Tumgik
#bi ulice
dalsimoravskyblog · 5 months
Text
čumblr hledá bisexuální ikonu: Ulice edition
Tumblr media
Všichni tady sledujeme Ulici. Pravidelně. Religiózně. Známe všechny postavy. Všichni. Všechny. A víme, že žádná není bisexuální :(. Přitom by stačilo tak málo! Vezměme věci do vlastních rukou, najděme skutečnou bisexuální ikonu mezi nebohými hetero postavami z Ulice. Kterou tady všichni sledujeme. (konec hypnotické sekce)
Vyhlašuji miniturnaj: čumblr hledá bisexuální ikonu (Ulice edition). V prvním kole budete hlasovat ve třech anketách o 36 postavách, které se v Ulici aktuálně vyskytují. Některé jsem musela vynechat, omlouvám se. Po prvním kole nám zbyde 18 postav, které půjdou do dvou soubojů, z nich pak 6 postav, které půjdou do finále. Nebo tam bude ještě nějaký mezikrok, rozhodnu se podle nálady. Hlasovat se bude jenom jeden den, jinak nás to všechny začne štvát.
Vítám propagandu pro různé postavy, zejména pokud budete lhát.
První kolo bude do přírody vypuštěno dnes večer! Doufám, že se zapojíte ♥. (Jestli ne, smažu všechny důkazy o této akci a zahrabu se.)
První kolo
Skupina A
Skupina B
Skupina C
doplňovací hlasování
Druhé kolo
Skupina A
Skupina B
Skupina C
doplňovací hlasování
Třetí kolo
posledních devět
Finále
top 3
Bisexuální ikonou Ulice se stala Gábina Pumrová!
28 notes · View notes
mrasicc · 6 months
Text
Ako ti stvara tugu, znači da je sreća na nekoj drugoj strani ulice.
Nekada je dobro videti kraj, da bi ponovo osetio radost..
20 notes · View notes
miinnnka · 8 months
Text
"Hoćeš ozbiljnu vezu, ali nećeš brak.
Hoćeš brak, ali nećeš kompromise.
Hoćeš dete, ali nećeš obaveze.
Hoćeš ljubav, ali da te ne boli.
Hoćeš karijeru, ali nećeš zalaganje.
Hoćeš uspeh, ali nećeš odricanje.
Hoćeš mnogo novca, ali na brzaka.
Hoćeš zdravlje, ali bez odricanja i kontrola.
Hoćeš stan, ali da ti ga roditelji kupe.
Hoćeš na luksuzno letovanje, ali sa malo para.
Hoćeš da vidiš svet, a strah te da izađeš iz ulice.
Hoćeš da te vole, a ti ih podrazumevaš.
Hoćeš da dobiješ sve, ali ako može da ne daš ništa.
Hoćeš da juriš, a da ne potrčiš.
Da letiš, a da ne zamahneš.
Da voliš, a da ne krvariš.
Da uzimaš, a da ne pružaš.
Da rasteš, a da se ne istegneš.
Da rizikuješ, al da igraš sigurno.
Ti bi da živiš život, ali da te život ne ošteti.
Da ti za malo tebe, da najbolje od sebe.
Jesi li svestan da niko još nije nadmudrio život i da je svako dobio tačno onoliko koliko je zaslužio, iako ti se možda čini da raspodela nije pravedna?"
16 notes · View notes
manitat · 11 months
Text
YU 100: Najbolji albumi jugoslovenske rok i pop muzike
Tumblr media
1. Odbrana i poslednji dani, Idoli, 1982. Srbija
2. Paket aranžman, Idoli, Šarlo akrobata, Električni orgazam, 1981. Srbija
3. Time, Time, 1972. Hrvatska
4. Korni grupa, Korni grupa, 1972. Srbija
5. Azra, Azra, 1980. Hrvatska
6. Sunčana strana ulice, Azra, 1981. Hrvatska
7. Pljuni istini u oči, Buldožer, 1975. Slovenija
8. Filigranski pločnici, Azra, 1982. Hrvatska
9. Dnevnik jedne ljubavi, Josipa Lisac, 1973. Hrvatska
10. Bitanga i princeza, Bijelo dugme, 1979. BiH
11. Bistriji ili tuplji čovek biva kad…, Šarlo akrobata, 1981. Srbija
12. Indexi, Indexi, 1974. BiH
13. Sa druge strane jastuka, Bajaga i instruktori, 1985. Srbija
