Tumgik
#tmuran
nostalgicandecko · 1 year
Text
Šta radiš tako kasno u noći?
Zašto ne spavaš?
Koga
Šta
Zašto čekaš
Drži li te budnim nemir
Ili samom sebi to radiš
I kriviš neke druge stvari za to
Zašto to radiš sebi
Svake noći ostaješ duže
Sa opravdanjem da ćeš sutra spavati duže
A zašto?
Uzmi ustani ranije
I iskoristi dan
Ugasi telefon
Nemoj paliti internet sutra
Možeš izdržati
Samo ne znaš za to
Provedi dan najbolje što možeš
Jeste da će biti tmuran
Ali nemoj i ti
Ulepšaj nekome dan
Idi časti sebe nečime
Kupi sebi knjigu
Toplu čokoladu da te ugreje dok sediš na klupici
Ili nešto što će te usrećiti
Jeste da ne možeš kupiti sreću
Barem ne večno
Ali uživaj u tom trenutku
Uživaj u tom danu
Uživaj u onome što imaš
Jer život ti je dat da upravo to radiš
Pa hajde sada
Mani se više svega
Idi
Laku noć
I javi mi kako prođe
~ D.K.
53 notes · View notes
amilooo1701 · 9 months
Text
Kad ti se zidovi oko tebe smuče,
a plašiš se da zaviriš među one iznutra,
kad ti je svaki korak težak
i dan ti je tmuran,
nemoj da jezikom režeš
one najbliže sebi.
Bolje se skloni,
negdje povuci,
odboluj svoje boli.
Ne truj onog koji te voli.
Ako ti se plače - plači.
Ako ti se skače - skači.
Ako ti se jauče - jauči.
Ali nikada
nemoj da napadaš
one koji nisu
razlog tvog bijesa
i nikad
ne zaboravi
DA DIŠEŠ.
7 notes · View notes
poeticlicense12345 · 5 months
Text
TUŽAN DAN
U grobnici osmijeha kupaju se suze.
Dan je maglovit i tmuran.
Ugriz slutnje zaustavi dah.
Gori pogled nesiguran.
U ruci cvijetovi mokri.
Suze poput rose niz lice klize.
Miris svijeća sve razotkri.
Tuga duboko u srce zagrize.
Blagoslovljeno jutro u duši osta.
Šapuče lišće pod nogama opalo.
Na cesti bijela ruža siva posta.
Gledam u nebo, ne nije sve propalo.
text author: Ljiljanja Filipović
Tumblr media
4 notes · View notes
malodusnost · 5 months
Text
Oduvek me je prezir obuzimao
Kada zima dođe i donese mrak sa sobom
Puste ceste prekrivene belinom snega
Presijavaju se kao bela smrt
dok se zora bori da probije nebeski krov.
Oduvek me je hladnoća zime bacala u setu
Depresija bi progutala grad kao gladan vuk
Tek ponekad oteo bi se trag na pešačkoj stazi
Kao jedini dokaz da su ljudi i dalje tu
I da život nije prestao u decembarskom sumraku.
A sada kad pogledam u mrak,
u belu kugu na putu,
U osvetljeni grad koji u tom mraku vapi za životom
Osećam jedino mir.
Istinski mir.
Osećam pripadanje,
I koliko tame zapravo stane u jednu belu zimu.
Kao da je taj tmuran svet napolju moj alterego
Ja u njemu prepoznajem sebe
Kao što se vatra prepoznaje u dimu.
2 notes · View notes
kemilioh · 2 years
Text
Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media
Mislim, mislim i mislim.
Nije bas najpametnija stvar za raditi nedjeljom veče.
Kako je nekad davno jednom rekao i René - mislim dakle jesam, sto god to ikako i znacilo.
Tmuran je dan. Mozda zbog previse piva vecer prije, mozda zbog vremena ili mozda ipak zbog sopstvenog mene koji mi je rekao da je dan tmuran.
Ne znam.
Uvijek sam bio fascinuran ljudima. Zasto su ljudi takvi kakvi jesu.
Tipicna podjela bi bila na dobre ili lose ljude.
Ali sta znaci zapravo biti los covjek?
Melanholicno vrijeme.
Zapričao sam se dugo jucer sa prijateljem o ljudskoj naravi.
Uvijek je osvježavajuće uporediti sopstvene poglede na život sa nekim novim.
Zanimljiv čovjek.
Čudno sve u svemu.
Hoće li i sutra biti tmuran dan?
22 notes · View notes
stvaralastvo · 1 year
Text
Proleće.. Tad sve počinje da živi, da cveta, da sija samo u meni se ništa ne budi, ne živi samo u meni ništa ne sija od kad tebe nema. Svaki dan je isti i svaki dan je tmuran kao početak jeseni.
4 notes · View notes
theforestinme · 1 year
Text
Govore januar je depresivan
Istina je da si i sada bezvoljan
Ali ja pamtim tmuran jun
Tvoj je pogled bio pun
Neme praznine.
