#zvono

[univeraart]

Little witches bell... #witches #witchesbells #halloween #halloweengift #ceramicbell #handmade #etsyseller #witchesbell #vještica #zvono https://www.instagram.com/p/Cg4itRVD7pW/?igshid=NGJjMDIxMWI=

#witches #witchesbells #halloween #halloweengift #ceramicbell #handmade #etsyseller #witchesbell #vještica #zvono

[kadsvinjepolete]

danas je ponedjeljak.

mjesto školskog, čujem zvono za uzbunu.

sretan što me mimoišla granata,

nesretan znajući da je sustigla nekog drugog.

ispod ruševine izvlačim neokrnjeno mače,

vijem ga u kaput

i misleći na svoje,

sebi u prsa prozborim:

nemoj i ti da mi umreš.

#citati #poezija #pjesme #ljubav #stihovi

[dane-zaboravim]

Pokušala sam utvrditi tko je od njih govorio. Mrzim govoriti grupi ljudi. Kad razgovaram s grupom ljudi, uvijek izdvojim jednoga i njemu se obraćam cijelo vrijeme dok govorim, a ostali pilje u mene i iskorištavaju svoju nezasluženu prednost. Također mrzim ljude koji vas veselo pitaju kako ste, a znaju da se osjećate grozno i uz to još očekuju da ćete odgovoriti: — Odlično.

Stakleno zvono, Sylvia Plath

#citati #tekstovi #knjizevnost #sylvia plath

[lifeinbooks]

na telefonu mi je odavno ugašeno zvono budan sam ali nedostupan ne javljam se nikome.

#lifeinbooks #mladen milasinovic #moj oziljak je poslije kise ljubičast #telefon #nedostupan #poezija #poetry #citati #citati iz knjige #knjiga #booklover #books #book qoute #balkan

[tempera-mento]

Koliko ima od Sarajeva do Beograda?

02:25 sati ujutro. Ako biste kojim slučajem prolazili u ta doba Titovom ulicom  i podigli pogled ka gore, vidjeli bi ste kako su sva svjetla pogašena i sve roletne spuštene, ali na tom jednom desetom balkonu vidio se jasno žar cigarete i mršava ruka djevojke koja svakih 40 sekundi sa usana pusti dim zatvorenih očiju. To je bila Milica. Milica se za par sati mora vratiti za Beograd iz Sarajeva. Sve je spakovala, sve svoje crne majice i svoje dvije i njegove tri dukserice i jednu kremu i maskaru što je zvala “šminkom”, spkovala je i dva para starki i jedne sandale, ponijela je čak i dva pakovanja bosanskih kolača što joj je spremila starija komšinica koja je živjela preko puta njegovog stana. U taj mali kofer uspjela je nekako sve složiti. Ali, znala je Milica šta ponijeti ne može. Znala je da on tu ostaje, i on i njegovo prokleto Sarajevo. 

- Što baš ja, što baš u ovaj grad?! Je li mogao neki drugi, pa makar na kraj sveta da bude lakše bi mi bilo nego ovako! Alo, bre, čuješ ti mene?! - jecala je Milica obraćajući se vjerojatno Bogu ili u šta god da je vjerovala da je spojilo njeno srce sa Sarajevom i Mahirom. 

Mahir je sjedio u sobi, u potpunom mraku i tišini, i razmišljao o istim stvarima kao i ona. Samo on to nije smio pokazati pred njom. Oboje su znali od početka šta sve ovo znači i koliki teret će morati skupa nositi. I nije ovo prvi rastanak, bilo je toga i u Beogradu i u Sarajevu, samo, vrijeme je učinilo svoje, učinilo je to da dva stranca koja su igrom slučaja podijelili taksi od Knez Mihailove do kafane “Proljeće”, završe godinu i 7 mjeseci skupa rastajući se ko zna koji put jer nakon izvijesnog vremena, uvijek dođe i rastanak. 

Izašao je na balkon prilazeći joj nečujno i ljubeći  joj prvo rame, pa vrat, pa obraz, da bi na kraju skončao na njenim pamučnim usnama i poželio da taj trenutak traje do beskonačnosti. Onda se odmakao i pogledao joj u oči u kojima su se lomila svijetla grada i mjesečine. 