14. Kad bi bio bijelo dugme, Bijelo dugme, 1974. BiH
15. Probaj me, Oliver Mandić, 1981. Srbija
16. Kost u grlu, Riblja čorba, 1979. Srbija
17. Šta bi dao da si na mom mjestu, Bijelo dugme, 1975. BiH
18. Partibrejkers, Partibrejkers, 1985. Srbija
19. Mrtva priroda, Riblja čorba, 1981. Srbija
20. Treći svijet, Haustor, 1984. Hrvatska
21. Leb i sol, Leb i sol, 1978. Makedonija
22. Još jučer samo na filmu a sada i u vašoj glavi, Film, 1981. Hrvatska
23. Pokvarena mašta i prljave strasti, Riblja čorba, 1981. Srbija
24. Distorzija, Električni orgazam, 1984. Srbija
25. Bezdan, Đorđe Balašević, 1986. Vojvodina
26. S vetrom uz lice, Ekatarina Velika, 1986. Srbija
27. Sviđa mi se da ti ne bude prijatno, Disciplina kičme, 1983. Srbija
28. Bijelo dugme, Bijelo dugme, 1984. BiH
29. Haustor, Haustor, 1981. Hrvatska
30. S vremena na vreme, S vremena na vreme, 1975. Srbija
31. Eto! Baš hoću!, Bijelo dugme, 1976. BiH
32. Zeleni Zub na Planeti dosade, Disciplina kičme, 1989. Srbija
33. Kao kakao, Leb i sol, 1987. Makedonija
34. Malinkonija, Oliver Dragojević, 1977. Hrvatska
35. Doživjeti stotu, Bijelo dugme, 1980. BiH
36. Crno bijeli svijet, Prljavo kazalište, 1980. Hrvatska
37. Pozitivna geografija, Bajaga i instruktori, 1984. Srbija
38. Ako priđeš bliže, Zdravko Čolić, 1977. BiH
39. Bolero, Haustor, 1985. Hrvatska
40. Crna dama, Smak, 1977. Srbija
41. Leb i sol II, Leb i sol, 1978. Makedonija
42. Čovjek kao ja, Arsen Dedić, 1969. Hrvatska
43. Istina, Riblja čorba, 1985. Srbija
44. Mojoj mami umesto maturske slike u izlogu, Rani mraz, 1979. Vojvodina
45. Tajni grad, Haustor, 1988. Hrvatska
46. Čokolada, Idoli, 1984. Srbija
47. Ne cvikaj, generacijo, Atomsko sklonište, 1978. Hrvatska
48. Hoćemo gusle, Rambo Amadeus, 1989. Crna Gora
49. Spavaćeš sam, Viktorija, 1988. Srbija
50. Modra rijeka, Indexi, 1978. BiH
51. Sve najbolje, Oliver Mandić, 1987. Srbija
52. Time II, Time, 1975. Hrvatska
53. Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo, Bijelo dugme, 1986. BiH
54. Pruži mi ruku ljubavi, Pro arte, 1970. BiH
55. Izlog jeftinih slatkiša, Buldožer, 1980. Slovenija
56. Ručni rad, Leb i sol, 1979. Makedonija
57. YU zlato, YU grupa, 1973. Srbija
58. Jahači magle, Bajaga i instruktori, 1986. Srbija
59. Najjači ostaju, Neca Falk, 1978. Slovenija
60. Kiselina, Pop mašina, 1973. Srbija
61. Prljavo kazalište, Prljavo kazalište, 1979. Hrvatska
62. YU grupa, YU grupa, 1973. Srbija
63. Smak, Smak, 1975. Srbija
64. Buvlja pijaca, Riblja čorba, 1982. Srbija
65. Svi za mnom!, Disciplina kičme, 1986. Srbija
66. Pub, Đorđe Balašević, 1982. Vojvodina
67. Signali u noći, Film, 1985. Hrvatska
68. Katarina II, Katarina II, 1984. Srbija
69. Sva čuda svijeta, Film, 1983. Hrvatska
70. Film u Kulušiću - Live, Film, 1981. Hrvatska
71. VIS Idoli, Idoli, 1981. Srbija
72. Na svoji strani, Lačni Franz, 1986. Slovenija
73. Kako bubanj kaže, Električni orgazam, 1984. Srbija
74. Koncert kod Hajdučke česme, Bijelo dugme, 1977. BiH
75. Prisluškivanja, Eva Braun, 1992. Vojvodina
76. Ravno do dna, Azra, 1982. Hrvatska
77. Plitka poezija, Pekinška patka, 1980. Srbija
78. Moje bube, Suncokret, 1977. Srbija
79. Prodavnica tajni, Bajaga i instruktori, 1988. Srbija
80. Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju, Riblja čorba, 1984. Srbija
