Tumgik
#boki baki
aurelion-solar · 2 years
Photo
Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media
Star Guardian Familiars - Wild Rift Icons ✨
Xayah - Saki
Rakan - Riku
Orianna - Tocker
Senna - Giru
Seraphine - Treble & Bass
Ahri - Kiko
Miss Fortune - Boki & Baki
188 notes · View notes
rockfairy-arts · 5 years
Photo
Tumblr media
Star Guardian Pets lineup ~
1 note · View note
weishi · 6 years
Photo
Tumblr media
All the cute new starguardian pets ready to fight evil! :D
839 notes · View notes
Text
Miss Fortune likes having matching sets of items. This includes her pistols, Boki and Baki, and pajamas.
17 notes · View notes
herbounty · 5 years
Photo
Tumblr media Tumblr media
             A member of Ahri’s original team, Miss Fortune is a hot-headed gunslinger, renowned across the galaxy as a monster slayer. Angry at losing comrades, the second-in-command now fights in their memory—not out of a sense of duty, but for vengeance. Even with new members joining the team, she can’t forget her past. She is always the first to charge into battle, often ignoring her own safety as long as she can take down every beast in sight. Her short temper often leads to butting heads with teammates who she sees as wasting time when they could be laying waste to the enemy. Despite being scornful of others, the only member of the team Miss Fortune truly holds at a distance is Syndra, who she suspects has less noble reasons for her return.
STAR GUARDIAN MISS FORTUNE.
                       ❛ Revenge is a dish served best by Starlight. ❜
3 notes · View notes
caelichu · 7 years
Photo
Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media
Star Guardian Familiar Icons by Caelicu
The 8 familiar spirits and 2 Orderly Carry Weapons
Brightened and tweaked colors a bit
Please like/reblog if using!
336 notes · View notes
loveintheleague · 7 years
Photo
Tumblr media
The new Star Guardian team! Team 4-pointed Star. If you know where the poses come from, it would also answer why Ahri is so small. Ahri, Ezreal, Miss Fortune, Soraka and Syndra from League of Legends© Riot Games Inc
132 notes · View notes
Photo
Tumblr media
Star Guardian pets are way cuter than real life ones. I especially love Boki and Baki.
Submitted by @firdoesstuff
130 notes · View notes
sachiyonakamura · 7 years
Photo
Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media
Come visit my etsy for these, and more!
3 notes · View notes
dhm-illustration · 7 years
Photo
Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media
Star Guardian Pets - New Horizon  Vector Fanart  2017 more in: https://kraus-illustration.deviantart.com
4 notes · View notes
aurelion-solar · 5 years
Video
Star Guardians: Meet The Familiars ✨
621 notes · View notes
pheynix · 7 years
Photo
Tumblr media
Star Guardian Familiar sticker sheet!
Buy here at https://tictail.com/adirosa/preorder-star-guardian-familiar-kisscut-sticker-sheet/photos
3 notes · View notes
shikkokunohaoh · 3 years
Text
baki boki bone
3 notes · View notes
Text
Miss Fortune has a custom deck of cards featuring Boki and Baki to play poker with.