- Ja ne mogu više Mahire, izluđuje me pomisao da ćemo opet biti razdvojeni, ne znam više šta da radim, boli me i srce i duša. Znaš li ti čoveče koliko je kilometara između Sarajeva i Beograda? 

- Ma de bona nije to ništa, to ti je haman “prepišaj hoda”. - smješkao se Mahir

- Čega bre? Šta ti to beše prvi put čujem?

- Vidiš onaj dole pješački prelaz između banke i onog butika? Eh, to ti je prepišaj hoda. 

- A ja sam pomislila da sam konačno sve vaše fraze čula.... E moj Mahire, da je barem toliko... - reče Milica i stegnu ga rukama oko vrata kao da joj ga neko u tom trenutku otima. 

Dvije sedmice nakon što se vratila u Beograd, Mahiru je stiglo pismo/razglednica od nje. 

“Iako si mi pokušao objasniti, i dalje mi nije bilo jasno šta je to prepišaj hoda. Trebalo mi je malo duže, ali izgleda da sam shvatila. To je mjerna jedinica za udaljenost dva srca koja kucaju, dve duše koje isto dišu, dve glave koje isto razmišljaju. A u našem slučaju, to je malo, to je ništa. Zažmuri i tu sam.” 

I ako i sekunde vjerujete u iskrenu, pravu ljubav, povjerovati ćete mi da se narednog momenta oglasilo zvono na Mahirovim vratima stana, a iza njh je stajala ni manje ni više nego Milica... 

[uffflose]

Noćima ja proklinjem telefon što me ne budi,

danima ja mrzim zvono što ne zvoni.

[pogledomdosrzi]

Dječiji mir

Kad sam bila mala

Amidža se družio sa jednim momkom

Tada u to vrijeme

To su bili momci

Ono tek onako završili srednju

Kreću raditi malo po malo

Čisto da zarade za kifle i cigarete

Sad su to sazrijele

Odrasle ljudine

Amidža je stalno pazio na mene

Upoznavao me s drugovima

Kojih se ne sjećam naravno

Sem nekih tih par s kojima se

Svake godine pozdravlja

Kada dođe u Bosnu

Jedan od njih se zove kao ti

Sjećam se prvi put kad sam čula njegovo ime

Kolko god mala bila

Oblilo me je neko iznenađenje

Pomalo oduševljenje

Ne znam sad jel' to dječiji mozak djelovao

Pa se čudio previše na svaku novinu

Ali znam da je to bio prvi put kad

Sam saznala za to ime

I amidžin drug je bio

Poprilično lijep momak

Pa sam ga se još izrazitije sjećala

A ja sam odrastala

Godine su prolazile

Amidža se odselio

Njegov drug je već osnovao porodicu

Nikad ga skoro ne viđam

Ali opet

Kad god bi ga neko spomenuo

Ja bih načulila uši

Obratila više pažnje

Slušala pozornije

I ne zbog ičeg

Već zbog samog imena

Čudno je, znam

Ali mi je ime to uvijek kralo pažnju

A eto vidiš

Možda sam predosjetila da će i meni

Tako neki dječak

Baš s tim imenom

Ušunjati se u život

I krasti dio po dio mog srca

Ali ne u neke loše svrhe

Ne daj Bože

Već uzima tako parče po parče

Ljubi, grli

Miluje

Tepa im

Njeguje kao da je cvijeće

I tako postaje osoba

Koja me podsjeća na moje djetinjstvo

Odnosno vraća dijete u meni

Uzeo ga je za rukicu

I pomaže mi da se iznova

Upoznam sa mlađom verzijom mene

Te tako svaki put

Kad se nježno objesi na moje rame

Prisloni usne na obraz

Pa onda šta god šapne

I još više me za sebe privije

Poljubi me u sred uha

I zazvone mi sva zvona u glavi

U moždanim centrima

Miješaju mi se moj i njegov smijeh

To zvono nastalo njegovim poljupcem

I uspomene što odjekuju

A nadolaze tako malo po malo

Tek onda kada sam u njegovoj blizini

I u meni sve na sekund oživi

Probudi se svaka i najmanja

Malenkost dobra u meni

Pa kao da sam tada spremna

Darovati ljubav i onima

Koji su je puno više skrnavili nego dali

Te dok oživljava dijete u meni

Zapitam se svaki put

Je li moguće

Može li posebnije od ovoga

Hoću li ikad i na tren

Bar na čas

Uzrokovati ovakav mir u njemu

Kao što je on u meni

#citat #citati #ljubav #ljubavna poezija #love #poem #poezija #poetry #love poem #love quotes

[seooptimizacija]

Plaćene povratne veze

Hoće li plaćene povratne veze pomoći u rangiranju vaše tražilice?