81. Adijo, pamet, Lačni Franz, 1981. Slovenija
82. Anđeli se dosađuju?, Parni valjak, 1987. Hrvatska
83. Osmi nervni slom, Riblja čorba, 1986. Srbija
84. Samo za zaljubljene, Drago Diklić, 1973. Hrvatska
85. U ime naroda, Riblja čorba, 1982. Srbija
86. LP-60993, Kamen na kamen, 1973. BiH
87. Das Ist Walter, Zabranjeno pušenje, 1984. BiH
88. Drugi način, Drugi način, 1975. Hrvatska
89. Kad nedjelja prođe, Xenia, 1983. Hrvatska
90. Od šanka do šanka, Andrej Šifrer, 1979. Slovenija
91. Mitovi i legende o kralju Elvisu, Elvis J. Kurtović & His Meteors, 1984. BiH
92. Pod sjajem zvezda, Vokalni kvartet Predraga Ivanovića, 1978. Srbija
93. Naši dani, Grupa 220, 1968. Hrvatska
94. 1941, Korni grupa, 1979. Srbija
95 Teška Industrija, Teška industrija, 1976. BiH
96 Kad fazani lete, Azra, 1983. Hrvatska
97. Napokon ploča, Poslednja igra leptira, 1982. Srbija
98. Kozmetika, Kozmetika, 1979. Srbija
99. Devet lakih komada, Čutura & Laki Band, 1988. Srbija
100. Ventilator 202: Demo Top 10, Razni izvođači, 1983.
15 notes · View notes
emotivaaac · 2 years
Text
Noćima sam imao običaj korake do tvoje ulice prebrojati.Dolazio.Molio da te sretnem barem.U tvom kraju su me, eto, svi dobro znali.Tvoj komšija me često u prolazu zaustavljao.Volio uvijek da o utakmicama priča.Za Barselonu da me nervira.
Tako sam stajao ispred, svako malo buljeći u onaj tvoj prozor.Spazio sam da ti je noću često svijetlo ugašeno.Prozor na kipu katkad bude otvoren.Doduše, iza zavjesa se ne čuješ.
Ne čuje se ni "kad si rekla da me voliš.."
Ne čuješ se ni ti, Lelo, da se prodereš svom snagom na onaj, kako bješe: "..najvažniji dan u mom životu je kad si rekla da me voliš.."
Nećeš ni da proviriš.Valjda znaš da sam se uvijek iza zavjesa krio.
Kako si ono govorila?
"ti si čovjek sa dva lica,
naizgled džentlmen, unutra kukavica.."
I sretao bih sve okolo.Čak ti i majka naiđe, pozdravim ju.Uzvrati osmijehom, dok mahinalno do prodavnice ide.Iako joj kćer u onoj sobi na drugom spratu, vjerovatno suzama, osmijeh za sutra kroji.
Neće ni znati niko da je slomljena.
Neće niko znati šta je boli.
Pardon, ko je boli.
Znaju one sličice, što je sakrila pod krevet.Kalendar.Oktobar.
Kiše i Merlinov koncert u Zetri.
Ne bi ni ona priznala sebi, taman kad bi se na parčiće raspadala.
I svakome sam poznat, samo onoj jedinoj, stranac, kojeg pokušava smetnuti i zaboraviti.
Opirao sam se njoj.Jedinoj, koja je sa mnom mogla i znala.
Opirao sam da joj dam sebe, znajući da baš sa takvom poput nje, neću znati.
svaka bol boli, Lelo.
Sve dok na nju ne postaneš ravnodušna.
65 notes · View notes
brbljivica · 1 year
Text
pismo mojim sestrama
zamišljam te kao dete
zamrznuto od srama
koji nosiš iz dnevne sobe
ali ne plašiš se sluzi
puževa
ni pretećeg lica
zmija
znaš da je svaki strah samo
drugačije odeven strah od smrti
povremeno se mrštiš na mesec
jer moraš na spavanje
a ne bi nikada da spavaš
mnogo ti se živi
i ja neiskreno spavam
jedino snu se nikad nisam
sasvim predala
ne dozvoli nikome da ti govori šta da radis
ali ne budi previše ponosna
arogancija se uvek osveti
za znanje je potrebna mekoća poniznosti
ima ljudi koji te vole
idi u svet
sama
opipaj duše koje susretneš
zagledaj sunce u pramenu kose
posmatraj pokret nečijeg oka
umor trepavica
nesigurne ruke
pomiluj svakoga
ko je izgubio nekog bliskog
ne štedi sebe
ako je dobar momak kojeg voliš u nevolji
rizikuj sve
pa šta ako zadobiješ promrzline ili
sunčanicu
vozi auto
da ga odmeniš kad se umori
i naravno
da bi mogla sve sama
udahni svaku plažu koju možeš
uzmi gutljaj mora
budi prijatelj jednookim ribama
i ja sam davno imala jedno oko umesto lica
a vidi me sada
ne stidi se da zaplačeš
nasred ulice kada se setiš da na svetu ima
oko 825 miliona gladnih
primeti nečije iznošene cipele
ne zatvaraj se
tako hraniš sram
prezri ratove
voli ljude više od plaža i mora
posmatraj kako umor čini ljude pomirljivim
nemoj da postaneš takva
posmatraj linije plafona u besanim noćima
razumi nedostajanje
toplote nečijih ramena
unutrašnju groznicu
koja te tera da činiš nerazumne stvari
rastavi
porodični poredak
ne ponavljaj iste greške
ne plaši se da kažeš da možda
ne želiš da budeš majka
ne udovoljavaj čežnji
to je samo navika
okreni lice k vatri
ne pravi plan evakuacije
tuga će te sačekati
gde god budeš
ne štedi se kažem ti
ne beži nikada
ne juri nikoga
osim da se izviniš
dokažeš
kako se neće ponoviti
oprosti snovima u korenu kose
zamisli
neki ljudi sanjaju samo o uspehu
tvoji snovi su snovi o dobroti
o nespretnom dodiru kore drveta
o vlažnoj njušci psa
dok neko sanja o romantičnom zavođenju
tvoji snovi su
o stalnosti
nepokolebljivosti
neodustajanju od ljubavi
zasedaj sama sa sobom kad god je potrebno
dugo pregovaraj
ne nasedaj na bogove praznike države
religije
teorije zavere horoskope
makar hodala svetom neutešna kao siroče
ne trebaju ti takve utehe
ne dozvoli da te iko stišava
prevrni sto kad ti neko kaže
da dame ne treba da piju
prevrni sto kad ti neko kaže
da si preosetljiva
poštuj svoju prozirnu kožu
i ako te zbog nje
neko uvredi i ismeje
evo ti revolver
čuvaj ga ispod suknje
zakačen za butinu
ako te iko slomi
to su te povredili
oni koji dišu plitko
čuvaju se za bolje udahe
nemoj nikad da imaš posla
S kukavicama
plašiće ih tvoja glasnoća
tvoja ljutnja
kompleksnost tvoje predanosti
jačina tvoje ljubavi
otvorenost
će doživljavati kao napad
odbijaće ih svako očekivanje
nestalni
neodlučni momci
ne mogu ti ništa
samo pusti da iskrvariš do kraja
od njih
ja ću uvek biti tu
seti se
imaš još jedno srce
i rezervnu koštanu srž
i najvažnije
obećaj mi
da nikad nećeš voleti traljavo
nikad s pola srca.
