto poludjela, ne razumijem kako sam se uspjela toliko vezati za neku osobu. Čula sam previše loših stvari o Njemu ali mislim da to ne treba da bude prepreka nego motiv, jer možda bih ga baš ja uspijela popraviti tj. napraviti najbolju verziju Njega. Postao mi je jako velika inspiracija i uživam da pišem o Njemu kad već ne mogu sa Njim. Oprostila bih mu sve i skinila svaku zvijezdu sa neba samo kada bi me pitao, a za uzvrat bih tražila jedan pogled onih sjajnih okica. Naš prvi pogled nakon svega je bio nezaboravan, u trenutku kada sma se okrenila orema njemu već me je gledao. Kako sam ojestila ljubav u isto vrijeme sam osjetila i mržnju prema Njemu jer mi je to uradio ali to me je jako brzo prošlo a ljubav je ostala. Svake noći mi sve više i više fali i samo čekam saznanje o njenu da ki je sretan sa njom ili mu neko drugi osmijeh vraća.
-Volim te.
2 notes · View notes
pogledomdosrzi · 8 months
Text
Na staklenim nogama
Nije mi smetalo
Što nisam na Božijem tlu spretna
Nisam ni obraćala pažnju
Na to da sam malo smetena
Svime i svačim
Da nisam najsposobnija
U svakoj prepreci koja mi se nađe na putu
Nikad nisam bila tip
Koji djeluje
Kao da će svakog momenta poletjeti
Ali sigurno jesam onaj tip
Koji pri svakom svom okretaju
Izgleda kao da će se srušiti
Sravniti sa zemljom pod nogama
Zakopati samu sebe ispod nje
Izgubiti se u zraku kao čestice prašine
I nije mi smetalo što je tako
Nisam nastojala to popraviti
Jer mi smetalo nije
Ali je moralo nekom drugom
Moralo je smetati baš onima
Od kojih sam to naslijedila
Morala sam baš od njih čuti o tome
Kao da je to nešto
Što će me spriječiti u svakom životnom cilju
Kao da ću radi toga jedan dan
U svojoj mladosti
Stati pred svoj put
Pred svoje tek ostvarene snove
Zastati
I ne znati kako dalje
Kao da će se radi toga
Sve obrušiti na mene kao građevina
Pod utjecajem zemljotresa
Što se na svim vijestima prikazuje
Kao da se ručak neće napraviti
Ako se prospe voda po podu
Kao da je moja greška
Što nemam snage
Da čitavu planetu na plećima ne ponesem
I nije mi smetalo
Kada to drugi uvide
Niti kada istaknu
Znam da malo ko misli to
Iz zle namjere
Možda niko tako i nije mislio
Možda je nekom to i simpatično
Možda takva nezgrapnost u mom tijelu
Nekom popravi dan
Ali kada shvatim
Da to i ti uviđaš
I ona
I svi vi
I zajedno ja sa vama
Pomislim
Hoćeš li zbog toga da me napustiš
Jesam li dovoljno sposobna
Da bar oko sebe
Nekog zadržim
Jesam li bar sposobna
Da ti pokažem da umijem
Potruditi se kad je sve u pitanju
Jesam li toliko smotana
Da zapnem na sve i jednoj prepreci
Ili sam iole spretna
Da razumijem
Kako neće neko radi toga otići
Jesam li dovoljno sposobna da živim
Hoće li se ikad oko mene
Zidine srušiti
Koje sam sama izgradila
Jer nisam bila sposobna da volim
Da plačem
Il' se smijem
Jer nisam nekome mogla biti ja
Ono što jesam
I sigurno nisam
Ono što ne želim da budem
I ono što ne mogu da postanem
Kad mi kažeš da sam smotana
Je li od milja
Ili jer će ti jednog dana dozlogrditi
Kao što je nekome
Pa me na to napominje
Iz dana
U dan
3 notes · View notes
zanimljivaekonomija · 9 months
Text
Tumblr media
Agroklub bira najbolje ruralne fotografije u 2023.  – prijavite svoju
Na poljima cveta suncokret, sazreva kukuruz i soja, kosi se seno... Vredne ruke beru kruške, jabuke, lubenice, lavandu, žalfiju, šljive, a krenula je i priprema zimnice. Pekmez ili rakija, slatke su muke naših vrednih poljoprivrednika.
A mi im dodajemo još jednu - napravite sjajnu fotografiju, nominujte je na #RuralFoto izbor i osvojite dobar džeparac.
Dakle, u toku je RuralFoto konkurs - izbor najboljih ruralnih fotografija 2023. godine. To je prava prilika da se ovekoveče lepote naših sela i njihovih običaja - koji se često održavaju upravo leti. 
Kako nominovati fotografiju?
Svaka punoletna osoba i registrovani korisnik Agrokluba može na ovaj izbor nominovati četiri fotografije, jednu po kategoriju, a one su: selo, proizvodnja hrane, životinje i priroda. Nominovati ih možete na društvenoj mreži KLUB do 31. avgusta 2023. godine u 23:59 sati. Autor najbolje fotke, u svakoj od kategorija, osvaja novčanu nagradu od 500 evra bruto, a nagrada publike koju daju Hrvatske šume - porodični vikend odmor u Pansion Lovački u Delnicama, ide onom čija fotografija prikupi najveći broj lajkova čitalaca Agrokluba.
Do sada je pristiglo više od 600 fotografija, a kakve su prizoreuslikali ljubitelji poljoprivrede možete videti na agroklub.rs, i informisati se o svim pravilima RuralFoto izbora, kako postaviti fotogragiju-video tutorial, te pročitati 10 saveta kako napraviti dobru ruralnu fotografiju.
Dakle, još 40-ak dana ostalo je za nominaciju vaših fotografija na RuralFoto konkursu. Potrudite se da zabeležite vama najdraže kadrove i ne dozvolite vrućini da vas u tome omete jer, osveženje možete potražiti u montažnim bazenima koje nude Pevex trgovine.
Ko bira najbolje fotografije?
Nakon što istekne rok nominacija, 31. avgusta 2023. stručni žiri će odabrati deset najboljih fotografija u svakoj od kategorija, nakon čega će učesnici konkursa sami između sebe izabrati četiri najbolje.
Partner izbora najboljih ruralnih fotografija u 2023. godini je Evropska komisija koja promoviše Zajedničku poljoprivrednu politiku EU - partnerstvo između poljoprivrede i društva kojim se obezbeđuje stabilno snabdevanje hranom, a poljoprivrednicima prihod te održava dinamičnost ruralnih područja. Proglašenje najboljih fotografija i izložba održaće se u Osijeku 15. septembra 2023. na konferenciji o novim tehnologijama u poljoprivredi AgroRocks 2023.
2 notes · View notes