Što su plaćene povratne veze? Plaćene povratne veze  - dolazne veze na vašu web stranicu su ono što sve tražilice koriste kao kriterij za definiranje je li vaša web stranica vrijedna navođenja visoko u njihovim rezultatima ili ne. Dakle, u vrlo jednostavnim terminima, ako imate mnogo povratnih veza, bit ćete visoko rangirani u tražilicama (Google, Yahoo, Bing, itd.). Povratna poveznica samo je poveznica s druge web stranice na vašu web stranicu. Razlog zašto tražilice ovo koriste kao mjerni alat je taj što "osjećaju" da ako je vaša stranica vrijedna povezivanja druge stranice, onda vaša stranica mora biti vrijedna truda. Ima još mnogo toga što bi se moglo reći o tome, ali opet, ukratko, sve se svodi na ovo: što više web stranica koje imate povezuju na vašu web stranicu, to su veze bolje kvalitete (što znači da su veze relevantnije na vašu web stranicu), to ćete biti viši u tražilicama. Ali samostalna izgradnja veza je zamoran, dug i kontinuiran proces. Dakle, ne tako davno, ljudima je bilo vrlo ugodno platiti uslugu koja im je omogućila povratnu vezu. Ali Googleu nije trebalo predugo da shvati da se to događa i plaćene usluge povezivanja počele su se kažnjavati.Drugačija pravila - plaćene povratne veze Dakle, sada su pravila drugačija. Google vam dopušta kupnju poveznica, ali će vaše veze staviti kroz zvono kako bi bili sigurni da slijedite njihove smjernice. Za vas to znači da morate kupiti veze sa stranica koje se pridržavaju Googleovih smjernica koje se stalno mijenjaju. Ako kupujete povratne veze samo za promet, moći ćete slijediti Googleove smjernice. Ali ako ih kupujete kako biste povećali SEO svojeg vida, tada biste vjerojatno trebali zadržati svoj novac budući da tražilice dopuštaju samo veze koje se ne slijede.Usluge dolaznih veza Međutim, iako plaćene povratne veze možda nisu pravi put, postoji niz usluga dolaznih veza koje možete odabrati umjesto da izravno kupujete povratne veze. Ove će usluge zapravo odraditi posao izgradnje veza umjesto vas, a ne samo prodavati veze. Različite usluge nude različite značajke pa se pobrinite da napravite odgovarajuću količinu istraživanja. Kako biste utvrdili one koje doista rade na pravi način i držeći se korak ispred pravila i propisa tražilice.Iako usluge povratnih veza neće biti jeftine, one nude izvrsnu alternativu trošenju ogromne količine vremena pokušavajući naučiti o izgradnji povratnih veza i zatim ih primijeniti u svom poslovanju. Odabir prave usluge omogućuje vam da prepustite stručnjacima da se bave tim aspektom. Kako biste vi mogli nastaviti s drugim aktivnostima izgradnje poslovanja. Postoji nekoliko usluga za izgradnju poveznica koje možete izabrati. Popis će vjerojatno nastaviti rasti sve dok je opće poznato da su povratne veze neophodne za visoko rangiranje u tražilicama. Read the full article

#link #linkovi #povratnaveza #povratneveze #seo #seooptimizacija #seooptimizacijawebstranice #seowebdizajn

[dzenikissmivenvimet]

jutro nakon što sam sebi oduzela život, probudila sam se.

skuvala sam kafu, dodala dva šećera i mleko,kao i uvek, napravila sam previše kafe pa sam ostatak bacila te sam pospremila nered za sobom.

jutro nakon što sam sebi oduzela život, zaljubila sam se. nisam se zaljubila u pevanje ptičica koje me bude svako jutro, niti u sunce koje mi svojim zracima služi kao prirodni alarm za buđenje,zaljubila sam se u svoju majku, koja je sedela na cosku mog kreveta i svom snagom stiskala moju posteljinu,zaljubila sam se u svog oca koji je na sav glas puštao moju najdražu ploču. i u mog brata, koji je suzama kvasio našu zajedničku sliku.