23 notes · View notes
rayamash · 4 years
Note
fight or laughter! for either main verses or star guardian when they're actually friends rip
      As far as she knew, Neeko was the one in charge of being noisy in that house. Well, along with Rakan, they did make a pretty noisy duo, but both of them had gotten very much tired out over hours and hours of Just Dance and Dance Central and Beat Saber.      It was supposed to be quiet, the only male occupant of the house was somewhere in his room probably getting a bubble bath and Neeko was still very much sprawled across the floor of their livingroom, looking like a dead lizard, so it was surprising when there was a fit of very loud laughter that didn’t seem to come from either of them.       “NEEKO! NEEKO, COME HERE!”       The Oovi-Kat was confused - she didn’t think she had ever heard Xayah laugh before, at least not like that. There were always sarcastic little laughs, but this sounded hysterical so, of course, Neeko was on a secret mission to find out at what - or who - Xayah was laughing at. Of course, she wasn’t as stealthy as she could have been, pretty much just Scooby-Doo’ing into the hallway towards the Lhotlan’s room and she had been planning to kick it right open, but it was there, wide open already and allowing her to see just what was so funny.       “What happe-”       Nothing would have prepared Neeko for that, oh no. She had seen Rakan in a handful of weird outfits, but this was just... One could only assume his clothes either shrunk in the washer or this ‘in my defense i was left unsupervised’ shirt was Neeko’s, those booty shorts were Xayah’s own, pretty sure the socks were Ahri’s and to top all of that, not only Riku and Saki, but Towa, Kiko, Boki and Baki had taken up most of the space on the bed, forcing the dancer into a more than awkward pose, with his cheek against the pillow and his limbs awkwardly arranged not to disturb any of the already sleeping companions.      She tried so hard not to laugh either and that only lasted maybe five seconds with her hands placed over her mouth before she was bursting in hysterical laughing along with Xayah, both of them now settled on the floor against the wooden door of the room, very much out of air. Which in no way stopped either of them from taking countless pictures to be placed in the special spot on the fridge!  
4 notes · View notes
covjek-casopis · 4 years
Photo
Tumblr media
KRATKA PRIČA MARIJE PILIĆ IZ ZBIRKE "LUĐACI I DJECA", Disput, 2019.
RADUJ SE
Točno u sedam sati ujutro, svakog dana, počinje televizijska emisija "Raduj se". Uvodna glazba, u pokušaju da bude što vedrija, s histerijom ulazi u tuđe domove i pospane glave njihovih stanara. Masira mi mozak svojim poznatim, nervoznim prstima. Pridružuje joj se pištanje čajnika. Dok ulijevam kupuću vodu u šalicu, ne vidim ukočen osmijeh voditeljice. Ali čujem ga. Takav namješteni osmijeh promijeni boju glasa kao da joj neke životinjice prtljaju po glasnicama. Problem nastaje već u naslovu. Raduj se! Imperativ. Naredba. Na samom startu isplivaju mi obrambeni mehanizmi kao bodlje na ježu. I svaki put kad voditeljica kaže "Raduj se!", osjetim mrak u sebi. Crnu rupu koja se širi kao vatra po tragovima benzina. To prijateljsko obraćanje u jednini pikne me u živac. Suviše ležerno i intimno. Trik kojim pokušavaju pridobiti ljude koji još žale za snovima koje su ostavili u toplim krevetima kao ljubavnike na autobusnim stanicama. Stavljam žlicu meda u čaj i promiješam. Narežem nekoliko pravilnih kocki kolača koji je ispekla Bokijeva mama. Nekad stvarno poludi s tim kolačima. Valjda neka vrsta terapije. Po količini ispečenih kolača najčešće mogu procijeniti u kolikom joj je rasulu privatni život. A ako krene s tortama i kompliciranim kremama, strah me pokucati na njihova vrata. Pažljivo, brzinom artritične starice, nosim kolače i do vrha punu šalicu čaja u dnevni boravak. Odlažem šalicu i tanjur na drveni