Malo šta si rekao
Dugo nas gledao
U tvojim rečima skrivena jačina
I na jeziku gorčina
A onda si nestao.
Da li je ovo tvoja ideologija?
Samo sam te na tren imala
Možda je sve bilo iluzija
Ali nisam te pustila.
Dok sam lečila tebe
Znala sam da ću ubiti sebe
Toliko si mi značio.
6 notes · View notes
2-l8-4-w8-gr8-f8 · 1 month
Text
Sivi grad
Prazne su Ulice
Miris noći budi se
Prazne se klupice
Lampe gore ulične
Prestala je kiša
Voda klizi cestom
Semafora svijetlo
Preslikava beton
Noć pada
I Prekriva boju grada
A Nebo ocrtava
Crte krajeva crnih zgrada
A Mijesec osijava
Tamne boje fasada
Samo tmuran i siv
Grad bio je do sada
I Ti promjenila si
Pogled nekad
Samo sivog grada
1 note · View note
gtaradi · 4 months
Link
0 notes
Text
Tumblr media
Listopad 25.
Noć s utorka na srijedu
Kvarat do 3 u kvartu smo samo mi
Slomljena duša praznog tanjura luta ulicama grada
Brutalizam zgrada dolazi više do izražaja
Kad je tišina i tama
U nizu ulaza
Od vrata do vrata
Samo pred jedan ćeš zastat
Uz mjesto starog kestenjara
Klupica je prazna
Tragovi sjećanja sa stare adrese
U naletima juga što raspršuje žuto lišće svuda po nama.
Sačuvat ću samo dva.
Da nekad sjetim se ovog dana.
Ulična lampa uz semafora svjetlo
Pokazuje kišu kako pada
Ali nas štiti krošnja stare lipe
Tmurne su misli i jad u duši
Dal da te tražim u dolinama mračnim?
Nagovještaj smrti na grani
Sama u tami
Dal da čekam kad ćeš doći kad ne bude te uz mene?
Uspavani grad u kasni sat
Na tmuran i kišan dan
Potpuno je tih i sam
Uz kapljice kiše i šum opalog lišća
čuje se samo trapez što vuče se po podu
Opet će padati kiše
Prolazit će jeseni i zime
Ali jedno ime list moj krije
💛
0 notes
carica-ficus · 5 months
Text
Recenzija: Povratak Genija
Tumblr media
Autor: Tomica Ščavina
Datum: 10/11/2023
Ocjena: ⭐⭐⭐⭐⭐
________________________________________________________
Zadnji je dan Mjeseca Hrvatske Knjige što znači da je također zadnji dan čitalačkog izazova Morine Kutije. Iako nisam uspjela dovršiti 3 knjige hrvatskih autora u tom periodu od mjesec dana, izvući ću se sa činjenicom da općenito često čitam domaće autore, pogotovo domaću spekulativnu fikciju. Tako da si opraštam što nisam ispunila svaki zadatak sa barem jednom knjigom.
Sa druge strane, ovaj mi je mjesec ipak dao priliku da proučim neke knjige za koje još nisam niti čula, a "Povratak Genija" je bila jedna od njih. Preporuku sam našla u jednom od članaka objavljenom na stranici Morine Kutije, i moram priznati stvarno sam se ugodno iznenadila. Ova knjiga doista bila posebna.
Radnja prati Niki Teruru, ženu koja sa svojom ostarjelom bakom živi na Hvaru i koju posjete prijatelji iz Brazila, blizanci Prutić i Bat. Prutića je nedavno udario grom te se pretvorio u pravog ekscentričnog genija, a njegov brat Bat odluči profitirati na njegovom fantastičnom izumu - kapi sreće. Niki im odluči pomoći kako bi sa zarađenom plaćom uspjela otplatiti novi krov za bakinu kuću te se tako upusti u neobičan, tajnovit i opasan posao stvaranja sreće.
Iako roman neupitno zalazi u granice spekulativne fikcije i znanstvene fantastike, stil pisanja daleko se razlikuje od drugih takvih dijela. Čita se primarno kao suvremeni roman, sa naglaskom na svakodnevni život i iskustvima sa gubitkom, ljubavi, tugom i obitelji. Autorica pristupa navedenim temama iz ciničnog pogleda svoje glavne junakinje, no ispod ironične površine i Nikine naoko općenite nezainteresiranosti za ljude oko sebe, krije se duboka povezanost sa svijetom i njezinim bližnjima. Niki možda ne vjeruje u sreću, niti je zadovoljna svojim životom, ali Ščavina tijekom cijelog romana otkriva dijelove njezine osobnosti koje su neopovrgivo vezane za ljubav prema svojim prijateljima, te pogotovo prema svojoj baki.