jutro nakon što sam sebi oduzela život, mazila sam mačku i igrala se sa njom. promatrala sam je kako gricka svoju najdražu igračku miša te kako trči gore dole za kablom koje joj brat baca, te kako trci ka vratima cim cuje zvono jer zna da dolazi mama.

jutro nakon što sam sebi oduzela život, otišla sam do dvorišta komsija gde su bili moji prvi počeci košarke. pogodila sam koš koji put, sve dok nisam videla komsiju kako pokazuje drugim komsijama moju umrlicu. nikad neću zaboraviti njihov izraz lica

jutro nakon što sam sebi oduzela život, dočekala sam izlazak sunca rano ujutru, što mi je oduvek bila želja, ali nekako nikad nisam mogla naterati sebe da to uradim,valjda mi nije bilo toliko važno.

jutro nakon što sam sebi oduzela život, otišla sam do groblja i pokušavala probuditi svoje mrtvo telo.pričala sam joj o psu, roditeljima, izlasku sunca te mojoj najdražoj ploči.

jutro nakon što sam sebi oduzela život, pokušala sam ga vratiti, ali nisam mogla završiti ono što sam započela, bilo je prekasno."

[enzograz]

VOLIO SAM JEDNU MALU - STAKLENO ZVONO (1976)

#youtube

[izvandomasaja]

Lijepe ste, ali ste prazne, reče im on još. Čovjek ne može da umre za vas. Naravno, običan prolaznik povjerovao bi da moja ruža liči na vas. Ali ona sama značajnija je od svih vas zajedno zato što sam je zavolio. Zato što sam nju stavljao pod stakleno zvono. Zato što sam njoj napravio zaklon. Zato što sam zbog nje poubijao gusjenice (osim one dvije-tri radi leptirova). Zato što sam nju slušao kako se žali, hvališe ili kako ponekad ćuti. Zato što je to moja ruža.

[univeraart]

Little witches bell... #witches #witchesbells #halloween #halloweengift #ceramicbell #handmade #etsyseller #witchesbell #vještica #zvono https://www.instagram.com/p/Cg4itRVD7pW/?igshid=NGJjMDIxMWI=

#witches #witchesbells #halloween #halloweengift #ceramicbell #handmade #etsyseller #witchesbell #vještica #zvono

[djecakizvode]

BUDAN SAN

Ako pomakneš usne umiriće se more.

Rasklopiće se školjke

I zauvek pevati ribama.

Siđi u moj san

S nogama od svetlosti

I hodom koji se pretvara u bulku,

U vodu

I nešto kao sećanje.

Tražio sam u srpskom govoru reč koja liči na tvoje oko.

Ponavljao sam je tiho u sutonu

U travi

Malim mravima.

Oprosti, bio sam smešan kao pre sto godina.

Reč je u početku bila nalik,

Pa je izgubila smisao.

Ako je okreneš:

U jedne prazne grudi useliće se zvono.

(Da li si čula brujanje u polju

Koje je pretvorilo svet u kišu?)

Malo sam slab.

Učini mi se: ptice su iz tvog porekla,

A moje su ruke tek iz roda mesečine.

Ako pomakneš usne:

Školjke će zauvek pevati.

Ribe će tihim klizanjem obeležiti srce

U dubini.

Ako zatvoriš oči ugasiće se svetlost.

(Zamisli: vetar se skamenio.

Ja sam udahnuo stenu.)

— Stevan Raičković, „Budan san”

#stevan raičković #m #n

[brownish-ocean-eyes]

I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni: ono zvoni za tobom.

- Ernest Hemingvej

#hemingvej #personal #citat #književnost

[zvoneradikalni]

19. kolo WU-17, Osijek - Agram 2 : 3, LIIIIVVVAAAAAJJJJJJJJJJJJ 💪😎❤️

Luda utakmica kadetkinja u subotu u Osijeku, i bilo je za dlaku da opet nastrada zvono u Kasijana 💪🤣. Teškom mukom, ali zasluženo izborena pobjeda na uvijek nezgodnom gostovanju kod Osječanki, na kojoj sam trebao i planirao biti, ali je život isplanirao nešto drugo 😢. Gruba, najgrublja poruka od majke u petak ujutro, i umjesto u Osijek na utakmicu, sa suprugom sam se u subotu uputio u Sukošan,…

View On WordPress

#Kasijan #klupica #WU-17 prvenstvo #ŽNK Agram

[tempera-mento]

Koliko ima od Sarajeva do Beograda?