Ognjenka Lakićević - Vodič kroz požare
13 notes · View notes
blackkmoonlight · 1 year
Text
Tumblr media
u pet do pet // 14.1.23. //
Pokupi me u pet do pet,
reci kako ćemo se kratko zadržati,
jer se nismo videli dan pre.
Vozićemo se do kraja sveta,
pevajući glasno Čolu i Bijelo Dugme
samo da bi uživali u jutarnjim kafama
i kasnim maženjima,
da bi obilazili ulice nepoznatih gradova,
gledali zalaske sunca
dok talasi neumorno lutaju i
da bi kupovali magnete i razglednice.
Dok se smejemo glupostima
i pričamo o tome kako je vreme brzo prošlo.
Imaćemo zajedničke fotografije
iz svakog mesta u kom smo bili,
i upoznaćemo različite kulture
dok probavamo različitu hranu,
iako već znam da će tebi sve biti lepo,
a meni verovatno ništa,
ali nema veze
stvaramo uspomene.
I baš kad opet na satu bude pet do pet
sedećemo na ivici svemira
i biti zahvalni
što smo jedno drugom
životni saputnici
i jedno drugom
najveći mir.
13 notes · View notes
dodjavola · 6 months
Text
Priznajem, nisam ti ja za druženje... Jer, kad bi ti Tina samo znala koliko sam puta fantazirao o tebi, ili, možda, još određenije - o sirovom ukusu tvog znoja neposredno posle trčanja ili, o mekoti tvojih stopala uveče ispod jorgana kada legneš; o mirisu tvoje sveže oprane kose, namerno još samo par minuta vlažne i presvučene na mom jastuku ili, da l' se kad si na vrhuncu smeješ ili možda plačeš, ili možda kada besniš smeješ li se, ili plačeš; da li ti se tamo gore grče prstići na nogama, koliki ti je puls, a pritisak, da li tada vidiš zvezde ili ti možda jarko pulsiraju boje; pusti da ti budem rame za plakanje i ja ću naći oslonac za tvoju poljuljalu tačku; da li znaš šta je to ljubav, i da li umeš iskreno da mrziš one koje volis? Da li te raduju narodna veselja, da li se hvataš u kola i pentraš po stolovima, da li ti to što si lepo vaspitana pomaže da sakriješ stid, uzbuđenje ili strah, i kako ti to što si zanosna poput opijuma služi da nastaviš da živiš kao mačka? A da li kada šetaš sama, nekada, (ikada, makar jednom) nekulturno, nasred ulice pljuneš, pa još glasno, kao neodgojeni pijanac ili samo neki fudbaler, da li te brže odaju rumeni obrazi ili vlažni dlanovi, i da l' te staro vino opija, ili te kiselo grožđe uspavljuje; i da l' bih ti ja dosadio brzo i naiskap, ili bih ti vekovima, tektonski polako i mravlje postajao tek mrvicu jasniji, ali uvek iznova, kao zauvek jedan te isti lik u ogledalu koji već četvrt veka neumorno voliš i češljaš; a ako ne bih, zašto? Da li čuvaš tajnu koju ama baš niko ne zna i, za koliko života ćeš je napokon poveriti meni; imaš li sluha ili govornu manu; a ako imaš oba, hajde da mi pevaš. Pevaćemo zajedno; a ravne tabane, ili alergiju na crvenu jabuku ili alisu kesten? Imaš li slepo crevo, a ako ne, onda barem akvarijum sa ribicama; iritantan smeh i kovrdže, crne ili smeđe - razume se - prirodne; da li maziš vrhovima jagodica, ili radije noktima češkaš, da li ćutiš na uzvraćeni šamar, da li ćeš po svaku cenu da budeš žrtva; ili ćeš licimurno da istakneš hvala, da li imaš snage da ne skreneš pogled, i ako ne, je l' zato što ti se sviđa? Da li smeš kada pogrešiš da se izviniš, da li znaš da priznaš krivicu? Da li umeš da gubiš, da li možeš da pustiš? Da li veruješ u snove, da li osvetu serviraš hladnu, da li piješ kafu s mlekom, da li možeš da odglumiš suze? Da li spontano piškiš van kuće ili s nelagodom trpiš do bola, da li čekaš princa na belom konju, i ako da, može li dok čekaš društvo da ti pravi