stolić. Iz nekog razloga čaj mora biti poslužen s vremenskom točnošću uzimanja antibiotika. "Hvala, mišek", odgovara baka udobno zavaljena u svoju fotelju. Stari ljudi su robovi navika, pa tako moraju imati i vlastitu fotelju. Svaku epizodu te masovne hipnoze za umirovljenike prati jednakom fanatičnošću s kojom odlazi na nedeljne mise. Sat vremena pilji u televizor sa spokojnim osmijehom kao da promatra dječju igru u parku. Jedino dobro što emisija nudi jesu informacije o izložbama, kinopredstavama i nekim drugim kulturnim događajima. Baka zadržava isti blesavi smiješak s kojim gleda i uobičajene patetične priče koje emisija izvrti, ali nikada ne ode ni na jedan događaj. "A vidi kako su lijepo kuću uredili!" povikne baka i razdragano pljesne rukama. Kimnem i iz unutrašnjosti iscijedim kapljicu osmijeha. Nemam ništa protiv bake. Ali u zadnje vrijeme osjećam se kao Bokijeva mama za štednjakom. Samo što još nisam pronašla svoj ispušni ventil. Zatvaram se u sobu. Navijem glazbu da nadglasam prpošne zvukove emisije i odgovaram na mailove. Pri završetku emisije izađem provjeriti treba li baki kupiti novine. Tada najčešće čita osmrtnice. Totalno morbidno i neprimjereno. Zateknem baku u ružičastom kućnom ogrtaču kako bosa pleše na kuhinjskom stolu. Neobičan, dotad neviđen sjaj igra se sa starim, izgužvanim licem. Bila je to mlada, razigrana djevojka koja je u tišini sanjala negdje duboko unutar starice. I sada se probudila. Preuzela bakine pokrete nemilosrdno kao što se radi s lutkama na koncu. Stojim nepomično i zbunjeno promatram kao da pokušavam odgonetnuti neko umjetničko djelo. Obuzme me panična mješavina smijeha i straha da se ne ozlijedi. "Bako, molim te, siđi!" poviknem sa žurbom u glasu i nježno je primim za ruku. "La-la-la, hi-hi-hi!" nastavlja ne primjećujući me. Od vanjskog utjecaja štiti je neko nevidljivo staklo. Izletim iz stana u prugastoj pidžami i starim čupavim papučama. Mahnito kucam na susjedna vrata. Boki otvara s osmijehom koji je preuzeo protiv njegove volje. Intenzivni miris trave vrisne mi u lice. "Jebote, Boki, kakve si mi to kolače dao?" "Jesu dobri, ha? Rekao sam ti da su posebni", namigne usporeno kao lik iz crtića. Da je barem tako namignuo i prvi put. Možda bih shvatila da kolači nisu posebni po bogatoj čokoladnoj kremi. "Baka je pojela pola tacne!" opalim ga dlanom po ćelavoj, koščatoj glavi. "Bez brige, vjerojatno će samo malo bolje zaspati." Nastoji biti ozbiljan, ali udica smijeha podrhtava mu u kutu usana. "Što radi sad?" "Raduje se", odgovorim i zgrabim džoint iz Bokijeve ruke. Uvučem radost duboko u pluća, duboko do osobe koja sniva negdje u meni.
____________________________________________________
MARIJA PILIĆ rođena je 1987. godine u Zagrebu. Živi u Zaprešiću. Diplomirala je na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu, a trenutno radi u privatnom poduzeću kao suradnik za farmakovigilanciju. Pisati je počela 2013. godine s pohađanjem radionice pisanja kratke priče. Dosad je objavila desetak priča i pjesama u prozi različite tematike: od običnih životnih, svakodnevnih priča, satiričnih, priča ljubavne tematike, do SF-a, fantasya i horora. Priče su joj objavljene u časopisu za fantastičnu književnost UBIQ te u zborničkim publikacijama Marsonic i Istrakon. S pričom “Buđenje” ušla je u deset najbolje plasiranih naslova prijavljenih 2014. godine na natječaj za najbolju priču Književnoga kruga Karlovac. Priča “Sofija” predstavljena je na festivalu SF i fantasy književnosti Istrakon godine 2015. te je otisnuta u zborniku Dvojnikov skok. S pričom “Chandelier” 2015. godine pobijedila je glasovima čitatelja na internetskom natječaju “Napiši priču”. Priča “Ormar” uvrštena je u zbirku SF-priča Marsonic godine 2016. Godine 2018. u sklopu edicije “Zaprešićki autori online” (nakladnici: Knjižnice grada Zagreba i Gradska knjižnica Ante Kovačića Zaprešić) u elektroničkom joj je formatu objavljena knjiga priča Iskliznuća.
1 note · View note