02:25 sati ujutro. Ako biste kojim slučajem prolazili u ta doba Titovom ulicom  i podigli pogled ka gore, vidjeli bi ste kako su sva svjetla pogašena i sve roletne spuštene, ali na tom jednom desetom balkonu vidio se jasno žar cigarete i mršava ruka djevojke koja svakih 40 sekundi sa usana pusti dim zatvorenih očiju. To je bila Milica. Milica se za par sati mora vratiti za Beograd iz Sarajeva. Sve je spakovala, sve svoje crne majice i svoje dvije i njegove tri dukserice i jednu kremu i maskaru što je zvala “šminkom”, spkovala je i dva para starki i jedne sandale, ponijela je čak i dva pakovanja bosanskih kolača što joj je spremila starija komšinica koja je živjela preko puta njegovog stana. U taj mali kofer uspjela je nekako sve složiti. Ali, znala je Milica šta ponijeti ne može. Znala je da on tu ostaje, i on i njegovo prokleto Sarajevo. 

- Što baš ja, što baš u ovaj grad?! Je li mogao neki drugi, pa makar na kraj sveta da bude lakše bi mi bilo nego ovako! Alo, bre, čuješ ti mene?! - jecala je Milica obraćajući se vjerojatno Bogu ili u šta god da je vjerovala da je spojilo njeno srce sa Sarajevom i Mahirom. 

Mahir je sjedio u sobi, u potpunom mraku i tišini, i razmišljao o istim stvarima kao i ona. Samo on to nije smio pokazati pred njom. Oboje su znali od početka šta sve ovo znači i koliki teret će morati skupa nositi. I nije ovo prvi rastanak, bilo je toga i u Beogradu i u Sarajevu, samo, vrijeme je učinilo svoje, učinilo je to da dva stranca koja su igrom slučaja podijelili taksi od Knez Mihailove do kafane “Proljeće”, završe godinu i 7 mjeseci skupa rastajući se ko zna koji put jer nakon izvijesnog vremena, uvijek dođe i rastanak. 

Izašao je na balkon prilazeći joj nečujno i ljubeći  joj prvo rame, pa vrat, pa obraz, da bi na kraju skončao na njenim pamučnim usnama i poželio da taj trenutak traje do beskonačnosti. Onda se odmakao i pogledao joj u oči u kojima su se lomila svijetla grada i mjesečine. 

- Ja ne mogu više Mahire, izluđuje me pomisao da ćemo opet biti razdvojeni, ne znam više šta da radim, boli me i srce i duša. Znaš li ti čoveče koliko je kilometara između Sarajeva i Beograda? 

- Ma de bona nije to ništa, to ti je haman “prepišaj hoda”. - smješkao se Mahir

- Čega bre? Šta ti to beše prvi put čujem?

- Vidiš onaj dole pješački prelaz između banke i onog butika? Eh, to ti je prepišaj hoda. 

- A ja sam pomislila da sam konačno sve vaše fraze čula.... E moj Mahire, da je barem toliko... - reče Milica i stegnu ga rukama oko vrata kao da joj ga neko u tom trenutku otima. 

Dvije sedmice nakon što se vratila u Beograd, Mahiru je stiglo pismo/razglednica od nje. 

“Iako si mi pokušao objasniti, i dalje mi nije bilo jasno šta je to prepišaj hoda. Trebalo mi je malo duže, ali izgleda da sam shvatila. To je mjerna jedinica za udaljenost dva srca koja kucaju, dve duše koje isto dišu, dve glave koje isto razmišljaju. A u našem slučaju, to je malo, to je ništa. Zažmuri i tu sam.” 

I ako i sekunde vjerujete u iskrenu, pravu ljubav, povjerovati ćete mi da se narednog momenta oglasilo zvono na Mahirovim vratima stana, a iza njh je stajala ni manje ni više nego Milica...