jedan raspevani magarac? Da li imaš karmin, crvene boje, koji nikada nisi stavila ali ga brižno i strpljivo čuvaš, iako samo slutiš da će doći taj dan, mada ne znaš koji niti šta treba da se desi, ali ti ga osećaš i on, dakle, postoji; da li veruješ ili ne, a kada veruješ, da li veruješ u čuda, a kada veruješ u čuda, da li si sebi samoj dovoljna za to? Da li se pitaš svakog (jebenog) dana da nisi nešto važno zaboravila, i da li se više plašiš usamljenosti, vatre ili da te bije loš glas; a da naglo poružniš, ko ili šta bi tada bio tvoj Bog? I kako zvuči kada kijaš, slušaš li muziku kada pospremaš, da li pevaš ili zviždućeš kada se tuširaš, i da li uopšte znaš da ja postojim?
J. Jeftić
2 notes · View notes
zagrebjavniprostor · 6 months
Text
Tumblr media
Kako bi zagrebačka Tratinska ulica postala „tratinastija“, trebalo bi je osloboditi od automobila, osobito onih u mirovanju. Transformacija ove izuzetno važne ulice prema značajnijem pješačkom programu preduvjet je njezinu približavanju ulozi potencijalnog paralelnog centra grada. O novim i budućim pješačkim zonama u Zagrebu, o mogućnostima koje postoje već sada, ali i onima koje su još u perspektivi, te o tome što konkretno Tratinska ulica i zona oko nje može i treba postati govorit će arhitekt i urbanist Borislav Doklestić i Janko Večerina, liječnik koji se bavi utjecajem javnih prostora na zdravlje.
3 notes · View notes
1postozagrad · 7 months
Text
Tumblr media
INCIJATIVA ZA SADNJU DRVOREDA U ULICI SVETICE I OZELENJAVANJE U GRANEŠINSKOJ
Mjesni odbor Peščenica
Zagreb, 3. listopada 2023.
Predmet: Sadnja drvoreda i drugog zelenila u ulicama Svetice i Granešinska/Trpinjska 
Poštovani/a,
      ovime predlažemo sadnju drvoreda u ulici Svetice, na potezu između Granešinske/Trpinjske i Ulice kneza Branimira. Na tome potezu Svetica, s obje strane ulice, postoje zeleni pojasevi koji su urbanistički predviđeni za zelenilo tj. sadnju drvoreda. Osobito je važno zasaditi drvored s istočne strane ulice. S te istočne strane ulice predlažemo da se uz drvored zasadi i niže zelenilo budući da to širina zelenog pojasa dopušta, a čime i sami drvoredi postaju klimatski otporniji.
Ujedno predlažemo da se zeleni pojas između Granešinske i Trpinjske ulice znatno oplemeni biljem, kako stablima, tako i grmašicama i to raznolikog tipa. Postojeća sjenica bila bi znatno ugodnija za korištenje kada bi oko nje bilo više zelenila, odnosno kada bi ono blokiralo buku s izrazito bučne ulice Svetice.   
Sadnja drvoreda na svim predloženim lokacijama, od kojih one u ulici Svetice imaju i zeleni pojas predviđen za drvored, pitanje je javnozravstvenog standarda, ne samo s obzirom na ogromno zagađenje gustim i konstantnim prometom opterećene ulice Svetice. Taj po zdravlje ljudi izrazito negativni efekt može se umanjiti upravo sadnjom stabala.
Drvoredi općenito doprinose stvaranju ugodnijih ambijenata, bioraznolikosti, pročišćuju zrak, reguliraju temperaturu i vlažnost, smanjuju zagađenje bukom (koje se direktno veže uz npr. srčana oboljenja), reduciraju prašinu (koja se direktno veže uz npr. respiratorne probleme) i radijaciju te ljeti stvaraju hlad, a važan su doprinos i ambijentalnim kvalitetama javnog prostora.
Svaka ulica koja ima drvored je ugodnija.
Nadamo se da će tehnički uvjeti na lokaciji (eventualne podzemne instalacije) to dopustiti budući da je zeleni predmetni pojas urbanistički predviđen upravo za sadnju drvoreda koji na dijlovima ulice već i postoji.