U svojoj suštini, Niki je opsjednuta sa potrebom da drugim ljudima olakša život. Njezina sreća izravno ovisi o tuđoj, zbog čega nikada nije zadovoljna. Njezina svakodnevica ovisi o raspoloženju drugih osoba, a svaka prilika koju iskoristi da napokon otvoreno priča o svojim vlastitim problemima i brigama, ubrzo okrene osobu kojoj se obraća protiv nje. Vječito izbavlja svoje bližnje iz neprijatnih situacija, ali skriveno se nada da se netko udostoji učiniti isto za nju.
Sa druge strane, Niki odbija prihvatiti ikakvu pomoć od drugih ljudi, koliko god ona bila dobronamjerna. Svoje nesigurnosti pokušava razrješiti preko prijatelja, ljubavnika i bake, pokušavajući im se umiliti, ponuditi podršku ili ih natjerati na promjenu, no isti princip odbija primjeniti na sebi, što je jedan od razloga zašto se neprestano svađa sa svojom najboljom prijateljicom Anjom i zašto joj toliko smeta što njezina baka odbija ikakvu pomoć koju Niki nudi oko kućanskih poslova. Tek kada Niki napokon iskreno popriča sa Anjom i kada baka doista zatreba njenu pomoć, Niki je napokon natjerana da nešto učini, umjesto da tek pasivno sudjeluje u svom vlastitom životu.
Kao što sam već prethodno spomenula, ljubav, sreća, obitelj i briga glavne su teme ove knjige, a Ščavina im pristupa na jedinstven način za koji bih ja rekla da je jako specifično domaći. Možda je u pitanju mjesto radnje na Hvaru, možda je suživot sa bakom i djedom, možda je gotovo tmuran odnos između likova koji je ipak ispunjen sa toliko emocija, a možda je u pitanju samo zašećereno mlijeko. Bilo kako bilo, brzo sam se uspjela povezati sa romanom na većoj razini, nego što bih to možda mogla učiniti sa knjigom nekog stranog autora.
Kapa sreće, znanstveni laboratorij i Prutićeva zaluđenost sa promijenom svijeta su elementi koji ovu knjigu službeno svrstavaju u znanstvenu fantastiku. Iako su bitni za samu radnju, ne predstavljaju temeljnu ideju knjige, već pružaju tek dodatni zaplet koji nadopunjava Nikin odnos sa drugim likovima. Ščavina ne predaje previše vremena nepotrebnim objašnjenjima spomenute tehnologije jer nisu bitna za ono što svojom pričom želi prenijeti čitatelju.
"Povratak Genija" doista me ugodno iznenadio i potpuno osvojio. Pružio mi je toliko toga, od smijeha do suza, te će mi dugo ostati u vrlo dragom sjećanju. Od srca ga preporučujem svakome tko uživa u knjigama sa naglaskom na likovima, tko inače čita primarno suvremene romane i želi isprobati nešto sa elementima znanstvene fantastike, i svim osobama koje samo žamo žele jednu šaljivu, ali toplu i neosporivo izvrsnu knjigu.
1 note · View note
julijanasposts · 6 months
Text
Sve kao nista i onda se zapitam jel u meni problem ili u drugima?Osecaj me ne vara kao i intuicija pa pomislih kako vedar dan kad ono tmuran i tuzan.Kao moji osecaji.Probudih zver u meni jos malo je preostalo da se pretvorim u cudoviste.
0 notes
bojesvemira · 1 year
Text
Školjka Afrodite
biseri rasuti po pješćanoj plaži
tvoje blijede noge obasjane suncem
crna kosa sa morskim zvjezdama povezana
spuštanje sunčanih naočala i onaj tvoj pogled uperen u mene
tačno da te poželim progutati cijelu
da me ugušiš u svojim dubinama
previše sam odlutala danas je samo prvi dan proljeća nešto tmuran
ali Sarajevo danas ima miris mora.
1 note · View note
nevenaobradovic · 1 year
Text
Svrati na zagrljaj i onaj najslađi dečiji poljubac, da mi pokažeš kako tmuran dan lako pretvaraš u sunčan i vedar.
1 note · View note
kafaiknjiga · 2 years
Photo
Tumblr media
Mada mi je ostala još po neka fotka iz Frankfurta, rešio sam da sa današnjim postom stanem i da se vratimo na beogradski režim rada, da ne rasteram vas preostale pratioce. 😅 I zato za ovako tmuran dan, jedna sunčana fotka. Na dan povratka, poranio sam da ugrabim mesto u jednom lepom kafeu/restoranu i uživam u doručku sa pogledom na reku. I zato ako se zateknete u Frankfurtu, obavezno svratite u @mainkaicafe i uživajte u trenutku.😊 I ovim postom (za sada) stajemo sa frankfurtskim putešestvijem. 😁 Pesma dana: "Du hast" - Rammstein (at Frankfurt am Main, Germany) https://www.instagram.com/p/ChhKkbDMdcw/?igshid=NGJjMDIxMWI=
0 notes
medolino24 · 5 years
Text
ti si moje sunce u tmurnom danu
🌤
19 notes · View notes