Sadnja drvoreda na predmetnoj lokaciji u ulici Svetice predstavljala bi konkretno poboljšanje ulice, kvarta, četvrti i grada, odnosno znatno doprinijela povećanju javnozdravstvenog standarda. Utoliko molimo da se sadnja drvoreda uvrsti u Male komunalne akcije za 2024. godinu.
Na vašem ljubaznom angažmanu na poboljšanju Zagreba unaprijed zahvaljujemo.  
S poštovanjem,
1POSTOZAGRAD
1POSTOZAGRAD je građanska platforma usmjerena na poboljšanja grada i javna dobra. 1POSTOZAGRAD nije udruga, nema proračun niti raspolaže ikakvim sredstvima. Sav angažman na poboljšanjima Zagreba provodi se isključivo kroz počasni rad tj. volonterski.
2 notes · View notes
dalsimoravskyblog · 5 months
Text
čumblr našel bisexuální ikonu z Ulice!
Je to Gábina Pumrová 💗💜💙
Tumblr media Tumblr media
Děkuju všem, kteří se účastnili mého úzce profilovaného miniturnaje. Výsledky budou předány TV Nova a na bisexuální Gábinu se určitě můžeme těšit už příští sezónu.
26 notes · View notes
nostalgicandecko · 8 months
Text
Ne bih voleo da me sretneš danas
Čak iako se nismo videli dugo
Ne bih voleo da me na ulici vidiš
Kako besciljno lutam
Obilazim iste knjižare
U kojima znam svaku policu napamet
Ne bih voleo da me ugledaš
Pa da tvoje nežne oči
Izgore od moje crnine
I crvenila
Koje me je opet izbilo po licu
I za koje nikad nisu ustanovili zašto se pojavljuje tu
Iako sam ja siguran da je od stresa
I da
To je još jedan razlog zbog kojeg ne želim da me sretneš
Niti pronađeš
Niti vidiš
Nasmejaću se ja
Biću onaj isti stari ja
Sa osmehom na licu
Imaćemo dosta tema
Ja uvek nađem neku glupost da odvalim
Ali ipak
Ne želim da me vidiš
Barem ne u ovakvom stanju
Pod stresom
Kako brzo hodam ulicama
Kao negde žurim
A da me zaustaviš i pitaš gde toliko žurim
Ja bih stao
I zapitao sebe isto
Pa bi to prouzrokovalo pometnju u mom mozgu
I počeo bih da razmišljam o tome previše
Znaš kako je to sa mnom i overthinkom
Zato me nemoj zaustavljati
Ako me slučajno vidiš
Dečka u crnoj majici (iako gledam da nosim i bele)
Sa crvenilom na licu
Koje krijem pognute glave
Pogni i ti svoju
Pređi na drugu stranu ulice
I pusti ludaka da luta
Možda nekad i nađe ono što traži
Možda
Ili možda ipak ne
~ D.K.
5 notes · View notes
love-n-purple · 9 months
Text
David Albahari
Nedelja
Šta se desilo s nedeljom? Juče sam je celog dana tražio i nigde nisam mogao da je nađem. Nekad je, sećam se, svaka nedelja bila praznik, oblačila se bela košulja i prale se uši i vrat. Nedeljom se išlo na porodične ručkove posle kojih su svi dremali, razbacani po stanu kao nasukani kitovi, i tek bi nas miris crne kafe budio iz te omamljenosti. Ustajali smo polako, pažljivo, ništa nije smelo da bude brzo i naglo. Nedelja je bila dan sporosti, dan lenjosti, dan koji se provodio tako kao da mu ništa nije prethodilo ili kao da se ništa neće desiti posle njega.
„Nedelja – dan bez budućnosti“, napisao je u jednoj svojoj pesmi Raša Livada. Ne znam na šta je on mislio kada je napisao taj stih, ali to je za mene najlepši opis nedelje. One druge nedelje, kakva je nekada bila, a ne kakva je sada i kakva je bila kada sam juče izašao iz kuće.
Nekada nedeljom nisu radile radnje. U stvari, do deset se u nekim prodavnicama mogao kupiti hleb, mleko i pogačice, a bili su, takođe do deset, otvoreni i kiosci za prodaju štampe. Sve ostalo je bilo zatvoreno i uživalo u nedeljnom miru.
Na pijacu se išlo subotom. To je bio pravi dan za kupovinu paprika, lubenica i kajmaka. Nedeljom se odlazilo na pijacu samo u slučaju da vas je nešto sprečilo u subotu. Uostalom, nedeljna ponuda na pijaci je pružala bledu sliku u poređenju sa subotnjim obiljem.
Nedelja je bila dan za izlet. Penjali smo se na Avalu kao da osvajamo Mont Everest, a onda smo trčali nizbrdo sve dok se ne bismo umorili. Tada bismo izvadili kifle namazane buterom, tvrdo kuvana jaja, kriške „Zdenka“ sira i crvene jabuke.
Nedeljom je podnevni mir u dvorištu duže trajao. Nismo igrali fudbal, nismo udarali loptom u zid. Ćutali smo čak i dok smo igrali klikere. Tek kasnije popodne, kada se suton već prikradao preko neba, počinjali smo da govorimo glasnije i slobodnije, mada ni tada nisu naši glasovi odjekivali kao tokom drugih dana.
Nedelja je bila spor dan. Dan obnove. Dan kada su u celom gradu u podne složno zveckale kašike za supu, kada su ulice bile puste, a vozila gradskog saobraćaja prazna.
„Nedelja – dan bez budućnosti.“ Dan u kojem se zaboravljala prošlost i nije se mislilo na budućnost. Prošlost je bila užurbana subota, koju je trebalo što pre smetnuti sa uma; budućnost je dolazila sa ponedeljkom, strašnim danom, koji je predstavljao početak nove jednolične radne nedelje.
Nedelja je bila kao rajska bašta, dan između stvarnosti i snova. Dan u kojem je sve moglo da počne, a ništa nije moralo da se završi. Čardak ni na nebu ni na zemlji.
Međutim, kada sam juče izašao napolje, pomislio sam da je četvrtak, ili petak, ili bilo koji dan. Samo ne nedelja. Naime, sve radnje su bile otvorene: piljarnica, bakalnica, čak i apoteka.
Jedino banka nije radila. Međutim, to i ne očekujem od banke, jer banke svugde rade manje od svih drugih. Ako i banke počnu da rade nedeljom, biće to znak da uskoro dolazi propast sveta. (Nek propadne, nije šteta...)
Onda sam počeo da tražim nedelju. Zavirivao sam u razne zgrade, prošetao sam pored reke, pitao sam ljude koji su čekali na autobuskoj stanici, zatim mladiće i devojke sa slušalicama na ušima, ali niko nije znao da mi odgovori. Slegali su ramenima i gledali me pogledima koji su pokazivali da ne razumeju šta ih pitam, kao da je nedelja zaboravljen i mrtav jezik, razumljiv samo nekim lingvistima i arheolozima.
Lepa je nekad bila nedelja. Ujutru se duže spavalo, kasnije se doručkovalo i svako je smeo da odugovlači koliko god želi.
Nedeljom se išlo na fudbalske utakmice, zatim u šetnje pored reke, a onda, pred kraj dana, naručivale su se palačinke sa čokoladom i orasima. Veče se šunjalo preko neba, ali niko na to nije obraćao pažnju jer smo znali da je nedelja dan drugačiji od svih dana i da se, u stvari, nikada ne završava.
Ali onda se nešto desilo i nedelja je nestala. Ma šta mi radili, ma koliko pokušavali, ne uspevamo da je nađemo. Sakrila se negde, uvređena i zastrašena od mogućnosti da je neko natera da promeni ime. Naime, ako naziv nedelja potiče od reči „ne delati“, a svi se tog dana ponašaju kao da je u pitanju bilo koji dan i ne prestaju sa svojim delatnostima, onda nedelja nije nedelja i s pravom je pobegla. Otišla je negde gde se još uvek poštuje jednostavan nauk: šest dana radi, a sedmog se odmaraj, čitaj knjige, piši pesme, otiđi u prirodu, budi nešto drugo, nešto različito od onoga što si ostalih šest dana. Budi drugačiji tog dana da bi ostalih dana bio uvek isti. Uspori ritam. Nađi neku sporu pesmu i slušaj je celog dana. Uživaj u sporosti. Kaži: „Spor sam, priznajem, ali kada bih bio brži, ne bih znao da postojim.“
Da, krajnje je vreme da vratimo nedelju. Ako to uskoro ne učinimo, nikada je više nećemo videti. A život bez nedelje, odnosno, život bez dana odmora nije više život, već sumorni ringišpil koji se zaustavlja samo jednom – onda kada je kasno za sve.
4 notes · View notes
sok-od-jabuke · 1 year
Text
Hej, jesi tu?
Htio bih ti reći da te se redovno sjetim. Htio bih ti reći da me jednako svakodnevnica ždere i da ne znam kad će tome kraj doći. Nekako sam siguran da te baš i ne brine moje postojanje, al mi bude lakše ako ti to kažem. Redovno se sjetim nekih stvari i u duši mi nešto prođe kao kreda po školskoj ploči. Prepariranih dana sve je više i provedem ih u samoći. Jutra su mi nekad bila najljepša, a sad se veselim noći. Ljudi su postali gamad i ne želim više nikoga pogledat u oči. Uskoro po 'ko zna koji put okrećem novi list. Ovaj list obojat će onaj kist kojim koristit ću se ja. A ne druga lica čija priča nema ni početak niti kraj. Emocije više ne utapam u piću. Sad vodim brigu o novom biću i o onom što u budućnosti bit ću. Otplesao sam kompletan bal pogrešnih koraka i na svakom sam izgubio više nego što sam naučit mogao. Puno žalim, ali se ne sažaljevam. Nit očekujem to od ikoga. Redovno me skrše razne sitnice zbog kojih bih rukom samo mahnuo i nastavio pad sa one iste litice. Niti moje lice više isto nije, vidi se da je ugašeno previše puta i da je iznošeno poput starog kaputa. Osmijeh mi više nekako i ne stoji, iako je bila moja glavna karakteristika. San provedem uglavnom u muci, kao da me ujutro čekaju novi udarci. Što i nije daleko od istine. Redovno izbjegavam određene ulice, ne moram ni objasniti zašto. Stotinu pjesama podsjeti me na velika sjećanja i još uvijek ne znam kako nositi se s tim. Uglavnom ih otpjevam sam u sebi da netko ne bi znao da redovno mislim o tebi. Samo to sam ti htio reći.
2 notes · View notes
lagrimanegra · 2 years
Text
Tumblr media
Andalužanin
Prašnjave ti cipele
Andalužanine
Gde ćeš svoj mir naći
Ranjena su ti stopala
I srce ti je prazno
Tugo iz predgrađa
Tužnog
Pogled ti plače
Ovde nismo ono
Što smo na prašnjavim putevima
Andaluzije
Onima koje smo ostavili iza sebe
Slobodni i bosi
U drugim životima
A Ciganin nisi
Da toliko skitaš
Neustrašivi putniče
Srce ti je u zemlji
Gde bi iskrvario za ljude
I za ljubav
Neuzvraćenu
Osećam ti disanje
Na Suncu ovom
crvenom krvavom
Pusti da ode sve što te veže
Duša ti se uplela
U paučine vremena
Kog nemaš
I trči brzo i jako
Beži
Andalužanine
Stići će te
Tuga ponovo
Slobodni smo kada možemo
Da dišemo slobodu
Samo
Udahni i trči
Ti prelepi čoveče
Sa tamom u kosi
I morem u očima
Zelena prostranstva
Vidi pred tobom stoje
Krvari za mutne reke
Onih priča neispričanih
Koje nisi stigao da prepričaš
Ljudi ne razumeju čast
Koju voliš
Pravedniče
Vek ti protiče
Dok učiš druge
Da vole slobodu
Trči
I ostavi te ulice
Gde boli .
6 notes · View notes
Text
Dan kad je Bog napustio nebo.
gledala si drveće
ljuljaška
među slepoočnicama
nezapamćena munja
sve kiše sveta i tvoja
suva odeća
jedna ruka pružena drugoj
šapnuo je reči
koje krila si u snu
to je bio dan kad je Bog napustio nebo.
svet je stao na milisekundu
dugu
čitavu večnost
nalet straha
strujni udar u tebi, a zatim
potpuni mir
kao posle orgazma
prisećaš se pomisli
on je stvaran, postoji
ovo je kraj lutanja
došao je da ti pokaže put
siguran
staložen
velik
onakav kakvim si ga
uvek zamišljala
u trenu
zaključila si da si posebna
On je došao,
došao je zbog tebe
nisi obična smrtnica
već njegova izabranica
pošla si za njim
kroz stare ulice
sijale su nekim
novim sjajem
kao grad
uz novogodišnju rasvetu
seli ste u vrt
zvuk ptica, on i ti
zaključila si da je to raj
pričao je nekako uzvišeno
slušala si njegove reči
lepše od najlepše pesme
do kasno u noć
potom bi zaspala u postelji
mekšoj od oblaka
jutra su bila stalno sunčana
znao je tačno kakvu
kafu piješ
pa te je budio miris
sveže
tek skuvane kafe
govorio ti je satima
da si njegova Boginja
recitovao ti poeziju
na svim svetskim jezicima
pričala si mu snove
on je sanjao s tobom
borio se kao saborac
u tvojim bitkama
i blagonaklono gledao
na tvoje greške
zaključila si,
da je ovo ljubav
da je ovo sreća
da je ovo...
prevara?
mora biti
mora da to nebo
baš i nije nešto,
zašto bi ga u suprotnom
napustio?
zvuk ptica je verovatno
pesma sirena
poslata da te začara!
u kafu je sigurno
sipao
nekakav otrov!
sve reči koje ti je rekao
moraju biti
lažne!
dokaza
za tvoje sumnje
nije bilo
i ptice su nastavile crvkut
on je nastavio da te ljubi
za dobro jutro
donosi ti kafu
šapuće da te voli, da si Boginja...
počela si da vraćaš kafu,
sada piješ čaj, on bi ti donosio čaj,
dragi, to je pogrešan čaj,
kada bi recitovao poeziju,
gledala si odustno negde u daljinu
dok ne zastane da pita
šta nije u redu,
još pitaš! - brecnula bi se
ustala i zalupila vratima,
on se izvinjavao, kukavica!,
nisi više želela da mu pričaš snove
čemu?
sve više su ličili na košmare, a njegovo volim te
na mrzim te
prezirem te
nikada te i nisam voleo.
sunca nije bilo,
sada su neprestano
lile kiše.
on je i dalje pokušavao,
što se više trudio
to su tvoji zahtevi postajali
sve komplikovaniji
tvoja ćud sve promenljivija
tvoje sumnje sve stvarnije...
odlazim!
rekla si jednog jutra.
odlazim.
uzdahnuo je tužno- u redu.
kuda ćeš?
na nebo.
- Katarina
3 notes · View notes